Povezite se

Vijesti

Središnja komemoracija povodom obilježavanja 100. godišnjice završetka Prvog svjetskog rata na istočnoj bojišnici

Objavljeno

-

Predstavnci HVIDR-e NZI-NZZ ,Udruge“ 1914-1918“,Povjerenstva za obilježavanje 100.godišnjice Prvog svjetskog rata Grada Zagreba i Veleposlanstva RH u Ukrajini danas u zajedno sa dužnosnicima i predstavnicima crkvene vlasti Grada Liviva, nazočili su Komemoraciji i otvaranju novog spomenika svim poginulim hrvatskim vojnicima u I. svjetskom ratu na Istočnom bojištu(Galiciji), na Lačakivskom groblju(Marsovo polje) u gradu Lvivu. Osim navedenog predstavnici hrvatske delegacije u dopodnevnim satima nazočili su u Rajlivu(Stry), Komemoraciji i otvaranju nove spomen ploče na mjestu najvećih masovnih i pojedinačnih grobnica hrvatskih vojnika poginuli u I. svjetskom ratu na Istočnom bojištu.
Jedna i druga Komemoracije održane su povodom obilježavanja 100.Godišnjice završetka Prvog svjetskog rata i namjere da se ukaže na sve strahote i patnje koji su proživjeli hrvatski vojnici u jednim od najvećih bitki Prvog svjetskog rata u Galiciji (zapadno područje današnje Ukrajine i južne Poljske i dijela Slovačke).Tijekom 1914. rusi su u krvavim borbama uspjeli izbiti na Karpate i zaprijetiti Ugarskoj što je zahtijevalo od Centralnih sila izuzetne napore da se taj pokušaj spriječi. Obje strane su u tim operacijama pretrpjele stravične gubitke: austrougarske snage izgubile su oko 326.000 ljudi i 400 komada raznog artiljerijskog oružja, a ruske 230.000 ljudi i 94 komada artiljerijskog oružja. U drugoj polovici siječnja 1915., na Karpate je prebačena glavnina snaga s Balkanskog bojišta.

Najteže bitke početkom 1915. vodile su se upravo na Karpatima. Ondje su zaraćene strane ratovale u gotovo nemogućim uvjetima. Vojnici su pretrpjeli velike patnje zbog čestog gladovanja i smrzavanja na temperaturama koje su nerjetko bile niže od – 25°C. Hladnoća i glad gutale su žrtve više nego protivničko djelovanje. Ta je bitka u vojnoj terminologiji nazvana “Zimska bitka za Karpate”. U cilju odbacivanja Rusa s Karpata u galicijsku nizinu austro-ugarske snage pokreće vrlo široke napadne operacije 22. siječnja 1915. Jedan od ciljeva je i oslobođenje opkoljene utvrde Przemysl, najznačajnije austrougarske utvrde na rijeci San, u kojoj se tada nalazilo opkoljeno preko 100.000 vojnika još iz bitaka održanih krajem 1914. godine.

Na širem karpatskom području austro-nijemci postavili su 3. armiju pod zapovjedništvom poznatog generala Svetozara Borojevića. Velika hladnoća i popratne bolesti umanjile su manevarsku moć snaga za bilo kakve zahtjevnije akcije. Iako je u napadnim operacijama Grupa Szurmay uspjela osvojiti Užočki klanac i izbiti do mjesta Borynia, nisu osvojeni okolni visovi koji bi omogućili Szurmayev prodor prema istoku. Posebno će se teške borbe voditi od 27. siječnja do 5. veljače kod Užočkog prijevoja, kao i na sjevernom dijelu bojišnice kod grada Mezölaborcza (danas: Medzilaborce u Slovačkoj), gdje će intervenirati sva raspoloživa pričuva da bi spriječila ruski proboj u Panonsku nizinu. To će primorati Szurmayeve snage na povlačenje na polazne položaje. Tijekom ožujka počinje drugi pokušaj austrougarskog proboja s Karpata. Opet je cilj deblokada Przemysla. Operacije se opet izvode po velikoj hladnoći, snijegu i ledu. Tijekom protuudara ruskog generala Ivanova u ožujku Rusi će opet uspjeti odbaciti austro-njemačku vojsku na karpatske prijevoje. Nijemci krajem ožujka ubacuju značajne snage kako bi ojačali austro-ugarske snage na zaštiti strateškog prijevoja Užok (Uzsok).

