Povezite se

Izdvojeno

Zašto je Pero Kovačević moj izbor za Europski parlament ?

Objavljeno

-

Piše: Vedran Morin

Nakon što su Državnom izbornom povjerenstvu zaključno s 9. travnja do ponoći predane sve kandidacijske liste za izbor hrvatskih zastupnika u sljedećem sazivu Europskoga parlamenta, na kojima se nalazi čak 396 imena, odlučio sam popratiti tko su kandidati i kandidatkinje te mogu li konačno i ja dobiti želju i motiv za izlazak na izbore. Izuzev ispraznih populističkih fraza “festivala demokracije” i “bit će nam tako svima bolje”.

Iako sam, moram priznati, ranije se iz više razloga odlučio za pružanje glasačkoga povjerenja gospodinu Peri Kovačeviću, svejedno sam priliku da me se impresionira dao i ostalima kako bi se eventualno pojavio netko, meni, znatno bolji. Nije slučajno da su me na to potaknule upravo riječi Pere Kovačevića, koje je izrekao za jedan hrvatski medij, citiram: “sve je na biračima i njihovoj svjesnosti. Ako žele pomoći sebi i onima koje vole, moraju prvo mudro izabrati”.

Upravo tako sam i došao do svog izbora ne vodeći se seksipilom kao birači naše Predsjednice, niti ideologijom ili izborom “manjega zla”, već naprotiv zato jer djelovanje i rad Pere Kovačevića pratim unazad 15 godina te sam vrlo dobro upoznat s načinom razmišljanja ovoga velikoga čovjeka.

Bio je Pero Kovačević skupa s Tonči Tadićem najjača karika HSP-a u proteklom desetljeću, i zagovaratelj gospodarskoga pojasa kao najaktivniji saborski zastupnik u svome mandatu, moguće i do danas. Nije slučajno da se nakon izlaska ove dvojice iz najjače pravaške stranke ista raspala. HSP se u međuvremenu podijelio u nekoliko fragmenata nikako vrijednih spomena, ali Pero je ostao isti, eventualno koja bora na licu koja nam poručuje kako vrijeme leti, a ovaj narod još uvijek izgubljeno luta očekujući “Mesiju”.

Pero, srećom, nije zalutao, štoviše kao pravni stručnjak bio je dostupan obrani hrvatskih generala u Haagu, ali jednako tako i novinarima. Već u svemu navedenome leže argumenti istinskoga čovjeka kojemu se može vjerovati toliko da ga se zaokruži na listi Hrvatskih suverenista. Nije Pero “hrvatski Mesija”, niti je to lista na kojoj se nalazi, on je osoba koja žarko zagovara hrvatske tradicionalne vrijednosti. I toga sam osobno svjestan, uvjeren da ću glasom za Kovačevića zadovoljiti svoje apetite. Meni bliske osobe znaju koliki sam kritičar te koliko je teško zadobiti moje povjerenje. Pero je to sigurno zaslužio svojim radom.

Nije mi cilj u ovomu tekstu nečije uzdizanje u nebesa, svoje ili Perino, nego pozvati da se zbrojimo i prestanemo glasovati za stranke i počnemo razmišljati o pojedincima. Kao autor kolumne “Političke stranke su izvor korupcije” pozivam svakoga čitatelja ponaosob da promijeni princip odabira političkih eksponenata jer tako ćemo promijeniti poglede na politiku i odmaknuti se od uhljebljivanja i stranačkih preslagivanja. Stoga, svoj glas dajem imenu i prezimenu, ne političkoj stranci. Mišljenja sam kako svatko treba stajati iza odgovornosti svojim potpisom, ne kao stranka. Najlakše je oprati ruke kada stigne ruka pravde za krivične radnje. Zbog toga danas iza brave leži Ivo Sanader, osoba s imenom i prezimenom, dok HDZ predaje listu za EP pozivajući se na “suverenost” i “vjerodostojnost”.  Pa tko voli, nek’ izvoli…

Izdvojeno

Nemetin: 28. obljetnica izlaska zatočenika iz srpskih koncentracijskih logora

Published

on

U osječkom prigradskom naselju Nemetin u petak je u povodu Dana logoraša obilježena 28. obljetnica izlaska iz koncentracijskih logora u Srbiji zatočenih branitelja, civila, žena i djece.

