U Hrvatskoj se godišnje po stanovniku baci oko 90 kilograma hrane

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je svaki peti stanovnik siromašan, te da je svaki treći građanin u riziku da u siromaštvo upadne, te da su oko nas iz dana u dan sve viđenije nebrojene vojske naših gladnih sugrađana kako kopaju po kantama za smeće, nepojmljivim je da država sve to gleda i ništa ne čini, a itetako može.

Evo primjera, u Hrvatskoj se godišnje uništi od 300 do 400 tisuća tona hrane, neprodane, a iskoristive. Svako od nas godišnje baci 90 kilograma hrane.

Ova stvarnost uzrokova je još jednu pojavu tako da sada u hrvatskoj zbilji imamo i odeđenu tupost, bolje rečeno neosjetljivost. I onada kada to rijetke prilike ili stanke od ideoloških i političkih glodanja dozvole da se progovori o problemima siromaštva i gladi, deprivacije i dehumanizacije, sve ostaje krtkoh uzdahanjer mnogima je u Hrvatskoj važnije je li nečiji djed bio ustaša ili partizan nego činjenica da svaki peti građanin živi u riziku od siromaštva, s čime se slaže katolički teolog Entoni Šeperić, podjećajući da se od hrvatskog osamostaljenja do danas nitko nije ozbiljnije, sustavnije i kontinuirano pozabavio problemom otpada od hrane.

Znamo da smo kao zemlja među deset najsiromašnijih zemalja Europske unije, odnosno sa stopom rizika od siromaštva od 19,4 posto u 2014. godini iznad je prosjeka EU-a koji iznosi 17,2 posto. Dijelimo osmo mjesto s Talijanima, a ispred nas su samo Rumunjska, Španjolska, Grčka, Bugarska, Estonija, Letonija i Portugal. Stopa rizika od siromaštva predstavlja postotak osoba koje imaju raspoloživi ekvivalentni dohodak ispod praga rizika od siromaštva.

Prema Državnom zavodu za statistiku, prag rizika od siromaštva u 2014. godini u nas je iznosio 23.760 kuna za jednočlano kućanstvo godišnje, ili 1950 kuna mjesečno, a za četveročlano kućanstvo (dvoje roditelja i dvoje djece do 14 godina) 49.896 kuna godišnje, ili 4158 kuna mjesečno.

Kako je podsjetila Dubravka Rogić Hadžalić, načelnica Odjela statistike pravosuđa i uprave u Državnom zavodu za statistiku, još 2011. godine stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj je iznosila 21,1 posto, također više od europskog prosjeka od 16,9 posto, prag rizika za jednočlano kućanstvo u nas je bio 24.240 kuna, a za četveročlanu obitelj 50.904 kune.
– Rekli bismo da to znači kako je stopa rizika od siromaštva u blagom padu, no treba kombinirati i druge pristupe. Na primjer, 2011. godine 69,3 posto osoba u Hrvatskoj izjavilo je kako žive u kućanstvu koje si ne može platiti tjedan dana godišnjeg odmora, dok je 2014. godine njihov broj porastao na 71,1 posto. Prije pet godina tek nešto više od polovine ispitanika, njih 52 posto, izjavilo je kako živi u kućanstvu koje teško i vrlo teško spaja kraj s krajem, dok je takvih prije dvije godine bilo gotovo 61 posto – iznijela je neumoljive pokazatelje Dubravka Rogić Hadžalić.

Treba reći i da je 2010. godine prosjek raspoloživog dohotka u kućanstvu u Hrvatskoj iznosio 87.530 kuna, a 2014. godine oko tisuću eura manje, točnije 79.843 kune.

Treba podsjetiti da Hrvatska prolazi kroz razdoblje duboke recesije od 2008. godine. Višegodišnji gospodarski pad i produbljena recesija ostavili su traga na svim područjima društveno-političkog i ekonomskog života.

Sustav socijalne sigurnosti u Hrvatskoj posljednjih godina obilježavaju kontinuirane promjene, ali reforme su se pokazale neučinkovitima – ocjenjuje prof. dr. Nino Žganec, predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva i predstojnik Studijskog centra socijalnog rada. Mile Mrvalj, Sarajlija koji je u Zagrebu proživio sudbinu beskućnika i koji za sebe kaže da je “građanin s iskustvom siromaštva”, nije se libio kritika ocjenjujući kako u posljednjih 20 godina u Ministarstvu socijalne skrbi sjede sami mediokriteti:

– Kada bi samo stotinu tisuća tona bačene hrane otišlo u prave ruke, ne bismo iduće godine trebali vidjeti nijednog čovjeka u Hrvatskoj koji kopa po kantama za smeće. Zašto trebaju velike studije za to? Ne kužim. Možda mi Sarajlije zbilja ne kužimo – kaže Mrvalj, poručujući da ustaše i partizane ostavimo za sretnija vremena, a zemlju što prije postavimo na čvrste noge kako bi gladnih bilo što manje.

Nemaju svi sreću ovih blagdanskih dana na stolu imati ono što bi sebi i svojoj obitelji htjeli pružiti. Nažalost ne samo bladganskih dana. I dok ovise o pomoći drugih kako bi se prehranili u Hrvatskoj se godišnje po stanovniku u prosjeku baci oko 90 kilograma hrane.

Dok se na doniranu hranu plaćao PDV, trgovci su tvrdili da je pravilnik drukčiji svi bi donirali, no danas, dvije godine kasnije, stvari se i nisu bitno promijenile.