Piše: Marko Banfić

Gordan Duhaček, nova nada libertarijanske misli na Indexu, iznosi u svojoj kolumni fenonemenalnu ideju, koju je svatko mogao čuti od birtijskih pametnjakovića i malo senilnijih sugrađana – na Titu treba zarađivati: „Ne pišem sve ovo kako bih iznio još jednu ljevičarsku obranu Tita, nego da bih ukazao na jednostavnu činjenicu da je Tito velika propuštena poslovna prilika u Hrvatskoj. Vodeći se isključivo ideologijom slobodnog tržišta te ostavljajući po strani moralne prigovore (koji uostalom najpoznatije neoliberalne ekonomiste nisu zaustavljali u savjetovanju Pinocheta), jasno je da potražnja za Titom postoji. Nažalost, Hrvati odbijaju osmisliti ponudu koja bi tu potražnju zadovoljila, zbog svojih provincijalnih nacionalističkih kompleksa i nekakvih vječnih obiteljskih trauma. Propust da se na Titovoj svjetskoj slavi dobro zaradi zapravo pokazuje da kapitalizam i liberalizam baš i nisu uhvatili korijena među Hrvatima, uključujući i one koji se stiliziraju u gorljive zagovornike kapitalizma i liberalizma.

Primarni je cilj kapitalizma profit, a na Titovom se brendu očito može zaraditi…“

Potaknut imenima craft pive, koja nosi Jožin nadimak, a proizvodi ju slovenska pivovara zgodnog marketinškog imena Komunajzer, naš Gordan se zapitao zašto se i mi ne bi mogli reklamirati kao naši susjedi? Zašto ne iskoristiti Titov brend? Pa kad može vinorodna Georgija izvoziti vina sa Staljinovim likom, zašto ne bi mogli i mi, lukavi ex-jugo narodi zarađivati na liku “najvećeg sina naših naroda i narodnosti”?

Pa zato, dragi moj libertarijanče u nastajanju, zato jer nitko na svijetu ne mari za Tita.
Na najvećem slavlju, u Kumrovcu, okupi se oko tisuću i pol ljudi iz svih država koje su imale tu sreću biti dijelom te Jugoslavije. Posjetitelja iz drugih zemalja, koje nisu imale tu sreću, ali su zato imale svaku drugu sreću, jednostavno – nema.

„Rijeci je iz fondova Europske unije odobreno 69 milijuna kuna za obnovu Titova broda Galeb kao buduće kulturno-turističke atrakcije, što pokazuje da i Bruxelles prepoznaje Titov ekonomski potencijal za Hrvatsku.“  piše Gordan Duhaček

Novac kojeg je Brisel “dao” Rijeci, dolazi iz Fonda za obnovu i razvoj. Nešto nalik nekadašnjem Fondu za pomoć nerazvijenih krajeva, kojeg su punili Hrvatska i Slovenija, a koji je uvijek preko Beograda išao za Kosovo. Današnje europsko Kosovo, pardon, Rijeka, i njen lokalni šerif Vojko Obersnel će te novce radije ulupati u obnovu hrđave olupine bivšeg fašističkog minolovca koji je za bivše države preuređen u luksuzno plovilo Njegovog Visočanstva, vođe proletera Josipa Broza Tita za obilazak egzotičnih i bratskih Nesvrstanih diktatura.
Rijeka nažalost nema novce za obnovu bolnice (ili izgradnju nove), niti za autobusni kolodvor, ali ima za kult ličnosti mrtvog diktatora.

Ističe dalje Gordan Duhaček: „S Pavelićem se obuhvaća tržište koje se jednom godišnje okupi na Bleiburgu, s Tuđmanom tržište koje se za Dan pobjede nađe u Kninu, no s Titom je cijeli svijet potencijalno tržište. Dapače, trenutno su Kinezi i Indijci dvije najbrže rastuće skupine u turističkom sektoru, a u obje te države se itekako zna za Tita, čija legenda i dalje živi.“

Čak ni među preživjelim (i živahnim) komunističkim krugovima, drug Tito ne kotira dobro. Iako su SFRJ smatrali “bratskom komunističkom zemljom”, koja je kao i sve ostale komunističke zemlje bivšeg Istočnog bloka, zastranila u “revizionizmu” (kodni naziv za odustajanje od kolektivizacije i kolhoza, za obične ljude: prestanku gladovanja), Tita u najboljem slučaju uzimaju za Staljinova psa koji je 1948. god. ostao sam jer je previše “lajao” na Zapad, odnosno pomagao grčke komuniste kad se Staljin plašio američkih nuklearnih bombi. Daleko gore o njemu su pisale novine zemalja bivšeg Istočnog bloka, za koje je Tito izdajnik svjetske Revolucije koji se okrenuo američkim dolarima i “fašist” koji je pobio više komunista nego kraljevina Jugoslavija.

Dakle, dragi gospodine Duhaček, razlog zašto ne zarađujemo na mrtvom Titi kao što Austrija zarađuje na mrtvim Habsburgovcima je u tome što se zarađivati na njemu – ne može.

Jednostavno rečeno, premalo je ljudi koji gaje simpatije za Tita, i uglavnom su to ljudi tankih novčanika.
Ako ti misliš da se na Titinom imenu može zarađivati, slobodno probaj.

P.S. Maštarije o hordama Indijaca koji bi dolazili slaviti komuniste po Europi nemaju previše veze sa zbiljom, pogotovo kada se uzme u obzir kako su u Indiji najveća teroristička skupina – komunisti.