Naime, 14. kolovoza 1992. godine u Nemetin je iz srpskih koncentracijskih logora dovezeno 714 hrvatskih branitelja, žena i civila koji su razmijenjeni za zarobljene srpske vojnike. Prisjećajući se toga dana osječko-baranjski župan Ivan Anušić je rekao kako je to bila razmjena po načelu „svi za sve“.

“Imao sam priliku tada ih dočekati ovdje i svjedočiti njihovoj sreći i sreći njihovih obitelji što su izišli iz zarobljeništva i napokon su opet zajedno. Ali, nažalost, svjedočio sam i tuzi svih onih koji su se nadali, ali nisu dočekali povratak svojih najmilijih“, rekao je Anušić.

Anušić: Raditi na tome da se nestali pronađu

Dodao je kako je i danas tuga tih ljudi velika jer se puno osoba vodi nestalima, njihova sudbina je nepoznata i mora se raditi na tome da se oni pronađu.

“Ako govorimo o pomirenju i ako nam je cilj da se to poglavlje povijesti zatvori i krenemo u novi život, ne možemo to učiniti ako ne riješimo pitanje nestalih i ne nađu se osobe koje su počinile zločine nad njima“, zaključio je Anušić.

Na pitanje dokle se stiglo s tužbom za ratnu odštetu protiv Srbije, Damir Buljević, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije, rekao je da su bivši logoraši uz potporu Vlade pokrenuli prikupljanje dokumentacije za tužbu protiv Srbije kako bi im se isplatila ratna odšteta.

Buljević: Ako se odbaci tužba srpskim sudovima, idemo u Strasbourg

“Vidjet ćemo kako će taj proces ići. Postoji povjerenstvo koje radi na tome i podupire nas, ako nam tužba srpskim sudovima bude odbačena, idemo na sud u Strasbourg”, najavio je Buljević

Naglasio je kako se Srbija mora suočiti sa svime što je učinila na ovim prostorima i obavezno otkriti gdje su tijela nestalih hrvatskih branitelja i civila, “jer smo podnijeli velike žrtve kako bismo imali samostalnu Hrvatsku”.

HDZ-ov saborski zastupnik Stipan Šašlin istaknuo je kako se svi s ponosom sjećaju dana razmjene.

“To je bio dan ponosa i sreće za sve nas, to je jedna od velikih pobjeda u Domovinskom ratu, iako nije riječ o oružanoj pobjedi i oslobađanju okupiranog teritorija. No, tada su oslobođeni naši ljudi i to je najvrjednije što Hrvatska ima“, rekao je Šašlin.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Obilježena 29. godišnjica stradanja hrvatskih policajaca u Baranji

Published

on

Kod spomen obilježja ispred zgrade Policijske postaje Beli Manastir u četvrtak je odana počast hrvatskim policajcima poginulima 13. kolovoza 1991., koje su iz zasjede ubili pripadnici bivše JNA i srpskih pobunjenika.

Inače, prije 29 godina, u srpnju 1991., dogodio se prvi napad tromblonima na Policijsku postaju Beli Manastir.

Nakon toga počela su svakodnevna granatiranja policijske postaje i blokiranje vitalnih prometnica. Zbog toga, hrvatske vojne i redarstvene snage donijele su odluku o premještanju policijske postaje u mjesto Petlovac, a nakon toga preko Valpova u Osijek.

Tog 13. kolovoza 1991., prilikom obavljanja policijskih zadaća u blizini tvrtke Remont u Belom Manastiru, iz zasjede su ubijeni policajci Marjan Kuzman i Zoran Sinanović, a ranjen Darko Maltar, koji su bili u redovitoj kontroli prometa.

Nakon toga upućena je pomoć pripadnika Specijalne jedinice policije iz Osijeka, kojoj je postavljena zasjeda između mjesta Uglješ i Čeminac.

Tom je prilikom ubijen Vidoja Marić, a ranjeni su Mirko Pongrac i Josip Županić.

U počast poginulima vijence su položili i svijeće zapalili predstavnici MUP-a na čelu sa zamjenikom glavnog ravnatelja policije Jozom Šukerom, PU osječko-baranjske, Ministarstva hrvatskih branitelja, Osječko-baranjske županije, Grada Belog Manastira, baranjskih općina te udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

U belomanastirskoj crkvi Svetog Martina služena je misa zadušnica.

