Splitsko-dalmatinska županija prva u Hrvatskoj dobila je Studiju prihvatnih kapaciteta, dokument koji jasno ukazuje na maksimalan broj turista koje može primiti u istom trenutku – sa sadašnjom razinom infrastrukture on u srpnju i kolovozu iznosi 200.000 dnevno, odnosno šest milijuna noćenja mjesečno, a očekuje se da će biti dosegnut već ove godine.

”Prvi u Hrvatskoj smo sami sebi pogledali u oči i napravili hrabar korak: naša županija u proteklih pet godina raste po stopi od 11 posto, najviše u državi, ali ukoliko ne krenemo u ozbiljne zahvate, za godinu ili dvije imat ćemo velike probleme”, upozorio je župan Blaženko Boban na predstavljanju dokumenta koji su izradili stručnjaci iz Instituta za turizam.

Premda po prostornim pokazateljima Splitsko-dalmatinska županija može primiti višestruko više gostiju, problem je u ‘uskim grlima’: komunalna i lokalna infrastruktura sve teže zadovoljavaju i potrebe lokalnog stanovništva, elektroenergetski sustav na nekim mjestima je na rubu izdržljivosti, loše stanje je s vodoopskrbom i odvodnjom te prikupljanjem otpada, a posebno kritične su prometnice i nedostatak parkirališnih mjesta. Znanstvenik Zoran Klarić na predstavljanju je apostrofirao pravac Trogir – Solin – Split – Omiš kao ‘kičmu’ cijelog područja te sustav cesta u samom gradu Splitu.

Dodatni ograničavajući faktor na Makarskom primorju je i kapacitet plaža.

”Bili bismo neodgovorni kada ne bismo vodili računa o budućnosti i kada ne bismo predvidjeli što bi se s ovakvim rastom moglo dogoditi za nekoliko godina. Imamo obećanje Vlade da tijekom 2019. godine započinju radovi na obilaznici između Solina i Splita, na denivelaciji raskrižja Širina i mostu kod Omiša”, dodao je župan Blaženko Boban, prenosi tportal.

”Ovo je signal ostalim županijama i destinacijama da na sličan način postave temelje za održiv razvoj turizma na svom području”, kazao je direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić, zaključivši da je broj turista tijekom srpnja i kolovoza ”već dosegao granicu na području cijele Hrvatske”.

Posebno poglavlje ovog strateškog dokumenta posvećeno je ‘indeksu iritacije lokalnog stanovništva’, a ono je pokazalo zanimljive rezultate: 34 posto građana turiste je potpuno prigrlilo, 52 posto ih tolerira, a 14 posto je prisiljeno prilagođavati se i mijenjati svoje dnevne navike i obveze.

Na mjestima poput Makarske rivijere tolerancija prema turistima znatno je veća, što se objašnjava tvrdnjom da veći postotak stanovništva ima prihode od te gospodarske grane. Na Braču i Visu zabilježena je ‘granična tolerancija’, a u samom gradu Splitu čak i ‘početni stupanj netolerancije’.

Znanstvenica Renata Tomljenović pojasnila je da su ispitanici odgovarali na pitanja o stavovima prema turistima, od najpovoljnijeg da ih ‘jedva čekaju’ do najnepovoljnijeg – da bi zabranili njihov dolazak.

U Splitu se za ovu posljednju opciju izjasnilo više od 20 posto građana pa su trendovi sve sličniji onima u Barceloni i sličnim gradovima: turizmu se protive građani koji u njega nisu direktno uključeni i nemaju koristi od njega te oni kojima se ometa svakodnevni život.