Povezite se

Kolumne

Zašto se Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović kandidiraju za predsjednika Republike ???!!!

Objavljeno

-

Piše: Pero Kovačević

„Jedni bi od predsjednika napravili farona, a drugi marionetu. To je opasno“- kaže Kolinda Grabar –Kitarović usvom zadnjem intervjuu.

Pokušajmo ukratko analizirati ove njezine riječi koje su prije svega upućene Miroslavu Škori i Zoranu Milanoviću. Prije analize, podsjetimo se što je Kolinda Grabar –Kitarović obećala da će napraviti u sadašnjem mandatu: – bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta,poput Švicarske; – organizirat ću i poticati borbu protiv korupcije; – neću se libiti lupiti šakom o stol predsjedniku vlade niti pozvati na odgovornost bilo kojeg ministra; -zaustaviti ću iseljavanje mladih ; -preokrenut ću negativne demografske trendove; -riješit ću pitanje blokiranih i ovršnih. -preselit ću ured i itd“.

Što je od obećanog ispunila? Ništa i natječe se za drugi mandat. Često koristi izliku da nešto obećano nije mogla izvršiti ili napraviti jer su joj ovlasti ograničene. Znači nije napravila ništa od onog na čemu je dobila izbore i što je obećala građanima, a natječe se za drugi mandat i protivi se povećanju ovlasti predsjednika Republike. Tu stvarno puno toga ne štima. Postavlja se pitanje zašto se onda Kolinda Grabar Kitarović uopće natječe za drugi mandat? Da dobije drugi mandat opet neće izvršiti niti jedno obećanje dato u kampanji za prvi mandat jer su joj kako sama kaže eto ovlasti ograničene . Jedino će moći navijati i pjevati.

Objektivno gledano stvarno mi nije jasna zašto se Kolinda Grabar Kitarović i svi drugi koje se vide na mjestu predsjednika Republike, a nezadovoljni su iseljavanjem mladih, demografskim trendovima, nedjelovanjem institucija pravne države,radom pravosuđa, radom Plenkovićeve vlade, položajem radnika, umirovljenika itd, a protive se povećanju ovlasti predsjednika Republike uopće kandidiraju. Znači briga njih za probleme građana, za nezadovoljstvo naroda.

Što se natječete kad ništa nećete moći promijeniti i učiniti da se konačno riješe i bar započne rješavanje svih pobrojanih problema. Od predsjednika se traži djelovanje i odgovornost. Postavlja se pitanje: zašto bi netko opet glaso za Kolindu Grabar Kitarović koja ništa od obećanog nije ispunila zbog ograničenih ovlasti kako kaže, a protivi se nužnom povećanju ovlasti predsjednika Republike. Zašto bi netko nezadovoljan svim nabrojanim u zemlji dao svoj glas Zoranu Milanoviću koji bi predsjednika Republike pretvorio u fikus i koji je vodio najlošiju vladu po svim rezultatima i parametrima. Naravno da Milanovića ne zanimaju veće ovlasti, imao ih je kao predsjednik Vlade i koristio za zaduživanje i let službenim zrakoplovom za privatne potrebe. Za Milanovića nam je jasno, bitna mu je mogućnost korištenja službenog zrakoplova i možda plaćica, a Kolinda bi i dalje očito bila “predsjednica navijačica”.

Kolumne

Ostaje Ministarstvo hrvatskih branitelja

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Veseli me činjenica da je Andrej Plenković shvatio da bi ukidanje Ministarstva hrvatskih branitelja i njegovo pripajanja Ministarstvu obrane bila loša odluka. Odluka sa nesagledivo štetnim posljedicama. Oslabio bi Ministarstvo obrane, a jednako tako dao lošu poruku o skrbi za branitelje i članove njihovih obitelji.

Drago mi je što smo uspijeli i sačuvali Ministarstvo hrvatskih branitelja i prvi ukazali na štetne posljedice odluke o ukidanju Ministarstva hrvatskih branitelja. Argumentirano i stručno sam nastojao ukazati premijeru zašto mu je ta odluka loša i štetna.

Vesli me činjenica da Andrej Plenković počinje prihvaćati stručne, argumentirane i dobronamjerne polemike, nadam se da će mu stručne podloge i donošenje odluka na njima obilježiti novi mandat. Svim koji su me kritizirali da samo pišem o tom problemu, a ništa ne činim, poručujem da mi je drago što su se prevarili, posebice onima što ne žele prihvatiti činjenice i argumente.

Javna riječ, utemeljena na argumentima ima svoju snagu. Hvala svima koji ste me podržali, zajedno smo jači.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Kako je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Ponukan raspravama o tome treba li nam ili ne Ministarstvo branitelja, ukratko ću vas podsjetiti kad je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja. Što je bio cilj i svrha ustrojavanja Ministarstva.

