Znate li što vam djeca rade na internetu? Pedofilima gotovo nemoguće ući u trag

Pixabay

Punih sedam godina 21-godišnji muškarac putem interneta i aplikacija mamio je maloljetnice, nagovarao ih da mu šalju svoje intimne fotografije, a onda im i prijetio ako nisu željele nastaviti. Na ovaj je način zlostavljao 36 osoba, od toga čak 31 maloljetnu. Nakon prijave jedne žrtve, policija mu je ušla u trag, ali praksa pokazuje da se žrtve uglavnom boje prijavljivati pa većina takvih zlostavljača prođe nekažnjeno.

Na ekranima mobitela ili računala pred kojima djeca provode i do nekoliko sati, kriju se razne opasnosti. Dječju naivnost predatori lako iskoriste.

“Kao stručnjak koji se bavi više od 15 godina ovom tematikom i kao stalni sudski vještak primjećujem da je u 2021. u odnosu na 2020. broj kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju porastao za 60 posto”, kaže Tomislav Ramljak iz Centra za sigurniji internet.

Upravo time bavio se 21-godišnjak kojeg je policija nedavno uhvatila nakon jednogodišnje akcije u kojoj su ga pratili. Tereti ga se da je putem interneta zlostavljao 31 maloljetnu osobu. Udruge upozoravaju da su preventiva i edukacija ključ.

“Prije svega, naučiti djecu da ne šalju nikome svoje gole fotografije, da u slučaju da ih netko traži takve fotografije, obavezno prijave takvo ponašanje sumnjive osobe, da razgovaraju sa svojim roditeljima, da se povjere svojim prijateljima, neka ispričaju svoju priču, da vidimo što im se to događa u virtualnom svijetu. I to će biti najbolja brana”, govori Nedjeljko Marković iz udruge Pragma.

Djeca koje prožive ovakvo zlostavljanje često će imati traume koje će itekako ostaviti traga na njima i u odrasloj dobi.

“Kad malo bolje pogledate, posebice psihoterapijski, onda vidite da su postajale neke traumatizirajuće situacije koje je psihički život sa svojim mehanizmima potisnuo pa u prvi mah izgleda kao da toga nije bilo, ali se poslije otkrije da je to onaj pravi uzrok poteškoća kasnije u životu”, objašnjava psihijatar Ivan Urlić.

Odgovornost je, poručuju stručnjaci, na odraslima koji s djecom moraju razgovarati i učiti ih o sigurnoj komunikaciji na internetu.

“Zato je u tom online svijetu jako važno djeci naglašavati da nemaju virtualne prijatelje koje osobno ne poznaju. Samo one ljude koje doista poznajemo u stvarnom svijetu, neka ih imaju i u virtualnom. Sve ostalo može biti izvor sumnji, straha, mogućnosti zloupotrebe”, rekao je Marković.

Iz straha, mnoga djeca ne govore roditeljima kroz što prolaze nego traumu zadržavaju u sebi.

“Tako da je zapravo pomoći djetetu da bude iskreno, da neće biti kažnjeno zbog te iskrenosti, zbog otkrivanja jedne tajne, a s druge strane pomoći i roditeljima da nekako ublaže svoju reakciju”, kaže Urlić.

Na žalost, pokazuje se da na jedno prijavljeno kazneno djelo ovakve vrste idu tri koja se ne prijave. A nisu ohrabrujuće ni kazne za počinitelje.

“Najčešće za ovakve slučajeve počinitelji dobiju rad za opće dobro, uvjetnu kaznu ili neku minimalnu kaznu zatvora. Dok je, recimo, Švedska takve slučajeve poistovjetila sa stvarnim seksualnim zlostavljanjem djece i za to se dobije i do 10 godina zatvora. Prema tome, poruka koju mi šaljemo dajući ovakve kazne je da je nasilje prihvatljivo”, rekao je Ramljak.

Iako internet počiniteljima olakšava posao pa policiji nije uvijek lako ući im u trag, poziva žrtve da prijavljuju.

“Na MUP-ovoj stranici postoji aplikacija Red Button, ali isto tako, ‘Da ne postanu lovine’, gdje mogu, anonimno ili imenom i prezimenom, prijaviti da je njima ili njima bliskoj osobi počinjeno kazneno djelo. Moja preporuka je da imaju povjerenja u policiju i da takve stvari prijave”, govori Nikolina Grubišić Požar iz PU Zagrebačke.

Jer, u suprotnom, kažu, takvo se djelovanje nastavlja i, za osobu koja ga doživljava, predstavlja ozbiljne posljedice.

Autor:Jelena Bokun/N1.