Zagrebački autobusni kolodvor nakon 33 godine ide u obnovu

Veći broj perona, dizala, novi sustav LED rasvjete, obnovljeni krov, automatizacija cijelog sustava, premještanje blagajni, te brojne druge, želje su to zaposlenika Autobusnog kolodvora za zdanje koje se nije puno promijenilo od 1987. godine, kada je sagrađeno. Većih investicija otad do danas nije bilo, rekonstrukciju, barem dosad, bez uspjeha planiraju već godinama pa su se razveselili kad su čuli da Ministarstvo prometa planira raspisati natječaj za povlačenje novca iz fondova EU.

I oni su to učinili s namjerom da izrade studiju izvodljivosti s analizom postojećeg stanja i potencijala razvoja Autobusnog kolodvora, koja je nužna da bi projekt rekonstrukcije prijavili za sufinanciranje, piše Večernji list.

“Trenutačno pripremamo osnovnu dokumentaciju za obnovu, pokušat ćemo je provesti putem raznih natječaja iz fondova ili pak iz vlastitih sredstava”, kaže Ivana Šestić Trohar iz ureda voditelja ove podružnice Zagrebačkog holdinga.

Traže tako sada tvrtku koja će studiju vrijednu 200 tisuća kuna izraditi, a rok za dostavu ponuda je petak. 

“Nakon izrade studije, u sklopu koje će se procijeniti niz elemenata, poput vrijednosti cjelokupne investicije, ekonomske isplativosti, prijedloga tehničkog rješenja i razvojne potrebe za bolju integraciju terminala u gradsko okruženje, potrebno je izraditi i projektnu dokumentaciju, idejna rješenja… Ako sve prođe glatko, radovi bi mogli početi polovicom iduće godine”, kaže Dalibor Jović, rukovoditelj tehničke službe.

Procjenjuju da bi vrijednost investicije mogla biti oko 30 milijuna kuna, no točne brojke znat će se tek nakon što studija bude gotova. Kolodvor je, piše u dokumentaciji kojom se opisuje projektni zadatak, u “vrlo lošem stanju”, a da nedostataka ima, svjestan je i Jović.

“Održavamo ga redovito koliko možemo, no godine i velik broj ljudi koji su ovuda dosad prošli učinili su svoje. Kolodvorom, naime, prođe tri milijuna putnika godišnje, 800 autobusa dnevno, a i do 1100 ljeti, u turističkoj sezoni”, kaže Jović. No sve što se dosad odradilo, dodaje, kozmetički su zahvati.

“Zgrada Autobusnog nije ni trebala biti te namjene, već je to trebao biti poslovni centar, a projekt su, u prigodi održavanja Univerzijade, na brzinu prilagođavali. Trebao je tunelom biti spojen s Glavnim željezničkim kolodvorom, no od tog se odustalo”, govori Jović za Večernji list.

Autobusni kolodvor prvotno se nalazio na Langovu trgu, a na današnjoj lokaciji, omeđen Držićevom avenijom, Branimirovom ulicom i Strojarskom cestom, nalazi se od 1962. godine, dok se današnja zgrada prema projektu arhitekata Vojteha Ravnikara i Majde Kregar počela podizati 1986. godine, a sagrađena je u roku od godinu dana. Sagrađen je na površini od 24.880 četvornih metara, od toga površina putničke zgrade iznosi 16.828 četvornih metara. Ima 36 odlaznih i deset dolaznih perona, 65 parkirališnih mjesta za autobuse i 85 za automobile.

“Postaviti blagajne na kat, primjerice, bio je potpuno nelogičan potez. To najviše smeta putnicima, koji imaju sve veću prtljagu pa im je problem nositi je na perone”, kaže Jović. Ideja je da se blagajne premjeste u prizemlje, nauštrb taksi-traka u sklopu kolodvora, a trebali bi se i odvojiti dolazni od odlaznih perona, do kojih bi se moglo doći i dizalima.

“Također, automatizirat ćemo sve što možemo, tako da će, primjerice, autobuse snimati kamere i učitati kad koji uđe na kolodvor”, govori Jović. Uredit će i novu čekaonicu, u kojoj su tek nedavno zamijenili sjedalice iz 1987. godine, a vjerojatno će ukloniti i postojeći sustav kontrole karata, koji ne radi posljednjih petnaestak godina. Riječ je o investiciji iz 2003. godine vrijednoj 3,2 milijuna kuna, kojom se poslovanje Autobusnog kolodvora trebalo modernizirati, kada su ugrađeni automati koji su trebali kontrolirati ulazak putnika na temelju karte koju su kupili na kolodvoru i koji su trebali spriječiti da u čekaonicu uđu oni bez karata. Kartom se ulazilo i u toalet, što je nedavno zamijenjeno kovanicama.

Izgled zgrade neće mijenjati, no voljeli bi, kažu, da imaju veću parcelu na raspolaganju.

“Razmislit će se i o tome na koji način poboljšati samoodrživot prostora i hoće li se mijenjati sadržaji. Trenutačno smo ugovorima vezani za zakupce, njih osamdesetak, a kad oni isteknu, razmišljat ćemo hoćemo li ih raskidati ili povisiti cijenu zakupnine”, kaže Ivana Šestić Trohar. Planiranom intervencijom omogućio bi se adekvatan rad terminala još barem sedam godina, a studija će utvrditi je li trenutačna lokacija održiva dugoročno ili bi se trebala utvrditi druga lokacija terminala.

Nacionalno/N1