Ujedno je obilježena i 29. godišnjica ustroja Hrvatske policije u Baranji, te 24 godine od uspostave mirne reintegracije i povratka u matičnu Policijsku postaju Beli Manastir.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Na Čukuru kod Hrvatske Kostajnice odana počast snimatelju Gordanu Ledereru

Published

on

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije. U organizaciji HRT-a i grada Hrvatska Kostajnica, svečanost uz spomenik "Slomljeni pejzaž" okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge.

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur, kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije.

Svečanost uz spomenik “Slomljeni pejzaž” na brdu Čukur okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge. Među njima je bio i ministar branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, koji je i sam sudjelovao u ratnim operacijama kada je teško ranjen Lederer.

Medved: Lederer je prepoznao svoju ulogu i kamerom svjedočio istinu

“Na današnji dan, prije 29 godina, ovdje nije bilo ovako mirno. Taj dan su srpske formacije, izvršavajući velikosrpsku politiku, imale za cilj ući u Hrvatsku Kostajnicu i počiniti zlo kakvo su prije toga počinile u Pounju. Taj dan je Gordan Lederer prepoznao svoju ulogu i kamerom je svjedočio istinu, što se događa u Pounju i na ulazu u Hrvatsku Kostajnicu, te s kolikim domoljubljem branitelji brane hrvatska mjesta”, rekao je ministar Medved.

Podsjetio je i kako su, nakon što je Gordan ranjen, branitelji učinili sve kako bi spasili život dragog prijatelja, ali u tome nisu uspjeli.

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije. U organizaciji HRT-a i grada Hrvatska Kostajnica, svečanost uz spomenik “Slomljeni pejzaž” okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge. Među njima je bio i ministar branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved.

“Danas svjedočimo koliko je važno sačuvati tu istinu koju je snimao Lederer i drugi naši ratni snimatelji. Danas mu iskazujemo zahvalu za sve što je učinio za svoju domovinu Hrvatsku”, rekao je ministar Tomo Medved.

Dodao je kako Vlada čini goleme napore kako bi se odalo priznanje i poštovanje svim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata, a istodobno se nastoji odati odgovarajuće priznanje svim ratnim izvjestiteljima koji su dali svoj doprinos da istina o Domovinskom ratu i velikosrpskoj agresiji obiđe svijet.

Murić: Ledererov pejzaž je slomljen, ali, zahvaljujući i njemu – nije slomljena Hrvatska

Iskazujući zahvalnost i poštovanje Gordanu Ledereru, izaslanica Predsjednika Republike i savjetnica predsjednika za ljudska prava i civilno društvo Melita Murić rekla je da su upravo snimatelji i novinari HRT-a dali najveći doprinos širenju istine o Domovinskom ratu.

“Svi su oni, perom mikrofonom i kamerom branili Hrvatsku. Ledererov je pejzaž slomljen, ali nije slomljena Hrvatska, zahvaljujući i njemu. Njihova pogibija neizostavni su dio povijesti Domovinskog rata”, rekla je Murić. 

Lederer je, kako je rekla, uz policajce i vojnike obišao najopasnija hrvatska bojišta, izlažući se opasnosti kako bi njegove snimke bile što vjerodostojnije.

O doprinosu Gordana Lederera da se čuje i vidi istina, još su govorili sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, ravnatelj PJ tehnologije HRT-a Zvonimir Jukica i kostajnički gradonačelnik Dalibor Biščan.

Uz spomenik Ledereru, koji slovi kao jedan od najupečatljivijih spomenika iz Domovinskog rata, vijence su položili i svijeće zapalili Ledererva supruga Ana, a zajednički vijenac državnih tijela položili su Melita Murić, Tomo Medved i pukovnik Ivan Radić u ime Ministarstva obrane. Položeni su i vijenci Sisačko-moslavačke županije, Zbora ratnih izvjestitelja, gradova i općina, te udruga iz Domovinskog rata, a vijenac je položio i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović.

Zajedničku molitvu za Gordana Lederera i druge poginule u Domovinskom ratu predvodio je kostajnički pater Stjepan Jambrošić.

Godišnjica Ledererove pogibije obilježena je u organizaciji HRT-a i Grada Hrvatske Kostajnice.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije