Povezite se

Kultura

“Zelena knjiga” najbolji film, Rami Malek i Olivia Colman najbolji glumci, Alfonso Cuaron redatelj

Objavljeno

-

Film “Zelena knjiga: Vodič za život” proglašen je najboljim filmom, Rami Malek i Olivia Colman najboljim glavnim glumcima, dok je Oscarom za režiju nagrađen redatelj filma “Roma” Alfonso Cuarón.

Najviše Oscara, ukupno četiri, osvojila je glazbena biografija “Bohemian Rhapsody” i to za glavnu mušku ulogu, montažu, montažu zvuka i zvuk, a s po tri slijede “Zelena knjiga: Vodič za život”, “Roma” i “Black Panther”.

“Zelena knjiga: Vodič za život” proglašen je najboljim filmom, nakon što je osvojio i nagrade za sporednu mušku ulogu (Mahershala Ali) i originalni scenarij.

Film je bio nominiran i za glavnu mušku ulogu (Viggo Mortensen) te za montažu, a u kategoriji najboljega filma konkurirali su mu “Crni član KKKkluba”, “Black Panther”, “Bohemian Rhapsody”, “Roma”, “Miljenica”, “Zvijezda je rođena” i “Čovjek iz sjene”.

“Ovo je poput sna”, rekao je Peter Farrelly, redatelj filma preuzimajući nagradu. “Ovaj je film snimljen s ljubavlju i poštovanjem. Bila nam je čast i privilegij”, istaknuli su dodavši da cijeli film govori o ljubavi, o činjenici da moramo voljeti jedni druge unatoč razlikama”.

Film “Zelena knjiga: Vodič za život” inspiriran je istinitom pričom o afro-američkom klasičnom i jazz pijanistu Donu Shirleyu (Mahershala Ali) i njegovu vozaču i tjelohranitelju Tonyju Lipu (Viggo Mortensen) na turneji po američkom jugu.

Ramiju Maleku Oscar za glavnu mušku ulogu

Tridesetsedmogodišnji Rami Malek, kojemu je ovo bila prva nominacija za Oscara, nagrađen je za ulogu preminuloga pjevača grupe Queen Freddieja Mercuryja u filmu “Bohemian Rhapsody”, za koju je dosad već osvojio nagradu BAFTA-e, Emmy i Zlatni globus.

“Možda nisam bio prvi izbor za ovu ulogu, ali mislim da je dobro ispalo. Hvala što ste mi dopustili da budem mali dio vaše izvanredne ostavštine. Ostajem zauvijek vaš dužnik”, rekao je Malek zahvaljujući članovima grupe Queen.

Dodao je da se, dok je bio mali, kao sin imigranata iz Egipta, borio sa svojim identitetom te pokušavao shvatiti tko je. “Svima koji se tako osjećaju – napravili smo film o gay muškarcu, imigrantu, koji je cijeli život ostao svoj. Ova priča ga slavi i dokaz je da svi žudimo za ovakvim pričama”, rekao je Malek primivši nagradu.

Za Oscara za glavnu mušku ulogu bili su nominirani i Bradley Cooper za ulogu u filmu “Zvijezda je rođena”, William Dafoe za ulogu Vincenta van Gogha u filmu “At Eternity’s Gate”, Christian Bale za ulogu američkoga potpredsjednika Dicka Cheneya u filmu “Čovjek iz sjene” i Viggo Mortensen za ulogu u filmu “Zelena knjiga: Vodič za život”.

Najbolja glavna glumica Olivia Colman

Oliviji Colman Oscara je donijela uloga kraljice Anne u povijesnoj drami “Miljenica” Yorgosa Lanthimosa, za koju je već osvojila nagradu BAFTA-e i Zlatni globus.

Četrdesetpetogodišnoj engleskoj glumici ovo je prvi Oscar i prva nominacija, a u kategoriji najbolje glavne glumice konkurirale su joj Glenn Close za film “The Wife”, Lady Gaga za ulogu u filmu “Zvijezda je rođena”, Yalitza Aparicio za ulogu u filmu “Roma” te Melissa McCarthy za film “Can You Ever Forgive Me?”.

“Ovo je doista stresno. Presmiješno je, osvojila sam Oscara”, rekla je Colman. “Čudesno je biti u istoj kategoriji s izvanrednim glumicama, s Glenn Close, koja je moj idol”, dodala je našalivši se kako se to više nikad neće dogoditi.

Film “Miljenica” bio je nominiran u deset kategorija, uz ostalo za najbolji film, režiju te dvije nominacije za sporedne ženske uloge (Emma Stone i Rachel Weisz).

Alfonsu Cuarónu Oscar za režiju

Nakon Oscara za fotografiju i najbolji film na stranom jeziku, Alfonso Cuarón za film “Roma” osvojio je i onaj za režiju. 

“Želim zahvaliti Akademiji što je prepoznala film u čijem je središtu pripadnica domicilnog stanovništva, pripadnica 70 milijuna kućnih pomoćnica u svijetu, lik koji je kroz povijest bio prognan u zadnje redove kina”, rekao je meksički redatelj,

Kao umjetnici, dodao je, moramo gledati ondje gdje drugi ne gledaju. “To je još važnije u vremenima kada nas se potiče da skrenemo pogled”, istaknuo je Cuarón.

Ovo mu je drugi Oscar za režiju, nakon što ga je 2013. osvojio za film “Gravitacija” i tako postao prvi Meksikanac koji je osvojio tu nagradu.

Film “Roma” bio je nominiran u deset kategorija, uz ostalo i za najbolji film, a u ovoj su mu kategoriji konkurirali Adam McKay (Čovjek iz sjene), Yorgos Lanthimos (Miljenica), Spike Lee (Crni član KKKlana) i Pawel Pawlikovski (Hladni rat).

Nastavi pregledavati
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Kultura

Umro doajen hrvatskog filma Vatroslav Mimica

Published

on

Vatroslav Mimicaca umro je u subotu u Zagrebu u 97. godini, izvijestila je u nedjelju Hrvatska radio televizija (HRT).

 Velikan hrvatske kimematografije Vatroslav Mimica rođer je 1923. u Omišu. Hrvatska kinematografija pamtit će ga u prvom redu po igranim remek-djelima poput “Prometeja s otoka Viševice”, međunarodno priznatog “Kaja, ubit ću te”, “Ponedjeljak ili utorak”, “Događaj”, pa sve do “Seljačke bune” i “Banovića Strahinje”. 

 Studirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a bio sudionik antifašističkog pokreta u II. Svjetskom ratu. Na filmu je od 1950., najprije kao direktor Jadran filma, čiji je jedan od umeteljitelja. Debitirao je igranim filmom U oluji (1952.), a nakon drugog igranog filma, komedije Jubilej gospodina Ikla (1955.), posvetio se crtanomu filmu.  Jedan je od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma. Isprva radi kao scenarist (s Vladimirom  Tadejom) nekih od prvih uspjeha Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Premijera i Na livadi N. Kostelca te Cowboy Jimmy D. Vukotića – svi 1957.). Godine 1957. režirao je svoj prvi crtani film Strašilo, koji je dobio  Grand Prix u Veneciji i prvi je veliki međunarodni uspjeh Zagrebačke škole. Ubrzo je i drugim filmovima Happy End (1958.), Inspektor se vratio kući, Kod fotografa (oba 1959.) te Mala kronika (1962.) stekao ugled jednog od prvaka Škole.

Ti su mu filmovi – zaokupljenošću suvremenom tematikom (osamljenost, otuđenje u urbanom svijetu) te modernošću i inovativnošću izraza (nizovi paralelnih kolorističkih planova, kolažno umetanje isječaka fotografija, unošenje realnih predmeta u sliku) – donijeli nagrade na najuglednijim svjetskim festivalima (npr. Venecija, Annecy, Oberhausen, Bergamo, Edinburgh).

Godine 1963. Mimica se vratio igranomu filmu. Katkada ponavljajući motive iz crtanih filmova te prihvaćajući među prvima u Hrvatskoj modernističke stilske i tematske elemente režirao je fimove Prometej s otoka Viševice (1965., Velika zlatna arena u Puli), Ponedjeljak ili utorak (1966., Velika zlatna arena u Puli), Kaja, ubit ću te (1967). Nakon toga pristup mu postaje znatno akademskiji (npr. Događaj, 1969; Seljačka buna, 1975; Banović Strahinja, 1981).

Vatroslav Mimica dobio je niz domaćim i međunarodnih priznanja za svoj umjetnički rad na području kinematografije, među kojima Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1986).

Kako je u In memoriam objavio HRT “Vatroslav Mimica oduvijek je bio i ostao vezan za ljudske sudbine, humanist iznad svega. Mimica je cijeli svoj životni i kreativni opus posvetio obrani humanističkih vrijednosti za koje je osjećao da ih moderni veliki sustavi zaboravljaju i ugrožavaju. Od onda kad je kao mladić otišao u partizane, iz potrebe da se bori protiv nepravdi fašizma, pa preko svih svojih super-avangardnih crtanih filmova, te – što je najvažnije – kroz sve svoje igrane filmove – uvijek je svijet promatrao prvenstveno pogledom uvjerenog humaniste.

 Vatroslav Mimica je imao rijetko istančan osjećaj za nepravde usmjerene prema čovjeku-pojedincu. Čovjek-pojedinac, a ne sustavi, bili su mu uvijek središnji motiv pričanja. Svi njegovi filmovi prožeti su tom središnjom idejom. Uvijek su mu individua i njezine ljudske slobode bile u prvom planu, a takav je bio i u privatnom životu”.

Odlazak Vatroslava Mimice nenadoknadiv je gubitak, ne samo za hrvatski nego i za europski film.

Ucitavanje vijesti

Kultura

Dan hrvatske glagoljice – otvorena vrata Staroslavenskoga instituta 21. veljače

Published

on

Dodao

U povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 21. veljače, Staroslavenski institut u Zagrebu otvara svoja vrata građanima i poziva ih na Gornji grad u Demetrovu 11, na Dan otvorenih vrata Staroslavenskoga instituta, najavljeno je u petak iz Instituta.

Staroslavenski institut bit će otvoren za  građane, učenike i studente 21. veljače od 13 do 19 sati.  

 Uz vodstvo po palači Škrlec-Balbi posjetitelji će moći razgledati novija izdanja Instituta, glagoljske pretiske, knjižnično-dokumentacijsku zbirku i glagoljski lapidarij igrati igre s glagoljskim slovima.
 Staroslavenski institut poziva posjetitelje da se upoznaju s radom Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, poslušajtu zanimljiva predavanja znanstvenika s Instituta, pogledajtu virtualnu izložbu o Žgobićevu zborniku, poslušaju hrvatski crkvenoslavenski jezik, pogledaju glagoljicu, nauče napisati svoje ime na glagoljici ili glagoljsko slovo koje im se najviše sviđa.
 U petak, 21. veljače u 13 sati posjetiteljima će se na otvaranju obratiti ravnateljica Staroslavenskoga instituta Vida Vukoja, nakon čega slijedi šetnja ‘palačom glagoljaštva’, odnosno razgledanje zaštićenoga kulturnog dobra palače Škrlec-Balbi, gdje je sjedište Staroslavenskoga instituta.
 Potom se otvara virtualna izložba o Žgombićevu zborniku te predstavlja Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo na kojem je predviđeno predstavljanje izdanja Drugoga beramskog brevijara II. dio (Zagreb, 2019.)
 Nakon upoznavanja što su čitali naši stari glagoljaši predviđeno je otkrivanje i istraživanje glagoljaškoga rječničkog blaga.
 Marija-Ana Duerrigl održati će potom predavanje “Oće bole biti – medicinski zapisi u Žgombićevu zborniku”, a nakon toga predavanje “Ćirilica u Kraljevu Grudobranu – diplomatička ćirilička korespondencija u Dubrovniku”.
 Staroslavenski institut poziva posjetitelji da koji će dolaziti u većim skupinama, da se najave na e-adresu: amihaljevic@stin.hr.
 Staroslavenski institut središnja je hrvatska akademska ustanova za istraživanje hrvatskoga glagoljaštva. Članovi instituta istražuju hrvatsku glagoljašku baštinu, poglavito hrvatski crkvenoslavenski jezik i sve spomenike na glagoljici.
 Institut je osnovan 1952. na temeljima Staroslavenske akademije iz Krka kao referentno mjesto za prikupljanje, proučavanje i objavljivanje staroslavenskih i starohrvatskih pisanih spomenika.
 Desetljećima stvara specijaliziranu knjižnicu, a u novije vrijeme  digitalizira glagoljašku baštinu. Institut je ustrojen u četiri odjela: Odjel za glagoljsku paleografiju, Odjel za gramatiku hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, Odjel za hrvatsku i europsku književnost srednjega vijeka i Odjel za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.
 Od 2014. nositelj je Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo u okviru kojega se razvija model višedisciplinarnoga istraživanja srednjovjekovnoga glagoljskog skriptorija.
 U Staroslavenskome institutu od 2020.  izvode se dva projekta koja financira Hrvatska zaklada za znanost: Istraživanje starije hrvatskoglagoljske zborničke baštine i Interdisciplinarni pristup hrvatskoglagoljskomu misalu, na primjeru Misala kneza Novaka.

(Hina)

Ucitavanje vijesti

Kultura

Predstavljena knjiga “Isusovci u Dubrovniku“ – dnevnički zapisi Stephana Desiderija

Published

on

Dodao

foto HINA/ ml

Knjiga povjesničara Stjepana Ćosića i Mije Korade “Isusovci u Dubrovniku- Komentari Stephana Desiderija iz 1693. godine” koja je u četvrtak predstavljena u dubrovačkoj Dvorani Ivana Pavla II donosi dnevničke zapise talijanskog isusovca Desiderija tijekom njegova misionarskog boravka u Dubrovniku.

 Autor Stjepan Ćosić istaknuo je kako je isusovac Desideri (1671.- 1749.) u Dubrovniku bio profesor na tadašnjoj isusovačkoj gimnaziji.
 “Desideri je autor žanrovski vrlo zanimljivog i raznorodnog rukopisa, s opisima ‘male povijesti’, svakodnevnog života u Dubrovniku na kraju 17. stoljeća, u postpotresnom razdoblju koje je za Dubrovnik bilo teško”, rekao je Ćosić i dodao da on piše o životu Dubrovčana,  o proslavi Feste Svetog Vlaha te brojnim drugim događajima vezanim za Morejski rat, mletačku blokadu grada, teške uvjete života. Kako je istaknuo, spominje i neke događaje u gradu koji su mu se “usjekli u pamćenje, jedno ubojstvo, turske pokrštenike, poznate Dubrovčane s kojima se susretao“.

Drugi autor Mijo Korade rekao je da knjiga govori o međunarodnim odnosima te profesorima Talijanima u 17. i 18. stoljeću koji su predavali u Dubrovniku.
 “Povod nam je bio pronalazak kolege Ćosića u Splitu malog spisa o povijesti Dubrovnika, kojeg je Desideri počeo pisati. Fenomen je što kao redovnik nije mogao pisati bez dozvole poglavara, već na svoju ruku. Stoga rukopis nije mogao ponijeti sa sobom, već ga je darovao  nekom prijatelju u Dubrovniku. Kod te osobe je rukopis je bio generacijama dok početkom 20. stoljeća nije darovan don Frani Buliću, koji je u Splitu uređivao arhiv i arheološki muzej”, objasnio je Korade.
 Knjiga donosi opsežnu studiju, hrvatski prijevod s komentarima te prijepis latinskog izvornika „Historie Ragusinae“ iz 1693. godine, autora Stephana Desiderija, koji je u Dubrovniku boravio od rujna 1691. do listopada 1693. godine.

Njegov se rukopisni sveščić čuva u knjižnici Arheološkoga muzeja u Splitu i njegov sadržaj do sada nije bio poznat široj javnosti.
Uvodna studija donosi kratku povijest isusovačkoga djelovanja u Dubrovniku sa širim osvrtom na rad i biografije talijanskih isusovaca u dubrovačkoj misiji i kolegiju, prije i poslije Desiderijeva boravka. U nastavku se pružaju osnovni podaci o autoru rukopisa s analizom rukopisa i njegova sadržaja. Sadržaj dnevnika uklapa se u kontekst dubrovačke povijesti na izmaku 17. i početku 18. stoljeća.

Predstavljanje knjige u izdanju nakladničke kuće Leykam International iz Zagreba održano je u sklopu tribine “U susret Svetome Vlahu“ u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.

(Hina)

Ucitavanje vijesti

Najčitanije