Povezite se

Izdvojeno

Tsunami mržnje prema Hrvatskoj i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović!

Objavljeno

-

Piše:
Kazimir Mikašek-Kazo

Valjda su konačno svima u Hrvatskoj, s lijeve i s desne,  koji organski ne podnose, mrze, omalovažavaju ili seksistički vrijeđaju Kolindu Grabar Kitarović i njenu obitelj, velikosrpski mrzitelji svega hrvatskog Vulin, Dačić i Vučić začepili usta svojom najnovijom kanonadom mržnje. Jer ne bili bilo logično misliti da mrziteljski napadi na predsjednicu s Istoka znače jedino to da je ona dobra hrvatska predsjednica?

 Ili se ipak varam? Jer dobar dio tog tsunamija mržnje, trolanja i spinova potekao je upravo iz hrvatske kuhinje iz pera i usta onih koje hrvatska javnost percipira najvećim domoljubima. Naime, kultni voditelj kultne emisije „Bujica“, Velimir Bujanac, vjerojatno uz blagoslov svog šefa „Zoro osvetnika“, Mate Radeljića, prvi je na svom FB profilu upoznao hrvatsku, ali i srpsku javnost da je hrvatska predsjednica na proslavi najveće hrvatske povijesne pobjede, na Kninskoj tvrđavi bila pijana.

Ta vijest poprimila je neviđene razmjere, pa su neki Škorini suverenisti čak tvrdili da su predsjednicu pijanu s Kninske tvrđave nosili njeni savjetnici. Nitko nikada Predsjednicu nije optužio da pije, to se čak nije sjetio ni predsjednik Josipović, a danas, eto u vrijeme predizborne kampanje domoljubi su joj iskopali taj smrtni grijeh!? Kao posljedica te Bujančeve sramotne izjave o predsjedničinom pijanstvu već danima se na ekranima TV kuća u Hrvatskoj vrti slika kako predsjednica iz sveg glasa pjeva? Ali što pjeva nitko ni zuc? Predsjednica je sa svojim generalima i suradnicima na Kninskoj pobjedničkoj tvrđavi pjevala  najljepšu hrvatsku ariju iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski, „U boj u boj“! I predsjednica i Zajc i planetarno poznata hrvatska arija „U boj u boj“, i opera „Nikola Šubić Zrinski“, time su na mrziteljsko-propagandistički  način, mizerno već danima izvrgnuti nevjerojatnom ruglu. Bez ikakve sumnje, to je posljedica prve Bujančeve objave o navodnom predsjedničinom pijanstvu. Nije li domoljub Bujanac mogao malo pričekati da predsjednicu napadne mentalnokomunistička bulumenta pa da onda odluči hoće li predsjednicu braniti ili napadati? Naravno, nije mogao pričekati, jer da je pričekao, morao bi se on priključiti ili ne priključiti veleizdajnicima, što bi ipak i za njega bilo štetno i suspektno! Ovako su se veleizdajnici prištekali na njega dok on glumi nevinašce i poštenjačinu, jer prvi je javnost obavijestio o navodnim predsjedničinim suspekcijama!? Uostalom svima je kristalno jasno da je vjerojatno plaćen za tu vrstu trolerskog agitpropa?

Netko će kazati kriva je predsjednica jer je pjevala! Netko će kazati ona je svojim ponašanjem izazvala tu spiralu podsmjeha i mržnje i sve će ostati na tome? Ma gdje to piše da predsjednica ne smije zapjevati sa svojim generalima slaveći najveću hrvatsku pobjedu? U kojem to Ustavu ili protokolarnoj bilježnici  piše da predsjednica ne smije emocionalno iskazivati svoje domoljublje i Hrvatstvo, gdje to piše da konačno ne smije popiti i čašu vina sa svojim generalima u čast najvećem povijesnom danu Hrvatske? Je li se netko uopće upitao što je tu večer pio ministar Božinović, ili možda premijer Andrej Plenković, ili bilo tko drugi?  Samo zlonamjerni mrzitelji su to zamjerili isključivo Kolindi Grabar Kitarović, zamjerili su joj samo oni koji rušeći Kolindu Grabar Kitarović, prostiru crveni tepih Zoranu Milanoviću na put prema Pantovčaku!

Kao po nekoj dirigiranoj digitalnoj slagalici na tu cijelu papazjaniju se naslonio etički veleizdajnik hrvatskih nacionalnih interesa Milorad Pupovac, veliki borac protiv NDH-azijske utvare. Pupovac je etički veleizdajnik zato, jer ga je HNES osudilo za etničku veleizdaju na javnoj sjednici! Pupavac, iz pozicije saborskog zastupnika u Hrvatskom državnom saboru, iz pozicije člana Plenkovićeve vladajuće većine, mrtav hladan, patetično ozbiljan, uvrijeđen i iznenađen, ni pet ni šest, optužio je Hrvatsku da je slijednica NDH, da je fašistička država, zbog toga što su se eto potukli tamo neki elementi navijačkih skupina proglašavajući to apriori mržnjom prema srpskom narodu!? Veliki borac protiv mržnje, bez ikakvog pardona sije mržnju prema vlastitoj domovini u kojoj živi, radi, prima ogromnu plaću iz džepova poštenih Hrvatica i Hrvata i još je za tu mržnju njegovo SNV-e godišnje nagrađeno s preko 3 milijuna kuna. Pa onda „Srpske novosti u srcu Hrvatske pišu naslove „Lijepa naša lijepo gori“ ili preimenuje hrvatsku himnu u „Lijepa naša haubica“! A Pupavac vlada i smije nam se u brk!?

Pa nas Hrvate doista treba ubiti, jer šutke promatramo tu eklatantnu veleizdaju! Ako nas ne ubiju, jer shvaćaju da zato nema potrebe, to će biti znak da smo već sami napravili grupno, etičko i moralno samoubojstvo i nitko nas dodatno ne treba ubijati! Desetljećima i stoljećima smo sanjali i doslovno krvarili za Hrvatsku, a danas malo pomalo to lakonski prolijevamo kao tek svježe izmuženo mlijeko i ponašamo se poput ritajuće lude krave.

I eto, ukazala nam se konačno naša draga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon mnoštva prozivki, da kao posljednja komentira za HRT velikohrvatsko nasilje nad malosrpskom ugroženom nejači. Ni Ona se nije usudila onako Starčevićanski nazvati stvari pravim imenom, pa notornog Pupavca proglasiti etičkim veleizdajnikom. Ipak, po prvi puta je državnički u hrvatski javni diskurs donijela sintagme o velikosrpskom totalitarizmu i srpskom fašizmu što je odjeknulo u „vascelom regijonu“! I svakako kazala je bolnu istinu, jer što je drugo genocidno etičko čišćenje Hrvata sa hrvatskih prostora ako nije dominantni velikosrpski totalitarizam, što je drugo poznata inačica „Serbia ist judenfrei“ iz fašističkog razdoblja Nedićeve Srbije, ako ne čistokrvni fašizam koji svoje antisemitske korijene vuče još od Ilije Garašanina i pravoslavnih srpskih patrijarha? Što su drugo brojni srbijanski koncentracijski logori tijekom Drugog svjetskog rata, što su srbijanski koncentracijski logori na tlu Srbije tijekom Domovinskog rata, ako ne čistokrvni velikosrpski fašizam!? Predsjednica je još kazala da srpski tenkovi više nikada neće u hrvatski Vukovar, aludirajući valjda na vukovarski tenk izložen pred Zvezdinom Marakanom. I lupila je šakom o stol! E sad, to šakom o stol možda i nije primjereno državničkoj komunikaciji, ali za one koji imaju samo oči, a ne žele čuti što je predsjednica htjela kazati lupanje šakom o stol je postalo najveća sprdnja. I opet, zbog benignog lupanja šakom o stol ujedinili su se protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i desni i lijevi, i komunisti i velikosrpski fašisti pa se u svojevrsnom novokomponiranom „Kozaračkom kolu“ isprdavaju i s Njom i s hrvatskom institucijom na Pantovčaku ne bili potpuno obezvrijedili njezin državnički intervju za HRT. Danas sam doznao da predsjednički kandidat Miroslav Škoro, koji je sa svojim falš upitnim pjevanjem postigao planetarnu popularnost,  a to je opet moguće samo u maloj Hrvatskoj zemlji velikih apsurda, doista nema sluha, jer nije čuo što je predsjednica rekla, nego je valjda zaslijepljen svojom egomanijskom Bujančevštinom vidio samo Njeno lupanje po „namještaju“. Iz Varaždina, sa „Špancirfesta“, Škoro je podrugljivo, onako Pervanovski, poručio svojim obožavateljima, hrvatskim suverenističkim domoljubima, da će on biti bolji  predsjednik, jer on neće lupati po „namještaju“ i tu je po prvi puta bio apsolutno u pravu. Čini mi se, osobito neće lupati po namještaju na Pantovčaku, jer Pantovčak će uz podršku gospode Bujanca i Radeljića vidjeti tek na razglednicama. A naša draga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović može biti spokojna, čiste savijesti osobito prema onoj većini koja želi i vidjeti, čuti i razumjeti. A konačno dobronamjernicima nije nikada bio  problem kršćanski oprostiti neke nebitne detalje iz Njenih istupa?

