Povezite se

Kolumne

Vlada pomaže tajkune koji su opljačkali Hrvatsku, a rezala bi plaće javnim službama

Objavljeno

-

Piše: Pero Kovačević

Vlada je jučer zatražila od sindikata javnih i državnih službi da odustanu od isplata božićnica, regresa i jubilarnih nagrada u ovoj godini i zatražila da prihvate suspenziju rasta osnovice prema kojoj je plaća u 2020. trebala rasti za 4 posto. Sindikati su iznijeli jedinstven stav – za njih je Vladin zahtjev neprihvatljiv. Podržavam stav sindikata, a reći ću vam i zašto.

Među tvrtkama kojima Vlada isplaćuje razne potpore u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19)” nalazi se i veliki broj tvrtki raznih tajkuna i tajkunčića koji su u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način odnosno pljačka i grabež opljačkali Hrvatsku. Podjetimo se , Državnog ureda za reviziju je utvrdio da je u čak 1556 revidiranih tvrtki utvrđeno da su privatizirane nezakonito, da je za tek njih 75 pretvorba i privatizacija provedena na zakonit način. Pretvorba i privatizacija, obavljena je u interesu tek jedan posto onih koji su se bogatili dok je Hrvatska ratovala, da ti isti danas ponovno obespravljuju radnike, a predstavljaju se kao glavni borci za pravnu državu.

Recite mi nije li to apsurdistan, Vlada pomaže onima koji su opljačkali zemlju, a rezala bi plaće javnim i drugim službama, a mi svi bi otplaćivali tu pomoć istim tim tajkunima. Eto, zbog čega je potrebno uvesti institut ovjere vlasništva. O pravosuđu bih osobno mogao govoriti satima, a ni tad vam ne bih uspio reći sve što želim, međutim, ono što se može sada reći jest to da želimo provesti takozvanu ‘financijsku lustraciju’ kojom želimo obuhvatiti period pretvorbe i privatizacije odnosno ‘pljačke i grabeži’ do danas, gdje svako malo svjedočimo nesrazmjeru primanja i imovine visokih političkih dužnosnika. Želimo uvesti institut ovjere vlasništva po načelu ‘koliko toga si zaradio toliko možeš i imati’. Dakle imovina i prihodi moraju biti u srazmjeru, a sve ostalo biti će oduzeto. Slično možemo govoriti i o pretvorbi i privatizaciji. Dakle kupoprodajnim ugovorom određeno je da se određena firma mogla kupiti za 10 milijuna kuna, a uplaćeno je samo 10 % tog iznosa. U tom slučaju, vlasništvo nije sto postotno. Prema tome, ukoliko se ostatak iznosa ne podmiri u roku od 6 mjeseci, 90% vrijednosti se oduzima. Time bi se bavila agencija za oduzimanje otete imovine.Istovremeno bi se provodila i takozvana ‘funkcijska lustracija’.

Dakle, sve osobe koje rade recimo u odvjetništvu, sudstvu ili bilo kojim institucijama pravne države koje nisu djelovale i koje su učinile propuste činjenjem ili nečinjenjem i tako otvorile vrata pljački i grabežu morat će napustiti svoje funkcije. Dakle, dvije lustracije.

Kolumne

Odkud vam pravo !!!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača, pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina.

Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata. Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor osam zastupnika nacionalnih manjina i to – pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor; – pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. – pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje raščlamba zadnjih održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

Za pripadnike srpske nacionalne manjine ukupno je glasovalo samo 13 565 glasača, svaki birač je imao pravo glasovati za tri predstavnika. Milorad Pupovac je dobio 10.733, Dragana Jeckov je dobila 8.376 glasova, a Boris Milošević je dobio 7.715 glasova. Njih troje je izabrano za zastupnike,a za njih je ukupno glasovalo 10.733 birača. Robert Jankovics je dobio 2.807 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Furio Radin je dobio 890 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Vladimir Bilej je dobio 1.514 glasova i izabran je za zastupnika češke i slovačke nacinalne manjine. Veljko Kajtazi je dobio 3.745 glasova i izabran je za zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. Ermina Lekaj Prljaskaj je dobila 1.725 glasova i izabrana je za zastupnicu albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine.

Izborni rezultati osam izabranih zastupnika nacionalnih manjina pokazuju i dokazuju da oni nemaju niti su stekli legitiman opći politički mandat da odlučuju o pitanju sastavljanju hrvatske Vlade, izbora hrvatske Vlade, a poglavito da trgovinom imaju pravo na svog ministra kao uvjet da čine vladajuću većinu.

Draga gospođo i gospodo izabrani zastupnici nacinalnih manjina otkud vam pravo da u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana odlučujete o sastavu hrvatske Vlade, da činite vladajuću većinu i određujete svog ministra. Otkud vam pravo kad nemate opći politički mandat. Okud vam pravo da odlučujete u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana. Andreju Plenkoviću, otkud ti pravo da varaš hrvatski narod te radiš većinu sa zastupnicima nacinalnih manjina i izgravaš Ustavni zakon, jer Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost.

Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Brezovačka tvornica laži

Published

on

Piše: dr. sc. Vlatka Vukelić

Znamo kako je ponavljanje majka znanja, no neki u Hrvatskoj malo sporije uče, pa je još potrebno ponavljati.

Zadnje 4 godine bili smo u aktivnoj kampanji oko pitanja smisla obilježavanja 22. lipnja 1941., kao Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj, k tome, u šumi Brezovici kod Siska. Svi povijesni izvori potvrđuju kako se na taj dan na spomenutome mjestu nije dogodilo baš ništa.

Dakle, datum je više simboličan, dok je odabrano mjesto za ideju imalo prikrivanje masovne grobnice. Naime, na rubu ove šume počinjena su masovna kršenja ljudskih prava od strane partizanskih jedinica nakon svibnja 1945. Prema evidenciji MUP-a, na ovome se području nalazi stratište za oko 6000 neistomišljenika komunističkog režima. Dakle, imamo i besmisao i datum koji na sisačkom području vežemo za puno važnije događaje iz hrvatske vojne povijesti, a to je široka akcija združene kršćanske  vojske protiv osmanlijskih osvajača (davno prije NATO pakta) i morbidnu, nekrofilsku feštu, gdje lokalni i državni političari slave koljače pobijenih uz masovno kršenje svih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.

Obilježavanje pobjede antifašističke alijanse treba vezati uz činjenice, jer je na ovaj način ona pretvorena u bal vampira i temeljito okaljana. Zapravo bi svakom iskrenom antifašisti  trebalo biti stalo do toga da se ova mitomanija prekine, jer je izmišljanje povijesnih događaja moralno, a možda i kazneno upitno. Povijesne su činjenice, ponovimo, vrlo jasne.

Žalosno je da je i HRT, kao nacionalna televizija, u svojoj objavi naveo niz netočnih podataka o događajima iz 22.lipnja 1941. kod Siska. Sve ovo uvredljivo je i za same građane Siska, jer vidimo kako naši sunarodnjaci nikako da postanu elementarno pristojni i nauče ovaj dio sisačke povijesti. Ona nije kontroverzna, ona je u datom kontekstu potpuno netočna.

Antifašističku borbu Hrvatske treba vezati uz europske blagdane, jer to je obitelj koju smo odabrali, a ako smo u međuvremenu postali dio ruske geopolitičke zajednice, molim da me se demantira.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Mađarske pretenzije ili reklama za turizam

Published

on

dr. Željko Holjevac

Piše: Dr. Željko Holjevac

Jedna povijesna obljetnica u susjednoj Mađarskoj izazvala je ovih dana rasprave u hrvatskom medijskom prostoru. Riječ je o 100. obljetnici mirovnoga ugovora koji je potpisan 4. lipnja 1920. u dvorcu Trianon kraj Pariza i kojim je povijesna Ugarska poslije Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske svedena u granice današnje Mađarske.

Povijesna Ugarska protezala se od Karpata do Drave. Osim današnje Mađarske obuhvaćala je još i čitavu Slovačku, današnju rumunjsku Transilvaniju, Banat i Bačku koji su danas u Srbiji, austrijsku pokrajinu Gradišće (Burgenland) i od hrvatskih krajeva Međimurje i Baranju. U državnoj zajednici s Ugarskom bila i banska Hrvatska od Drave do sjevernoga Jadrana, ali kao autonomna kraljevina koja je zajedno s povijesnom Ugarskom činila zemlje krune Sv. Stjepana ili ugarsku polovicu tadašnje Austro-Ugarske.

U toj zajednici postojalo je posebno područje koje nije pripadalo ni povijesnoj Ugarskoj ni banskoj Hrvatskoj nego je imalo svoju upravu pod nadzorom guvernera vlade u Budimpešti. To je bila Rijeka, glavna pomorska luka zemalja ugarske krune, u kojoj je koncem 19. stoljeća sagrađena tzv. Guvernerova palača, danas Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja.

Na početku 20. stoljeća u povijesnoj Ugarskoj, ne računajući bansku Hrvatsku i Rijeku, jedva polovica stanovnika bili su Mađari. Druga polovica bili su Slovaci, Rumunji, Nijemci i ostali. U današnjoj Mađarskoj žive uglavnom Mađari. Pripadnika nacionalnih manjina manje je od 10%. Posljedica je to mirovnoga ugovora od prije stotinu godina koji je mađarska javnost zapamtila kao nacionalnu traumu, iako nije bio toliko nepravedan s obzirom da je Mađarima „podario“ homogenu nacionalnu državu. Doduše, mnogo je Mađara ostalo izvan te države, najviše u Transilvaniji koju Mađari zovu Erdelj. Ondje je tada živjelo dvije trećine Rumunja i potomaka njemačkih doseljenika, a jedna trećina stanovništva bili su Mađari. 

Hrvati i Mađari živjeli su više od 800 godina (1102.-1918.) u zajedničkoj državi. Isprva su bili povezani osobom zajedničkoga kralja, a kasnije braća po oružju u uvjetima zajedničke obrane od turske ekspanzije. Ban Jelačić je 1848. poveo rat protiv ugarske vlade koja nije priznavala hrvatsku državnost, a 1868. sklopljena je kompromisna Hrvatsko-ugarska nagodba. Hrvatskoj su ostavljene neke ovlasti samo u sudstvu, školstvu, unutarnjoj upravi i vjerskim poslovima, ali i to je bila jedina takva autonomija u čitavome habsburškom imperiju od Alpa do Karpata.

Mađarsko prisjećanje na Trianon u povodu stote obljetnice, praćeno povijesnim kartama tzv. Velike Mađarske od Karpata do Jadrana, neki danas smatraju provokacijom i populističkim svojatanjem dijelova susjednih zemalja. Zaboravljaju da je mađarska vlada još 1918. mirno prihvatila odluku Hrvatskoga sabora o odcjepljenju od Austro-Ugarske i čak poslala svoje izaslanstvo u Zagreb kao središte provizorne Države Slovenaca, Hrvata i Srba u predvečerje ujedinjenja sa Srbijom. Problema je bilo oko Međimurja, koje je vraćeno oružanom akcijom iz Zagreba, ali Drava kao višestoljetna granica nije bila sporna ni u vrijeme zajedničke države s Mađarima pa nije izgledno da bi to mogla postati danas ili sutra.

Ima u Hrvatskoj i povjesničara koji podsjećaju na bana Khuen-Héderváryja (1883.-1903.) kao primjer promađarske politike u prošlosti. Khuen je bio autokrat, no za njegove uprave krenuli prvi koraci hrvatskoga turizma, poticao se kulturni napredak, a stopa gospodarskoga rasta, prema nekim zapadnim istraživanjima, bila je viša u Hrvatskoj nego primjerice u Češkoj. 

O Khuenu ni danas u Hrvatskoj nema poštene knjige, ali zato ima niz naslijeđenih mitova i stereotipa. Jedan od njih je i taj da je Khuen tobože nastojao mađarizirati Hrvatsku. Slabo mu je to išlo jer je u Hrvatskoj na kraju njegove ere jedva 2% domaćih ljudi znalo mađarski, što uopće ne čudi ako znamo da je tada više od polovice odraslih Hrvata bilo nepismeno.

Prije nekoliko dana mađarski je premijer Viktor Orban otkrio spomenik „Mađarske kalvarije“ na kojem su upisana mjesta koja su u prošlosti pripadala zemljama ugarske krune. Tamo piše i „Fiume“ (Rijeka) i „Tengerre magyar“ (Na more Mađar), što se pogrešno prevodi, slučajno ili ne, kao „Rijeka – mađarsko more“ ili slično tome.

„Zašto smo mi puna četiri tjedna govorili, a Magjari nas još nerazumiju? Nerazumiju; jer neznaju hrvatski“, pisao je davne 1861. zagrebački list Pozor. I u Hrvatskoj su, kako nekad tako i sad, malobrojni oni koji su koliko-toliko upućeni u mađarski jezik. Da je drukčije, bilo bi možda i manje nesporazuma. Jer dok izraz „Rijeka – mađarsko more“ asocira na pretenzije, izraz „Na more Mađar“ mogao bi asocirati i na dobrodošlu reklamu za hrvatski turizam na pragu prilično neizvjesne turističke sezone.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije