Iz Udruge “Zavjet” u Bosni i Hercegovini upućeno je Otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, koje potpisuje predsjednik udruge Franjo Cvitković. Pismo upućeno Predsjednici, ali i admiralu Domazetu Lošu prenosimo u cijelosti:
Poštovana,
Možda je preslobodno, ne mislimo da je hrabro, ali da se moramo, i te kako moramo, zapitati kakav smo to narod? Imali smo i kraljeva i banova i junaka, ni izdajnika nije falilo, dobivali smo bitke, ali i gubili ratove. Međutim, poslije stoljeća i stoljeća južnoeuropskih ili balkanskih nedaća po nas Hrvate, krajem prošlog dobismo bitke, ratove i državu.
Umjesto blagostanja u državi, koja je nešto veća od Nizozemske, ali s četiri puta manje stanovnika, mi dobismo Mesića, Sanadera, Milanovića i sijaset njima sličnih. Hrvatski vojnik, branitelj oslobodi i domovinu Hrvatsku i postojbinu Bosnu i Hercegovinu s dvije vojske jednog (svoga) naroda. Štujući prošlost, sve one koji zaslužuju spomen, imamo se mi danas na što i koga ponositi. Hrvatska povijest nikada neće zaboraviti Tuđmana, Bobetka, Gotovinu, Rosu, Praljka, Glasnovića, Jelića, Soptu, Šiljega, Krstičevića… (sve general do generala). Naravno ni admirala Domazeta Lošu! Mesić ih je jednom degradirao i umirovio, skoro da nije napravio staljinističku egzekuciju, samo zato što su bili i ostali nacionalno svjesni, kao pravi domoljubi i ratnici imali stav. Ili je egzekuciju ipak napravio davanjem dokumentacije haškom tribunalu i sramno svjedočeći na istom?
Kako narod kaže: “ničija do zore…”, riješismo se i te, da ne uvrijedimo taj isti narod, nacionalne zablude ili ipak sramote!
Poslije ovih riječi valja biti izravan, pa upitati gospođu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović: “Koji ti je vrag Kolinda, gdje na admirala mesićevski?” To se Vas ne smije kritizirati? Zar jedan admiral ne smije uzvratiti na prijetnje zvane svojatanje državne teritorije, krađu autohtonosti, svega što Hrvati napraviše, žilet žicu, zveckanje oružjem? Dakle, moramo nekakvim Erjavecima, Janšama, Cerarima na sve prijetnje i uvrjede, EU stopiranja; šutjeti. Jeste li, predsjednice, svjesni da upravo takvo trpljenje, onih kojima je bolna istina reći: “Nikoli niste imali svog cesarja, navek ste bili hlapci”, refleksno otvara i sva druga pitanja države Hrvatske, njenih granica, a poglavito hrvatskog naroda u BiH?
Čudite se, pa kada Bošnjaci vide što nam, ili Vam, rade Slovenci u Piranskom zaljevu i kako se ponašamo, ma budite sigurni, ovi vam neće dopustiti završiti niti most na Čiovu, a ne Pelješki. Dakle, kada Vi kažete da u BiH ima 10 tisuća islamista, to nije gaf, to nije poziv na mobilizaciju cijelog jednog naroda kojeg ste uvrijedili jer bezimeno lupate brojke, a kada admiral upozori Janeze da ne zveckaju oružjem i da smo za 48 sati u Ljubljani ako se budu igrali, e to je za smjenu!
Nećemo Vas pitati što ste radili tolike godine u diplomaciji i NATO-u. Nećemo Vas pitati kada su Slovenci, Srbi ili Bošnjaci smijenili nekog svog zbog bilo kakve izjave, a prijetili su vrijeđali i Vas, samo ćemo reći: “Čestitamo, gospođo predsjednice!”
Na zveckanje oružjem netko mora pokazati zube i dobro je da to napravi takav vojni autoritet.
Bravo admirale!
Gospodine admirale, uz Vas smo, ali oprostite što Vas moramo upitati, veliki ste ratnik i strateg, ali ne podcjenjujte nas; što ćemo raditi 48 sati?