Poanta je u tome, što je veći tsunami mržnje prema Njoj i prema Hrvatskoj, lakše će verificirati elegantniju i uvjerljiviju  potvrdu svog drugog mandata. Pa onda mrzitelji što se čeka, dobrodošli ste da u zajedništvu sa četnicima Vulinom, Dačićem i Vučićem krenete već jučer sa novim setom trolanja i mržnje prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović!? Već danas ćemo u kultnoj Bujici biti svjedoci kako će Škoro i Bujanac iznijeti nove i stare „neoborive“ dokaze da Kolinda Grabar Kitarović ne valja. Ne bi me začudilo da u tu emisiju Bujanac ponovo pozove četnika Vojislava Šešelja da ovaj put „pomogne“ Škori na putu prema Pantovčaku?

Nastavi pregledavati

Izdvojeno

Pupovac i Plenković na braniku Domovine !!!

Published

on

Nakon svega što je Milorad Pupovac prije dva tjedna izgovorio na račun Hrvatske, a potom se povukao u “ježevu kućicu”, mnogi su očekivali da će se na jučer održanoj press konferenciji u najmanju ruku pokušati ispričati za gnjusne izjave kojima je oblatio Hrvatsku. Poznavatelji lika i djela Milorada Pupovca znali su da će ostati pri svojim optužbama vezanim za Hrvatsku, uspoređujući ju sa NDH, i faktorom nestabilnosti u EU.

Pupovca su prozvali pojedini političari koji, recimo, znače nešto u političkoj zbilji Hrvatske, Miro Kovač, Darinko Kosor, Ruža Tomašić, ali i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. No, bode u oči da osim generala Rojsa i Sačića nisu reagirali ostali generali koji bi trebali biti ponos hrvatskog naroda, koji bi trebali jasno poručiti Pupovcu što ga sljeduje, oni su čvrsto zadržali “figu u džepu”?!.

Najviše licemjerstva pokazali su “BLITVA” političari, ministri Bošnjaković i Cappelli, te “fatamorgana” političar Radin, koji drže da se Pupovac ispričao i da je vrijeme da se ide dalje. Premijera Plenkovića po tom pitanju više ni ne treba spominjati, osviještenim Hrvatima u potpunosti je jasno da između njih dvoje postoji neraskidiva veza koju u političkim krugovima nazivaju “interesnom zadovoljštinom”.

Pupovac se nije ispričao za gnjusne izjave, točka ! Većina naših-vaših političara poglavito onih koji griju saborske fotelje i rado se, neradno, naslikavaju u svrhu dnevne zadovoljštine glumeći važnost u političkom životu Hrvatske, još uvijek su izgubljeni u “saborskoj pauzi” po svojim viletinama, jahtama, morskim uvalama, cerekajući se hrvatskoj zbilji znajući da će za nekoliko dana, kad sve prođe, udobno se zavaliti u svoje fotelje i preko mobilnih aplikacija, dok sjednice traju, provjeravati svoj račun u banci.

Hrvatskoj se Milorad Pupovac smije u lice, pokazao je i dokazao svu svoju moć i spregu sa premijerom Plenkovićem i to nitko ne može osporiti. Većinu hrvatskih političara treba nazivati interesnim parazitima, jer ih je najveći broj okrenut stjecanju materijalno financijskih “užitaka” što se iz dana u dan potvrđuje, dok su rijetki oni koji imaju svoje stavove od kojih ni pod koju cijenu ne odstupaju.

Što se događa sa državom u kojoj se tjednima očekuje i osluškuje kad će i što će Milorad Pupovac reći ?! Dok po Banovini caruje četnički dernek, dok u Hrvatsku dolaze turbo folk “muze” koje su tijekom Domovinskog rata bodrile četničke horde, dok se brani pjevanje Tompsonovih pjesama, pozdrav stvoren u Domovinskom ratu, dok branitelje kupuju jeftinim obećanjima ali i nagrađivanjem za dobro obavljena politička podmetanja, ne može se očekivati ništa dobro za običnog građana naše Domovine.

Ne treba biti politički obojen da bi se kazala istina, ona “vrišti” svi ju čujemo, vidimo i osjećamo, samo je očito da mnoge za nju nije briga, jer su u pitanju neki drugi, viši, interesni ciljevi, koje će zasigurno za sve nas zajedno, uskoro blagosloviti Milorad Pupovac i Andrej Plenković.

Nacionalno/D.Prša

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

Published

on

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacionalnog bića, hrvatskog suverenizma, kao putokazi koje su uvijek pa i danas smišljeno zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to su blaženi Alojzije Stepinac kao temelj kršćanske Hrvatske i dr. Franjo Tuđman kao temelj hrvatske državnosti.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetski poznate povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja njihovih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbliže susjedstvo i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji i sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko. Srpska politika svoj opstanak je uvijek temeljila i temeljit će i u budućnosti na proizvodnji mržnje prema Hrvatskoj, na sirovim proizvedenim konfrontacijama, na mitovima i povijesnim lažima, na koje  iz Hrvatske namjerno ili slučajno nitko ne odgovara na adekvatan način.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom srpskom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je latentno ubijat i blatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Planiranim velikosrpskim udarom na hrvatske simbole, na hrvatske velikane, želi se u međunarodnim okvirima stvoriti dojam o Hrvatskoj kao fašističkoj i ustaškoj državi i na žalost  recentni događaji to nam dokazuju. Sramotno je da današnje hrvatske vlasti nemaju snažniji odgovor na evidentno blaćenje Hrvatske, na ponižavanje svekolikog hrvatskog puka.

Bili smo svjedoci brutalnog  blaćenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kada su ga srpski mitomani uz pomoć hrvatskih domaćih veleizdajnika i veleizdajničkih medija pokušali optužiti  kao kreatora udruženog zločinačkog pothvata. Neviđeno blaćenje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede, Dana neovisnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu nije ništa drugo nego smišljeni kontinuirani nastavak te antihrvatske kampanje iza koje, nažalost, stoje i neki utjecajni medijski djelatnici koji se licemjerno nazivaju najvećim hrvatskim domoljubima.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne razumiju što domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o hrvatskim velikanima nije domoljublje, domoljublje bez bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca bez ikakvog ostatka nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći ja vjerujem, ja ljubim svoju Domovinu, za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema vjeri u živog Boga.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje sebične partitokratske i materijalne  interese može se uvijek biti proaktivno spreman za dom na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ni jedna „hrvatska“ vlast do sada nije učinila baš ništa ili je učinila jako malo da istina o blaženstvu i svetosti Alojzija Stepinca bude svakodnevno izložena na svjetlu dana, kao istina koja oslobađa hrvatski narod od mrziteljske mitomanije koja nam i ovih dana u bujicama dolazi s istoka. Ni jedna „hrvatska“ diplomacija  do sada nije učinila dovoljno da Alojzije Stepinac bude proglašen svetim i šutke su prelazili preko antihrvatske velikosrpske propagande što je rezultiralo velikosrpskom pobjedom u Vatkanu kada je papa Franjo pristao da Srpska pravoslavna crkva su odlučuje o kanonizaciji Alojzija Stepinca. Na takvu Papinu odluku, uvjeren sam, imala je utjecaj upravo kukavička hrvatske diplomatska mlakost! Zbog toga mi se čini da su sve hrvatske vlasti do sada radile upravo suprotno, da su svjesno ili nesvjesno radile protiv kanonizacije našeg Blaženika i zbog toga danas imamo pravu neizvjesnost oko tog pitanja na kojemu se lome pitanja povijesti, prošlosti ali i budućnosti hrvatskog naroda.

Za istinu o blaženom Alojziju Stepincu više je napravila ugledna povjesničarka, Židovka Esther Gitman nego svi političari u Hrvatskoj zajedno, pa ispada da je gospođa Gitman veći domoljub od svih domoljuba u Hrvatskoj. Njena povijesna utemeljena svjedočanstva o Stepincu kao „pravedniku među narodima“ ostaju nekako na marginama i uglavnom su potpuno prešućena u javnom prostoru i logično je zaključiti da se radi o namjernom i eklatantnom prešućivanju istine. Kada se sjetimo predsjednika Ive Josipovića i njegovog predsjedničkog nastupa u Izraelskom Knessetu, njegove veleizdajničke  „ustaške zmije koja je još uvijek živa u hrvatskim njedrima“ i kada to usporedimo sa zadnjim državničkim posjetom naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Izraelu, samo slijepac, zlonamjernik ili veleizdajnik neće uočiti nevjerojatnu razliku. Dok je antihrvatski govor predsjednika Josipovića o „ustaškim zmijama“ planetarno odjeknuo i „regionom“ i Svijetom i silno naštetio Hrvatskoj , državnički posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Izraelu doveden je na stup srama zbog notorne „fake news“ u izraelskom Jeruzalem postu. Što je bio cilj te propagande? Potpuno je prešućena činjenica da su gosti naše predsjednice na svečanom koktelu koji je u njenu čast priredio predsjednik Rillman bili bračni par Esther i Israel Gitman. Potpuno je prešućena vijest da je tom prilikom Esther Gitman izraelskom predsjedniku Rillmanu poklonila svoju knjigu o blaženom Alojziju Stepincu s povijesnom dokazima o istinskom „pravedniku među narodima“, koji nije spasio samo jedan Židovski život da bi spasio cijeli svijet, već je spasio na stotine Židova izlažući se na taj način osobnoj pogibelji. Izraelski politički vrh je tom prilikom dobio još jednu knjigu na poklon, a to je knjiga britanskog autora Philipa J.Cohena „Tajni rat Srbije“ koja govori o povijesnoj genezi srpskog antisemitizma.

Pažljivom promatraču i analitičaru ne može promaknuti činjenica da je to sve u kontekstu istine kao dokazi o Stepinčevoj pravednosti i dokazi o srpskom antisemitizmu koji srpska politika gura pod tepih da bi jedino Hrvatsku optužila za genocid prema Židovima i Srbima. Dakle, inicijativa naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u tom pravcu na najvišoj državničkoj razini, u Izraelu koji je strateški partner SAD-a, najveći je afirmativni doprinos istini o Hrvatskoj, nasuprot Josipovićevoj eklatantnoj etičkoj veleizdaji hrvatskih nacionalnih interesa, a ni predsjednički kandidat Zoran Milanović nije daleko od te Josipovićeve agende. Naravno, toj inicijativi naše predsjednice prethodilo je nekoliko također prešućenih ili nedovoljno publiciranih događaja. Esther Gitman je u Splitskom HNK nedavno dodijeljen počasni doktorat, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ju je najvišim državnim odličjem. To su dokazi da se ovdje ne radi o nekakvom profanom političkom populizmu u svrhu predizborne kampanje već se radi o državničkom kontinuitetu djelovanja u tom smjeru. Jer, konačno je možda sazrela ona prava domoljubna hrvatska svijest, da će onaj tko se bude borio za Alojzija Stepinca kao „pravednika među narodima“, tko se bude iskreno i javno zalagao za svetost Stepinca,  biti upisan zlatnim slovima u hrvatsku povijest. Onaj tko hrvatskom domoljublju bude vratio domoljubne sadržaje i pravu istinu o hrvatskoj povijesti  zaslužit će i nadalje obnašati najčasnije političke dužnosti u Republici Hrvatskoj. Na žalost, svjedoci smo poznatog hrvatskog jala, da je pravdoljubivost, čestitost i hrvatsko  domoljublje, u sljepoći vlastitog uma danas  napadnuto i razapeto i s lijeva i s desna.

Kazimir Mikašek-Kazo

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Miranda Mrsića zanima je li predsjednica antifašista ili ustaša !?

Published

on

Iako je po struci doktor, a onda i izgubljeni političar, kako ga nazivaju pojedine kolege, opravdano se postavlja pitanje zbog čega se daje tolika medijska pažnja Mirandu Mrsiću koji u svojim izjavama pljuje po svemu onom što je napravljeno u mandatu ove Vlade ?!

Poznavatelji političkog djelovanja Miranda Mrsića kažu da je to jedan vid “političke bolesti”, koji nije u liječničkim krugovima stručno priznat ali je poznat i dosta raširen u krugovima politički “propalih” mislilaca koji nadomjestak svoje važnosti, odnosno potrebe da budu viđeni i da nešto kažu, drže kao potrebu za lijekovima koji su prepisani ovisnicima.

Osim što možda mali broj građana Miranda Mrsića pamte kao bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava, većem broju ostaje u sjećanju kao osoba koja je uvijek imala “stručne analize” u svim sferama političko ekonomsko i gospodarskog djelovanja hrvatskih institucija. Mrsić je, podsjetimo se, uvijek dijelio lekcije javnosti što bi trebalo i tko je tko, uvijek ostavljajući dovoljno prostora da zatrese kanonadom političkih iznutrica po HDZ-ovcima i onim političarima koji su malo “nagnuti” nadesno.

Podsjetimo se, nakon što je dobio “nogu u pantalone” od SDP-ovaca gdje je godinama žario i palio u njihovom krugu umno manje razvijenih mislilaca, nakon vremenski ne tako duge balzamacije, vratio se kao Demokrata sa uvjerenjem da će uništenu političku “karijeru” povratiti ustrajanim udarima po desnici i svemu onom što je protiv komunističko socijalističkih nauma, no nije mu se ostvario naum pa je zagrljaj dobrote pokušao pronaći u međunožnim skutima HSS-a.

Analizirajući Mrsićevo pojavljivanje u javnosti, njegovi orkestralni napadi i stručne analize prelaze ukuse zdrave pameti, pogotovo jer si uzima za pravo, da proziva predsjedničke kandidate i da predviđa političku bodućnost političkih kretanja u pojedinim strankama.

Poznato je da je krajnje nervozan pri spomenu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović a ne tako davno izjavio je da je zabrinut i za “zdravstveno stanje” predsjedničkog kandidata Miroslava Škore.

Tako Mirando unaprijed, dok nitko još ništa nezna, dok su političke karte na stolu, tvrdi da će SDSS ostati u vladajućoj koaliciji pokrepljujući to činjenicama koje i “crni labudovi” znaju, tvrdeći da Pupovac dobro igra jer su u pitanju kako političke tako i fizičke veze. Iz rukava Mirando sije podatke da su SDSS-ovci u javnoj upravi, javnim poduzećima, dosta ih je među državnim tajnicima te da bi raskidanjem koalicije svi oni izgubili radno mjesto.

Milorad Pupovac će naći put da izađe iz ove situacije u koju se sam doveo, prevedeno, da će ostati u koaliciji, kaže Mrsić.  

Pobornik je Mrsić sve glasnijih optužbi da u Hrvatskoj raste nacionalizam, tako da podupire Pupovca u njegovim šovinističkim ispadima, tvrdeći da Pupovac ima legitimno pravo da se kao predstavnik svog naroda brani od rastućeg nacionalizma. Dubokoumno je Mrsić zaključio da ova Vlada ništa ne radi da promijeni sadašnje stanje prilika u državi dodavši krajnje licemjerno i podlo da “za Predsjednicu ne znamo je li antifašista ili ustaša. Nemamo pojma gdje ona spada.” 

Toliko je zabrinut za predsjednicu pa zabrinuto dodaje da se ona u tom ideološkom dijelu ne snalazi ili namjerno to radi.

“Ideološi luta, a kao predsjednica nije napravila ništa na Pantovčaku. Imali smo jedan estradni mandat. Ovaj igrokaz s lupanjem šake o stol je smiješan i govori da ona ne zaslužuje drugi mandat. Kriva osoba je na Pantovčaku”, izašlo je iz Mrsićevih usta.

I dok Mrsić zdravstveno i politički luta u hrvatskoj stvarnosti, sa sigurnošću bi mu se mogla prepisati terapija redovnog uzimanja “antinetrpeljivosti” prema hrvatskoj stvarnosti i doza redovnog udaranja šakom po stolu kako bi mu se poboljšao mentalno politički sklop, što bi mu možda pripomoglo u budućim odmjerenijim izjavama javnosti.

Nacionalno/D.Prša

Ucitavanje vijesti

Najčitanije

Impressum I Kontakt I Oglašavanje I Uvjeti korištenja © 2019 Nacionalno.hr