Rusi i nadalje vrše snažan pritisak na Karpate. Jedna od tih aktivnosti je “Uskršnja bitka” koja je počela početkom travnja i trajati će uz ogorčene borbe sve do 20. travnja. Ruski general Brusilov opet snažno napada karpatske prijevoje s težištem udara na strateški prijevoj kod Mezolaborcza, osobito na položaje 3. armije generala Borojevića, koji ih uz iznimne napore uspijeva zaustaviti. Rezultat krvavih borbi tijekom zime i ranog proljeća bio je neriješen: planovi sukobljenih strana nisu se ostvarili. Austro-njemačke armije nisu prodrle u Galiciju, a ruske nisu izbile u mađarsku ravnicu. Zato su obostrani gubici bili više nego stravični. Prema nekim izračunima austrougarska vojska je do 30. travnja izgubila 793.000 ljudi, uključujući i posadu tvrđave Przemysl.

Austrougarska vojska, iako ojačana znatnim njemačkim snagama, zbog iznimnih gubitaka i slabe logističke potpore nakon Zimske bitke za Karpate nalazila pred općim rasulom. Osim toga Centralne sile imaju i drugih velikih problema: Turska je bila izložena snažnom pritisku Antante na Dardanelima, Italija naveliko vodi tajne pregovore s Antantom koji će rezultirati tajnim Londonskim ugovorom i objavom rata 23. svibnja 1915, a Rumunjska i Bugarska još se uvijek kolebaju na koju će stranu pristati. Da bi se preokrenula vojno-politička situacija u njihovu korist trebalo je pokrenuti snažne vojne aktivnosti koje će poraziti Ruse, smanjiti ukupan broj bojišta, rasteretiti ionako prenapregnute snage, iste grupirati, kvalitetno popuniti i krenuti u odlučujući boj na zapadu protiv Antante. Ta bi polazišta trebala dovesti do uspjeha i konačno završiti rat u svoju korist.Da bi se to ostvarilo austrougarsko i njemačko Vrhovno zapovjedništvo planiralo je u današnjoj južnoj Poljskoj izvršiti snažan proboj između gradova Tarnow i Gorlice, i time bočno obuhvatili ruske snage na Karpatima i prisilili ih na kapitulaciju i povlačenje prema istoku. Zahvaljujući grupiranju jakih snaga na smjeru proboja i peterostrukoj nadmoćnosti u artiljeriji,austro-njemačke snage uspijevaju probiti od 2. do 5. svibnja ruski front. Nastupa povlačenje ruske vojske na svim pravcima. U krvavim bojevima austrougarska 3. armija povratila je 3. lipnja tvrđavu Przemysl, a 22. lipnja strateški grad i vrlo važno prometno čvorište Lavov.
Do kraja 1915. od važnijih aktivnosti izdvaja se pohod na Istočnu Galiciju i Voliniju (od 27. kolovoza do 2. rujna 1915) s ciljem uništenja ruskog Jugozapadnog fronta. Tu
treba napomenuti da je u svim operacijama od svibnja do kraja 1915. godine austro-njemačka vojska pretrpjela vrlo velike gubitke koje je bilo teško nadoknaditi. Iz stroja je izbačeno oko 500.000 vojnika. Znatan dio snaga trebalo je izdvojiti za rat protiv Italije, koja je 23. svibnja 1915. objavila rat Monarhiji, što će još više pogoršati ionako tešku situaciju.
Polovicom 1916.da bi onemogućili talijanski poraz ruski general Brusilov, zapovjednik Jugozapadnog fronta na Istočnom bojištu, odlučio je napasti austro-njemačke snage sa sve četiri raspoložive armije i izvršiti proboj na više odvojenih pravaca. Planirao je da glavni udar nanese njegova 8.armija pravcem Olika-Luck. Ruski napad započeo je 4. i 5. lipnja, najprije snažnom topničkom paljbom po važnim objektima na pravcima napada. Nakon toga upadaju valovi pješaštva u austrougarski obrambeni sustav, prije nego što se obrana uspjela snaći, što će je natjerati na panično i neorganizirano povlačenje. Rusi su već 7. lipnja zauzeli strateški grad Luck, čime su ostvarili operativni proboj širine 85 km i dubine 50 km. Na tom pravcu zarobljavaju više od 40.000 vojnika i znatne količine vrlo vrijedne vojne opreme.“ Kakva je panika vladala među postrojbama u povlačenju najbolje se vidi iz primjera 7. pješačke divizije, u čijem je sastavu i 79. pukovnija. Nju je progonila samo jedna ruska pukovnija! Većina snaga se predaje i odlazi u zarobljeništvo. Divizija je izgubila oko 11.000 pripadnika i doslovce je izbačena iz stroja. “Jelačićevci” su u toj aktivnosti pretrpjeli stravične gubitke: do 22. lipnja imaju 4160 ljudi izbačenih iz stroja! Najveći ih se dio smatra nestalima: 4136 pripadnika, što najbolje govori o žestini ruskog udara i rasula koje je nakon toga nastalo u austrougarskim postrojbama“.

Ruski proboj kod Lucka i Okne je najteži poraz koji je Austro-Ugarska doživjela u čitavom ratu. Austrougarske snage izgubile su tijekom tri mjeseca Brusilovljevih aktivnosti 613.587 ljudi i 600 topova. To je bio teško nadoknadiv gubitak koji će bitno utjecati na stanje i na ostalim frontovima pogotovo u borbama s Talijanima na Jugozapadnom bojištu. Točna struktura gubitaka (mrtvi, ranjeni, zarobljeni…) nikada nije utvrđena.

Nastavi pregledavati
Reklame
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Vijesti

Pobuna u HSS-u: Lenartu javi se !!

Published

on

Općinska organizacija HSS-a Vladislavci u subotu je donijela odluku kojom traži ispisivanje svih članova HSS-a Vladislavaca iz stranke, a razlogu tomu je, kako je priopćeno, predsjednik HSS-a Krešo Beljak i njegove neprihvatljive izjave.

Na današnjem radnom sastanku većine članova HSS-a Vladislavci zatraženo je od glavnog tajnika stranke Željka Lenarta ispisivanje sveukupnog članstva HSS-a te općine u Osječko-baranjskoj županiji, ukupno 32 člana, koji više ne žele biti članovi stranke.

“Kap koja je prelila čašu nezadovoljstva su tri zadnje izjave u nizu koje je izrekao Beljak. Iz kojeg razloga i u kojem stanju je to učinio ne zanima nas. Od danas, 25. siječnja, više nismo članovi obitelji HSS-a”, stoji u priopćenju koje je potpisao Josip Žuljević, podpredsjednik Općinskog vijeća Vladislavci i, kako je naveo, bivši predsjednik HSS-a Vladislavci.

Dodaje kako je uzrok takvoj odluci i sveukupna politika koju provodi Beljak i njegovi bliži suradnici, potpredsjednici i ostali članovi Predsjedništva, a koja nanosi izravnu štetu svima u Slavoniji i Baranji.

Žuljević ističe da su tamošnji HSS-ovci unazad nekoliko godina konsolidirali stranku na području Općine Vladislavci, vratili nadu u HSS, sve do dolaska Beljaka na čelo stranke.

“Pružili smo mu priliku, međutim ne možemo tolerirati takvo ponašanje koje je javnosti itekako poznato. HSS je demokršćanska stranka koju je Beljak odveo na krajnju ljevicu. Sasvim je jasno gdje je Beljak doveo HSS, što je vidljivo i iz jučerašnjeg istraživanja o rejtingu stranaka gdje je HSS pao i ima potporu svega  1,3 posto javnosti”, navodi se u priopćenju.

Ocjenjuje se da se ugled stranke neprestance urušava, članovi HSS-a ne podržavaju takvu politiku i, dodaje se , ne žele biti sudionici daljnjeg urušavanja stranke i pomagači u uništenju koje Beljak provodi s podrškom nekolicine političkih istomišljenika.
“Njegove izjave najoštrije osuđujemo i ne prihvaćamo isprike. Beljak nije i ne želi dati ostavku, a mi ne želimo i ne možemo biti u istoj stranci s takvim čovjekom i takvim ljudima”, ističe Žuljević.

Zaključuje da predsjednik HSS-a Beljak “ubija demokraciju u stranci i na hrvatskoj političkoj pozornici, a učinio je sve da HSS nema veze sa selom i tradicionalnim vrijednostima, iako je sav HSS-ov put prožet idejama konzervativnih političkih vrijednosti, poput svoga gesla: ‘Vjera u Boga i seljačka sloga’ “.

