Veliki je četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja a na taj dan Crkva se spominje Posljednje večere za koje je Isus Krist, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament Euharistije i sakrament ministerijalnoga svećeništva.

Te iste noći Isus je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi.

U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja. Blagoslivljaju se također i ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

Navečer, na misi Večere Gospodnje, Crkva se spominje Posljednje večere na kojoj se Krist dao svojim sljedbenicima za hranu spasenja, za lijek besmrtnosti, što je otajstvo Euharistije, izvor i vrhunac kršćanskoga života.

Poniznim činom pranja nogu vjernici su pozvani na ljubav koja postaje služenje do darivanja sebe samih.

Prema tradiciji, vjernici završavaju Veliki četvrtak bdjenjem molitve i euharistijskoga klanjanja kako bi još dublje proživjeli Isusovu smrtnu borbu u Getsemaniju.

Veliki petak

Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Kristove.

Toga dana liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Kristovih patnji.

Nakon izvješća o muci Kristovoj moli se za nakane Crkve, klanja se Križu i pristupa Euharistiji, blagujući čestice koje su pohranjene na misi Večere Gospodnje prethodnoga dana.

Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s patnjama Kristovim, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi.

Među tim pobožnostima posebno se ističe križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura.

Velika subota

Velika subota obilježena je dubokom tišinom. Crkve su ogoljene i nisu predviđena liturgijska slavlja. Dok iščekuju veliki događaj uskrsnuća, vjernici s Marijom u očekivanju mole i razmatraju. Velika se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, neizbježnom putu čišćenja srca što omogućuje vjernicima da iznutra obnovljeni proslave Uskrs.

Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.

U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.

Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.

Dani Vazmenog Trodnjevlja – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju „svetima” ili “velikima” jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine kao i života Crkve.

Podijeli objavu