Ponosna sam što sam unutar HSP AS inicirala da se 23. kolovoza 2015. godine (Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima) započelo s obilježavanjem Dana žrtava komunizma, jer su to zasada jedine žrtve u Hrvatskoj koje nemaju svoj spomendan.

Tada se rodila ideja da unutar Domoljubne koalicije svojim koalicijskim partnerima predložimo službeno uvođenje obilježavanja Dana žrtava komunizma. Povod sam temeljila na uvažavanju rezolucije Europskog parlamenta iz 2009. i Deklaracije Hrvatskog sabora iz 2006. godine o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog sustava u Hrvatskoj, a držeći se preporuke EU Parlamenta kako svaka zemlja treba prilagoditi način obilježavanja svojoj povijesti i tradiciji.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina.

Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.

Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006) u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.

Neosporna je činjenica da su tijekom i nakon 1945. godine napravljeni najstrašniji zločini u povijesti hrvatskog naroda. Nikako se jedan zločin ne može opravdati drugim zločinom. Za zločine partizana i komunista na čelu sa Titom nad hrvatskim narodom nema opravdanja, a žalosti činjenica kako za zločine u vrijeme komunističke vladavine od 1945. do 1990. do danas nitko nije odgovarao.

Želja da razumno i društveno korisno elaboriramo obilježavanje ovakva spomendana treba nas ujediniti ne samo kao političare s istim ili sličnim svjetonazorom, već i kao vizionare koji su dužni novim naraštajima hrvatskoga društva objasniti višegodišnju raspravu o životu u jednom totalitarnom sustavu kakav je u Hrvatskoj postojao.

Ova je činjenica često zlorabljena, često potpuno krivo interpretirana, ali je povijesna istina ta da je komunizam u Hrvatskoj bio totalitarni sustav tijekom kojega su mnogi nedužni građani bili represivno gonjeni, osuđivani na montiranim sudskim procesima i pogubljivani na temelju nedokazanih radnji protiv države.

Smjena političkih generacija je u tijeku, interes i znanje da se o ovom izuzetno važnom problemu za hrvatsko društvo progovori postoji, a društveni okvir konačno je spreman za ozbiljan dijalog.

Cilj koji su komunističke vlasti postavile u potpunosti je bio postignut, a žrtve njihovih montiranih procesa do danas nisu otkrivene i bez obilježena su groba. Danas moramo htjeti promijeniti tu stvarnost i Danom žrtava komunističkog režima omogućiti njihov spomendan, ma gdje god ima se kosti u hrvatskoj zemlji nalazile.

Piše doc.dr.sc. Vlatka Vukelić, dopredsjednica HSP AS