Prošli tjedan nekoliko predsjednika lokalnih organizacija HSS-a pozvalo je Beljaka da odstupi s mjesta čelnika stranke zbog objave tweeta u kojemu odobrava politička ubojstva emigranata za vrijeme Jugoslavije, izjave da ‘ako je Bleiburg zločin, onda je i Oluja’ te omalovažavanja hrvatskih branitelja. Dio članstva istupio je iz HSS-a.

Ucitavanje vijesti

Vijesti

Krešo Beljak omalovažava hrvatske branitelje i njihovu žrtvu

Published

on

Ministarstvo hrvatskih branitelja najoštrije osuđuje nastavak niza uvredljivih i neprihvatljivih javnih istupa predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka kojima grubo vrijeđa čast i ugled hrvatskih branitelja.

Na stranačkom skupu u Kalniku Beljak je izjavio kako je, dok je bio predsjednik Vlade, Zoran Milanović „trpio više od dvije godine šator tamo neke šačice pijanaca u Savskoj“ te da „nema hrvatskog generala koji nije multimilijuner.“

Krešo Beljak ovakvim istupom omalovažava hrvatske branitelje i njihovu žrtvu. Nazivanje hrvatskih branitelja koji su sudjelovali u prosvjedu pred tadašnjim Ministarstvom branitelja šačicom pijanaca ne može i ne smije biti prihvatljiva retorika u javnom prostoru.

Među prosvjednicima, koje Beljak podrugljivo naziva šačicom pijanaca, uz najteže ratne vojne invalide bili su članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te brojni hrvatski branitelji.

Prosvjed kojim se izražavalo nagomilano nezadovoljstvo neprihvatljivim odnosom prema braniteljima i stradalnicima obilježila je i smrt 100%-tne HRVI Nevenke Topalušić, tragičan događaj koji zaslužuje pijetet, a nipošto ovakvo izrugivanje.

Lažna je i neutemeljena i tvrdnja kako su svi hrvatski generali multimilijunaši, tendenciozno iznesena s ciljem dodatnog blaćenja pojedinaca, ali i cijele skupine ljudi koji su taj čin časno i zasluženo stekli.

Ministarstvo hrvatskih branitelja četvrtu godinu zaredom čini sve kako bi se vrednovala uloga i zasluge hrvatski branitelja kojima ova Vlada svojim odgovornim odnosom i konkretnim mjerama odaje zasluženo poštovanje.

Hrvatski branitelji zaslužni za slobodu koju danas živimo, slobodu u kojoj svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, međutim ima i odgovornost za izgovorenu riječ.

Ucitavanje vijesti

Sport

Rukometaši se vraćaju u Hrvatsku odmah nakon finala, dočeci u Zagrebu i Mostaru

Published

on

Hrvatska rukometna reprezentacija u nedjelju u 16:30 protiv Španjolske igra finale Europskog prvenstva u Stockholmu.

To je prvo finale hrvatske reprezentacije nakon deset godina, a europsko zlato jedino je koje nedostaje našim rukometašima. Hrvatska će u nedjelju imati golemu podršku u Tele2 Areni jer su navodno karte za finale razgrabljene i ostalo ih je još samo nekoliko stotina. Većinu su kupili upravo hrvatski navijači.

Za razliku od nogometaša koji su nakon finala SP-a 2018. godine prespavali u Moskvi pa drugi dan krenuli kući, rukometaši se u Zagreb vraćaju odmah nakon utakmice. Prema informacijama koje imamo iz Švedske, reprezentacija bi oko 22 sata trebala poletjeti čarterom iz Stockholma, što znači da će u zračnoj luci Franjo Tuđman biti nešto iza ponoći.

Veliki doček na glavnom zagrebačkom trgu bit će u ponedjeljak, a točno vrijeme bit će poznato kasnije. Kako piše portal Hercegovina.in, rukometašima iz Hercegovine bit će organiziran doček u Mostaru. Velika fešta održat će se u 19 sati na Vojničkom igralištu, a najavljen je dolazak Igora Karačića, Marina Marića, Željka Muse, Davida Mandića, Marina Šege, Mateja Hrstića i Josipa Šarca, javlja Index

Ucitavanje vijesti

Najčitanije