Naime, u pravo sam po nalogu predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, potpredsjednice Vlade gospođe Ljerke Mintas Hodak i generala Janka Bobetka radio na neposrednom ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja i u studenom 1997. godine priredio Promemoriju – elaborat za pokojnog predsjednika Tuđmana o razlozima i potrebi ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Sastavni dio tog elaborata bio je i sam ustroj ministarstva. Predsjednik Tuđman je prihvatio elaborat i krenulo se u provedbu odnosno samo ustrojavanje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Naime, naziv ministarstva logično je bio istovjetan Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je Hrvatski sabor jednoglasno donio u prosincu 1997. godine. Kratko rečeno, osnovna zadaća i cilj ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata bila je provedba Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, uporedno s ustrojavanjem ministarstva izradili smo i donesen je i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Zakon u kojim su na jednom mjestu bila kodificirana sva prava. Početna nakana je bila da ministarstvo djeluje od 4-8 godina dok se ne riješe tada nagomilani problemi i nakon toga preraste u državnu upravnu organizaciju.

Početak djelovanja Ministarstva branitelja: ožujak 1998. Predsjednik Tuđman je držao, kao što je u elaboratu bilo naznačeno da se Ministarstvo obrane i HV nakon završetka Domovinskog rata trebaju posveti svom temeljnom djelokrugu i nadležnosti u preustroju i pitanjima obrane i da ne bave pitanjima skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer to nije njihova zadaća. Sukladno tome Ministarstvo je ustrojeno u prosincu 1997. godine kad je i donesen Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ministarstvo je započelo je s djelovanjem u ožujku 1998. predsjednik Tuđman je 19. prosinca 1997. za prvog ministra hrvatskih branitelja imenovao legendarnog dr. Juraja Njavro. Tada sam obnašao dužnost pomoćnika ministra dr. Juraja Njavre, a nakon toga i dužnost vd ministra 9 mjeseci, kad je dr Njavro imao srčani udar. Sjedište ministarstva je bilo u Zagrebu na lokaciji Park Stara Trešnjevka 4, ustroj na terenu pratio je ustroj Ministarstva obrane i MUP-a.

ZAKLJUČNO

Prema tome, ukoliko se i kad steknu uvjeti , a sad sigurno nisu stečeni da se ukine Ministarsvo hrvatskih branitelja nije logično da se djelokrug poslova i nadležnost Ministarsva branitelja prebaci u djelokrug Ministarstva obrane.

Što je pravi razlog ukidanja Ministarstva hrvatskih branitelja? Jeli to traže zastupnici nacionalnih manjina? Pravi razlog zna Andrej Plenković, sadašnja obrazloženja im ne drže vodu.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Odkud vam pravo !!!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača, pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina.

Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata. Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor osam zastupnika nacionalnih manjina i to – pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor; – pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. – pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje raščlamba zadnjih održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

Za pripadnike srpske nacionalne manjine ukupno je glasovalo samo 13 565 glasača, svaki birač je imao pravo glasovati za tri predstavnika. Milorad Pupovac je dobio 10.733, Dragana Jeckov je dobila 8.376 glasova, a Boris Milošević je dobio 7.715 glasova. Njih troje je izabrano za zastupnike,a za njih je ukupno glasovalo 10.733 birača. Robert Jankovics je dobio 2.807 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Furio Radin je dobio 890 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Vladimir Bilej je dobio 1.514 glasova i izabran je za zastupnika češke i slovačke nacinalne manjine. Veljko Kajtazi je dobio 3.745 glasova i izabran je za zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. Ermina Lekaj Prljaskaj je dobila 1.725 glasova i izabrana je za zastupnicu albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine.

Izborni rezultati osam izabranih zastupnika nacionalnih manjina pokazuju i dokazuju da oni nemaju niti su stekli legitiman opći politički mandat da odlučuju o pitanju sastavljanju hrvatske Vlade, izbora hrvatske Vlade, a poglavito da trgovinom imaju pravo na svog ministra kao uvjet da čine vladajuću većinu.

Draga gospođo i gospodo izabrani zastupnici nacinalnih manjina otkud vam pravo da u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana odlučujete o sastavu hrvatske Vlade, da činite vladajuću većinu i određujete svog ministra. Otkud vam pravo kad nemate opći politički mandat. Okud vam pravo da odlučujete u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana. Andreju Plenkoviću, otkud ti pravo da varaš hrvatski narod te radiš većinu sa zastupnicima nacinalnih manjina i izgravaš Ustavni zakon, jer Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost.

Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije