Povezite se

Izdvojeno

Tsunami mržnje prema Hrvatskoj i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović!

Objavljeno

-

Piše:
Kazimir Mikašek-Kazo

Valjda su konačno svima u Hrvatskoj, s lijeve i s desne,  koji organski ne podnose, mrze, omalovažavaju ili seksistički vrijeđaju Kolindu Grabar Kitarović i njenu obitelj, velikosrpski mrzitelji svega hrvatskog Vulin, Dačić i Vučić začepili usta svojom najnovijom kanonadom mržnje. Jer ne bili bilo logično misliti da mrziteljski napadi na predsjednicu s Istoka znače jedino to da je ona dobra hrvatska predsjednica?

 Ili se ipak varam? Jer dobar dio tog tsunamija mržnje, trolanja i spinova potekao je upravo iz hrvatske kuhinje iz pera i usta onih koje hrvatska javnost percipira najvećim domoljubima. Naime, kultni voditelj kultne emisije „Bujica“, Velimir Bujanac, vjerojatno uz blagoslov svog šefa „Zoro osvetnika“, Mate Radeljića, prvi je na svom FB profilu upoznao hrvatsku, ali i srpsku javnost da je hrvatska predsjednica na proslavi najveće hrvatske povijesne pobjede, na Kninskoj tvrđavi bila pijana.

Ta vijest poprimila je neviđene razmjere, pa su neki Škorini suverenisti čak tvrdili da su predsjednicu pijanu s Kninske tvrđave nosili njeni savjetnici. Nitko nikada Predsjednicu nije optužio da pije, to se čak nije sjetio ni predsjednik Josipović, a danas, eto u vrijeme predizborne kampanje domoljubi su joj iskopali taj smrtni grijeh!? Kao posljedica te Bujančeve sramotne izjave o predsjedničinom pijanstvu već danima se na ekranima TV kuća u Hrvatskoj vrti slika kako predsjednica iz sveg glasa pjeva? Ali što pjeva nitko ni zuc? Predsjednica je sa svojim generalima i suradnicima na Kninskoj pobjedničkoj tvrđavi pjevala  najljepšu hrvatsku ariju iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski, „U boj u boj“! I predsjednica i Zajc i planetarno poznata hrvatska arija „U boj u boj“, i opera „Nikola Šubić Zrinski“, time su na mrziteljsko-propagandistički  način, mizerno već danima izvrgnuti nevjerojatnom ruglu. Bez ikakve sumnje, to je posljedica prve Bujančeve objave o navodnom predsjedničinom pijanstvu. Nije li domoljub Bujanac mogao malo pričekati da predsjednicu napadne mentalnokomunistička bulumenta pa da onda odluči hoće li predsjednicu braniti ili napadati? Naravno, nije mogao pričekati, jer da je pričekao, morao bi se on priključiti ili ne priključiti veleizdajnicima, što bi ipak i za njega bilo štetno i suspektno! Ovako su se veleizdajnici prištekali na njega dok on glumi nevinašce i poštenjačinu, jer prvi je javnost obavijestio o navodnim predsjedničinim suspekcijama!? Uostalom svima je kristalno jasno da je vjerojatno plaćen za tu vrstu trolerskog agitpropa?

Netko će kazati kriva je predsjednica jer je pjevala! Netko će kazati ona je svojim ponašanjem izazvala tu spiralu podsmjeha i mržnje i sve će ostati na tome? Ma gdje to piše da predsjednica ne smije zapjevati sa svojim generalima slaveći najveću hrvatsku pobjedu? U kojem to Ustavu ili protokolarnoj bilježnici  piše da predsjednica ne smije emocionalno iskazivati svoje domoljublje i Hrvatstvo, gdje to piše da konačno ne smije popiti i čašu vina sa svojim generalima u čast najvećem povijesnom danu Hrvatske? Je li se netko uopće upitao što je tu večer pio ministar Božinović, ili možda premijer Andrej Plenković, ili bilo tko drugi?  Samo zlonamjerni mrzitelji su to zamjerili isključivo Kolindi Grabar Kitarović, zamjerili su joj samo oni koji rušeći Kolindu Grabar Kitarović, prostiru crveni tepih Zoranu Milanoviću na put prema Pantovčaku!

