Tugomir Majdak: Slavonski med – EU zaštićena oznaka izvornosti

U Službenom listu Europske unije od 9. siječnja 2018. godine objavljena je Provedbena uredba Europske komisije 2018/95 (EU) kojom se upisuje naziv Slavonski med (ZOI) u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Državni tajnik Ministrstva poljoprivrede Tugomir Majdak pokrenuo je projekt u Virovitici 2014. godine, zajedno s pčelarima 5 slavonskih županija, županima, pročelnicima za poljoprivredu te fakultetima.

Uz potporu Ministarstva poljoprivrede projekt je uspješno završen i pčelari s područja 7 županija Lijepe naše zaštitili su EU oznakom izvornosti ukupno 7 vrsta svojih izuzetno kvalitetnih medova.

Zaštita proizvoda „Slavonski med“ temelji se na njegovoj kvaliteti pa tako zajednička svojstva karakteristična za ,,Slavonski med”, a koja utječu na kvalitetu proizvoda su postotak vode i količine hidroksimetilfurfurala (HMF).

Postotak vode u ,,Slavonskom medu” iznosi maksimalno 18,3 % dok je količina HMF maksimalno 16,5 mg/kg. Također je specifično prisustvo peludi biljnih vrsta iz porodica Brassicaceae, Robinia spp. i Rosaceae u ”Slavonskom medu”, kao prateća pelud (najmanje 16 %) ili sporedna pelud ( najviše 15 %). Količina saharoze za ”Slavonski med” je ispod propisanih vrijednosti.

Osim posebne kvalitete Slavonskog meda, proizvodnja ovog proizvoda ima dugu tradiciju i ugled pa tako pčelari u Slavoniji nastavljaju tradiciju proizvodnje meda dugu 130 godina. Tijekom dugogodišnjeg pčelarenja na području regije Slavonije razvijalo se i prenosilo znanje o pčelarstvu kroz praksu, vještine, sposobnosti i znanje ljudi.

Zahvaljujući povoljnim klimatskim i pedološkim uvjetima i obilju biljnih medonosnih vrsta na slavonskim pašnjacima, livadama, poljima i u prostranim šumama te u naplavnim ritovima i močvarama oko rijeka Save, Drave i Dunava, autohtone sive pčele (lat. Apis mellifera carnica, podtip panonski) su tisućljećima olako pronalaze izdašnu nektarsku i peludnu pašu. Stvoreno je jedinstveno agro-ekološko područje koje omogućuje ,,Slavonskom medu“ da se ističe kao čisti sortni med. Kao takav je prepoznat i cijenjen na tržištu.

Temperature u proljeće omogućavaju rani i bujan rast proljetnih biljaka, voćaka, livada, dok ljetne temperature pogoduje dozrijevanju poljoprivrednih kultura od kojih su neke medonosne i bitne za proizvodnju ,,Slavonskog meda“.

Jesenski klimatski uvjeti odgovaraju pčelama za pripremu prezimljavanja, kao i klimatski uvjeti zimi koji omogućavaju dobro prezimljavanje te dobar početak za pčele u novoj sezoni.

Optimalne temperature u proljeće i ljeto pogoduju izlučivanju nektara većine biljaka. Proljetne biljke luče nektar na nižim temperaturama, a ljetnim je potrebna viša noćna temperatura jer lučenje prestaje ili se smanjuje.

Manje od trećine godine su dani s oborinama (minimalno 104 dana), što znači da ima dovoljno dana u godini bez oborina, kada pčele mogu sakupljati nektar.

Pčele u proljeće imaju veću količinu nektra dostupnu iz biljaka od kojeg dobivaju energiju te se lakše odupiru zračnim strujanjima, dok u kasno ljeto jačina vjetra se smanjuje kao i količina nektra te pčele manje troše energiju na odupiranje vjetru i lakše ju zadržavaju za pripremu za prezimljavanje.

Područje proizvodnje obuhvaća cijelu Slavonsku regiju koja se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, a koju omeđuju tri rijeke, Drava na sjeveru (granica s Mađarskom), Sava na jugu (granica s Bosnom i Hercegovinom) i Dunav na istoku (granica s Srbijom) te dio mađarsko – hrvatske granice između rijeka Drave i Dunava. Zapadni dio Slavonske granice prostire se na području zapadne administrativne granice županije Bjelovarsko – bilogorske i općina Lipovljani i Jasenovac te grada Novska). U navedenom zemljopisnom području se moraju provoditi sve faze proizvodnje ,,Slavonskog meda“.

Pored Ličke janjetine, Paške soli i Zagorskih mlinaca koji su u postupku registracije naziva na razini Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede u siječnju je proslijedilo Europskoj komisiji zahtjeve za registraciju još tri nova zaštićena naziva i to: Bjelovarski kvargl, Varaždinski klipič i Rudarska greblica.