Kao po nekoj dirigiranoj digitalnoj slagalici na tu cijelu papazjaniju se naslonio etički veleizdajnik hrvatskih nacionalnih interesa Milorad Pupovac, veliki borac protiv NDH-azijske utvare. Pupovac je etički veleizdajnik zato, jer ga je HNES osudilo za etničku veleizdaju na javnoj sjednici! Pupavac, iz pozicije saborskog zastupnika u Hrvatskom državnom saboru, iz pozicije člana Plenkovićeve vladajuće većine, mrtav hladan, patetično ozbiljan, uvrijeđen i iznenađen, ni pet ni šest, optužio je Hrvatsku da je slijednica NDH, da je fašistička država, zbog toga što su se eto potukli tamo neki elementi navijačkih skupina proglašavajući to apriori mržnjom prema srpskom narodu!? Veliki borac protiv mržnje, bez ikakvog pardona sije mržnju prema vlastitoj domovini u kojoj živi, radi, prima ogromnu plaću iz džepova poštenih Hrvatica i Hrvata i još je za tu mržnju njegovo SNV-e godišnje nagrađeno s preko 3 milijuna kuna. Pa onda „Srpske novosti u srcu Hrvatske pišu naslove „Lijepa naša lijepo gori“ ili preimenuje hrvatsku himnu u „Lijepa naša haubica“! A Pupavac vlada i smije nam se u brk!?

Pa nas Hrvate doista treba ubiti, jer šutke promatramo tu eklatantnu veleizdaju! Ako nas ne ubiju, jer shvaćaju da zato nema potrebe, to će biti znak da smo već sami napravili grupno, etičko i moralno samoubojstvo i nitko nas dodatno ne treba ubijati! Desetljećima i stoljećima smo sanjali i doslovno krvarili za Hrvatsku, a danas malo pomalo to lakonski prolijevamo kao tek svježe izmuženo mlijeko i ponašamo se poput ritajuće lude krave.

I eto, ukazala nam se konačno naša draga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon mnoštva prozivki, da kao posljednja komentira za HRT velikohrvatsko nasilje nad malosrpskom ugroženom nejači. Ni Ona se nije usudila onako Starčevićanski nazvati stvari pravim imenom, pa notornog Pupavca proglasiti etičkim veleizdajnikom. Ipak, po prvi puta je državnički u hrvatski javni diskurs donijela sintagme o velikosrpskom totalitarizmu i srpskom fašizmu što je odjeknulo u „vascelom regijonu“! I svakako kazala je bolnu istinu, jer što je drugo genocidno etičko čišćenje Hrvata sa hrvatskih prostora ako nije dominantni velikosrpski totalitarizam, što je drugo poznata inačica „Serbia ist judenfrei“ iz fašističkog razdoblja Nedićeve Srbije, ako ne čistokrvni fašizam koji svoje antisemitske korijene vuče još od Ilije Garašanina i pravoslavnih srpskih patrijarha? Što su drugo brojni srbijanski koncentracijski logori tijekom Drugog svjetskog rata, što su srbijanski koncentracijski logori na tlu Srbije tijekom Domovinskog rata, ako ne čistokrvni velikosrpski fašizam!? Predsjednica je još kazala da srpski tenkovi više nikada neće u hrvatski Vukovar, aludirajući valjda na vukovarski tenk izložen pred Zvezdinom Marakanom. I lupila je šakom o stol! E sad, to šakom o stol možda i nije primjereno državničkoj komunikaciji, ali za one koji imaju samo oči, a ne žele čuti što je predsjednica htjela kazati lupanje šakom o stol je postalo najveća sprdnja. I opet, zbog benignog lupanja šakom o stol ujedinili su se protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i desni i lijevi, i komunisti i velikosrpski fašisti pa se u svojevrsnom novokomponiranom „Kozaračkom kolu“ isprdavaju i s Njom i s hrvatskom institucijom na Pantovčaku ne bili potpuno obezvrijedili njezin državnički intervju za HRT. Danas sam doznao da predsjednički kandidat Miroslav Škoro, koji je sa svojim falš upitnim pjevanjem postigao planetarnu popularnost,  a to je opet moguće samo u maloj Hrvatskoj zemlji velikih apsurda, doista nema sluha, jer nije čuo što je predsjednica rekla, nego je valjda zaslijepljen svojom egomanijskom Bujančevštinom vidio samo Njeno lupanje po „namještaju“. Iz Varaždina, sa „Špancirfesta“, Škoro je podrugljivo, onako Pervanovski, poručio svojim obožavateljima, hrvatskim suverenističkim domoljubima, da će on biti bolji  predsjednik, jer on neće lupati po „namještaju“ i tu je po prvi puta bio apsolutno u pravu. Čini mi se, osobito neće lupati po namještaju na Pantovčaku, jer Pantovčak će uz podršku gospode Bujanca i Radeljića vidjeti tek na razglednicama. A naša draga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović može biti spokojna, čiste savijesti osobito prema onoj većini koja želi i vidjeti, čuti i razumjeti. A konačno dobronamjernicima nije nikada bio  problem kršćanski oprostiti neke nebitne detalje iz Njenih istupa?

Poanta je u tome, što je veći tsunami mržnje prema Njoj i prema Hrvatskoj, lakše će verificirati elegantniju i uvjerljiviju  potvrdu svog drugog mandata. Pa onda mrzitelji što se čeka, dobrodošli ste da u zajedništvu sa četnicima Vulinom, Dačićem i Vučićem krenete već jučer sa novim setom trolanja i mržnje prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović!? Već danas ćemo u kultnoj Bujici biti svjedoci kako će Škoro i Bujanac iznijeti nove i stare „neoborive“ dokaze da Kolinda Grabar Kitarović ne valja. Ne bi me začudilo da u tu emisiju Bujanac ponovo pozove četnika Vojislava Šešelja da ovaj put „pomogne“ Škori na putu prema Pantovčaku?

Nastavi pregledavati
Reklame

Izdvojeno

Obilježena 27. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica

Published

on

Obilježena 27. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica | Foto: MORH / M. Čobanović

U Zadru je danas, 20. siječnja 2020. godine održana središnja svečanost obilježavanja 27. obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica, jedne od prvih velikih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije u kojoj je u samo 72 sata oslobođeno gotovo stotinu kvadratnih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija.

U spomen na te povijesne dane, na zadarskim se ulicama od jutarnjih sati svirala budnica, a kod Središnjeg križa na zadarskom Gradskom groblju visoka su izaslanstva položila vijence i upalila svijeće odajući počast poginulim braniteljima u operaciji.

Zajednički vijenac u ime Republike Hrvatske položili su izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH i predsjednika Vlade RH, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora umirovljeni general Miljenko Filipović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov, kojima su se pridružila i izaslanstva MORH-a, MUP-a, Ministarstva hrvatskih branitelja i Hrvatske vojske. Vijence su položile i obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika u VRO Maslenica, kao i izaslanstva Zadarske županije, na čelu sa županom Božidarom Longinom i Grada Zadra, na čelu s gradonačelnikom Brankom Dukićem, te predstavnici postrojbi iz Domovinskog rata i Udruga hrvatskih branitelja.

Vijenci su položeni i na spomen-obilježje 3. bojne 4. gardijske brigade Imotski sokolovi, a ruže u znak sjećanja na sve poginule potom i kod Spomenika hrvatskim braniteljima.

Obilježena 27. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica /MORH

Krstičević: Maslenica je bila prekretnica u Domovinskom ratu i pokazala da je HV uvježbana i opremljena da može izvesti tako složenu vojnu operaciju

Ministar obrane Damir Krstičević u prigodi obljetnice zahvalio je braniteljima i suborcima na uspješno provedenoj operaciji i žrtvi koji su podnijeli za Hrvatsku.

“I nakon 27 godina osjećaj je pobjednički. Znali smo da tada radimo nešto dobro za svoj narod i svoju državu. Osjećali smo ogromnu snagu, zajedništvo, ponos i dostojanstvo. Bilo je teško, ali vjerovali smo u pobjedu i danas smo na nju iznimno ponosni.

U ime cijele hrvatske Vlade izražavam zahvalnost hrvatskim braniteljima sudionicima operacije Maslenica, na čelu sa ratnim zapovjednikom generalom Antom Gotovinom i načelnikom GS-a generalom Jankom Bobetkom, na vrhunski izvedenoj operaciji. Najveću zahvalnost upućujemo obiteljima poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, kao i predsjedniku dr. Franji Tuđmanu koji je dao zapovijed da se operacija provede.

Kao jedan od zapovjednika operacije mogu reći da je operacija Maslenica bila prekretnica u Domovinskom ratu. Ona je te 1993. pokazala da je Hrvatska vojska i uvježbana i opremljena da može izvesti tako složenu vojnu operaciju. Spojili smo sjever i jug Hrvatske i tom operacijom pokazali i svijetu i Hrvatskoj da smo u stanju sami osloboditi svoju zemlju, a što se kasnije potvrdilo i u svim ostalim operacijama Hrvatske vojske. Osnažili smo vjeru svim hrvatskim braniteljima u pobjednički karakter Hrvatske vojske i on je vidljiv i danas. Naša je zadaća danas čuvati vrijednosti i nasljeđe Domovinskog rata te jačati Hrvatsku vojsku koja je jamac našeg mira i sigurnosti”, kazao je ministar Krstičević.

Sjećanje na operaciju Maslenica evocirao je i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasivši njezinu važnost kao prekretnice u Domovinskom ratu, ali i istaknuo kako je njezino posebno značenje bila poruka hrvatskom narodu da su hrvatske oružane snage sposobne osloboditi svoju zemlju. Podnesene su iznimno velike žrtve u operaciji i danas su nam prioriteti i obveza skrbiti o obiteljima poginulih i braniteljima.

Obilježena 27. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica
Mimohod pripadnika Hrvatske vojske i policije Zadrom u čast hrvatskim braniteljima

Obilježavanje je nastavljeno mimohodom pripadnika Hrvatske vojske i MUP-a s ratnim zastavama središtem Zadra do crkve svetog Šime gdje je služena misa za Domovinu.

U sklopu obljetnice u svečanoj dvorani zadarskog Sveučilišta bit će održan i Znanstveni kolokvij Hrvatski liječnici i sanitet u vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, a u poslijepodnevnim satima i simpozij “Franjevački samostan u Donjem Karinu kao primjer razaranja kulturne baštine tijekom Domovinskog rata”.

U sklopu obilježavanja obljetnice, dan uoči središnjeg obilježavanja održan je turnir u streljaštvu malokalibarskim pištoljem i 16. atletska utrka “Da se ne zaboravi Maslenica – Posedarje – Podgradina – Novigrad”.

Program obilježavanja nastavlja se i cijeli ovaj tjedan odavanjem počasti poginulim braniteljima kod spomen obilježja u Kašiću, Islamu Latinskom, Posedarju, Masleničkom mostu, mjesnom groblju u Crnom, Ražovljevoj Glavici kod Škabrnje, Paljuvu, Novigradu i Karinu te misama u mjesnim crkvama.


Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Važnost sjećanja i empatije za žrtve te poruke o apsurdnosti rata, brutalnosti i nasilja

Published

on

Svečanim otvorenjem značajne i vrijedne izložbe “Osijek na udaru brutalne agresije” obilježena važna obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske i završetka mirne reintegracije

U prigodi 28. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske  i 22. godišnjice završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u nazočnosti brojnih uzvanika, učenika i nastavnika  u predvorju Osnovne škole Frana Krste Frankopana Osijek svečano je otvorena reprezentativna i vrijedna izložba”Osijek na udaru brutalne agresije”.

Važna međunarodna izložba upozorenja i memorije na ratna stradanja industrijske, urbane i kulturne baštine grada Osijeka 90-ih po prvi je put otvorena u jednoj ustanovi osnovnoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj.

Otvorenje izložbe uslijedilo je na  poziv ravnatelja ustanove prof. Antuna Ptičara, koji je i sam kao dragovoljac branio grad Osijek.

Početak svečanosti obilježio je domoljubni program učenica osmih razreda. 

Prof. Antun Ptičar/Izvor: Zlatko Pavošević/Heroji Osijeka

Ravnatelj Ptičar naglasio je svrhu i smisao prezentacije izložbe učenicima škole: „Cilj  je naučiti djecu i prikazati  kojom se mukom došlo do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Ne želimo samo da vide agresiju, želimo to, ali da se uvjere koliko zla donosi rat, koliko, borbeni sukobi bilo koje vrste su zlo i koje nam više nikada ne treba. Mi radimo na tome da ih naučimo da što više budu svjesni toga, koliko je mir značajan i koliko mir treba očuvati. I to nam je glavna poruka ove izložbe, borimo se za mir i borimo se za bolju budućnost u ovoj našoj domovini“.

Autor izložbe Zlatko Dernaj prigodnim je riječima istaknuo „važnost sjećanja na dane hrabrosti i odlučnosti, ponosa i slave branitelja Osijeka“. Širenjem snažnih i važnih poruka autora izložbe nazočnim uzvanicima i učenicima o „apsurdnosti rata, mržnje i zločina; važnosti čuvanja mira, suosjećanja, solidarnosti, nenasilja i izgradnje sretne budućnosti za sve građane i buduće generacije“, završena je svečanost otvorenja reprezentativne multimedijske izložbe.

Putujuća izložba promicanja vrijednosti mira, slobode i domovine ostaje  u OŠ Frana Krste Frankopana Osijek otvorena do 17. siječnja 2020. god.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Hrvatska obilježava obljetnicu međunarodnog priznanja i mirne reintegracije Podunavlja

Published

on

Prije 28 godina Hrvatsku su priznale članice Europske unije (EU), a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s našom zemljom, koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja.

Kad je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata, Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje priznate granice Hrvatska je izišla tek šest godine poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.

U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u emotivnom je govoru naciji poručio: “Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana.” Svojim je suradnicima pak rekao: “Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države.”

Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je slijedilo nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga se dana od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) razdružila i Republika Slovenija, a već idućeg dana novonastale države su se međusobno priznale.

Usporedno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su tijekom 1991. priznale Hrvatsku iako tada ni one same nisu bile međunarodno priznate. Prva je od njih to učinila Litva 30. srpnja 1991., a slijedile su je Ukrajina 11. prosinca, te Latvija 14. prosinca i Estonija 31. prosinca.

Island – prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku krajem 1991.

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.

Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. On je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske. Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino.

Nakon EU-a, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija.

Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina poslije) i Kine (27. travnja). Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.).

Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članica EU-a.

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998.

Istoga datuma, 15. siječnja, ali 1998. godine završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje. Temeljni sporazum (Erdutski sporazum) o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, koji je i omogućio mirnu reintegraciju tog dijela Hrvatske, potpisan je 12. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu.

Potpisali su ga tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović, te kao svjedoci tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i posrednik Ujedinjenih naroda Thorvald Stoltenberg.

Sporazum je označio početak dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda tijekom koje su mirnim putem u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je omogućilo obnovu tih područja razorenih u velikosrpskoj agresiji te povratak prognanika i izbjeglica.

Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te postizanje mira omogućile su prije toga i pobjedonosne vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske “Bljesak” (počela 1. svibnja) i “Oluja” (počela 5. kolovoza 1995. godine). Operacijom “Bljesak” oslobođena je zapadna Slavonija, a u “Oluji” je oslobođen Knin te najveći dio okupiranoga hrvatskog teritorija.

Hrvatska predsjeda Europskom unijom

S prvim minutama siječnja 2020. Hrvatska je preuzela šestomjesečno rotirajuće predsjedanje Vijećem Europske unije, šest i pol godina nakon što je postala njezina članica. Hrvatsko predsjedanje službeno je počelo 9. siječnja dolaskom članova Europske komisije u Zagreb i koncertom u Hrvatskome narodnom kazalištu.

U Bruxellesu će se 15. siječnja, na dan međunarodnog priznanja Hrvatske i mirne reintegracije Podunavlja, održati koncert. 

U Hrvatskoj će se održati 161 događaj, od kojih dvije trećine u Zagrebu, a najvažniji među njima i vrhunac predsjedanja bit će neslužbeni sastanak na vrhu EU-a i zapadnog Balkana 7. svibnja. Osam neslužbenih sastanaka Vijeća EU-a održat će se u Zagrebu, tri u Splitu i jedan u Opatiji. Najavljeno je i devet ministarskih konferencija od kojih će se pet održati u Zagrebu, a četiri izvan njega.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije