Smiju li poslodavci tajno snimati zaposlenike pitanje je koje nije jednako regulirano zakonskim odredbama u svim državama.
To se odnosi i na Hrvatsku jer poznati su brojni slučajevi da su poslodavci u većini slučajeva “potajno” snimali zaposlenike tijekom radnog vremena ali i izvan radnog vremena koristeći usluge privatnih detektiva.
Jedan od poznatijih slučajeva u Hrvatskoj, koji je ostao zataškan u javnosti je slučaj od prije nekoliko godina u državnoj firmi Narodne novine kada su radnici prisluškivani i praćeni po nalogu tadašnjeg direktora. Ovaj slučaj ostao je obavijen tajnom jer radnici nisu imali hrabrosti prijaviti nadležnim tjelima ovakav način rada zbog bojazni od mogućnosti otkaza.
Najnoviji slučaj je sa sa pet blagajnica u španjolskom supermarketu, u dobi od 43 do 54 godine, koje su dobile otkaz jer ih je poslodavac tajno snimio u krađi.
Nakon što su i tamošnji sudovi zaključili da su s pravom dobile otkaz u poštenom suđenju, obratile su se Europskom sudu za ljudska prava koji im je u predmetu López Ribalda v. Španjolska dao za pravo da im je povrijeđeno pravo na poštovanje privatnosti na radnom mjestu
Španjolska im mora platiti 4000 eura štete, te jednoj 500, a ostalima 568 eura naknade troškova, piše Večernji list.
Povod za postavljanje kamera bili su utvrđeni petomjesečni gubici od 7780 do 24.614 eura. Tvrtka je upozorila radnike na vidljive kamere, ali je prešutjela skrivene. Nakon nekoliko tjedana pet je blagajnica pozvano na individualne razgovore kad su im u nazočnosti predstavnika sindikata pokazane snimke.
Snimljene su kako pomažu kupcima i kolegama na poslu u krađi, koje su i same činile. Skenirale bi robu na blagajni, ali potom poništavale kupnju, te kupcima i kolegama dopuštale da odu sa stvarima koje nisu platili. Tri od njih pet potpisale su nagodbu s poslodavcem da neće voditi radni spor zbog otkaza, dok se tvrtka obvezala da neće inicirati kazneni postupak. Ali kasnije su sve vodile radne sporove u kojima su sudovi prihvatili snimke kao zakonit dokaz.
Tri su zaposlenice i pred Europskim sudom tvrdile kako su nagodbu s poslodavcem potpisale pod prijetnjom kaznenog progona. Stoga su tvrdile kako otkaz ne treba biti prihvaćen kao pošten. Za španjolske sudove vremenski ograničeno snimanje je bilo opravdano zbog sumnje u krađe jer alternativnog rješenja nije bilo, pa je tajno snimanje bilo opravdano, nužno i razmjerno svrsi.
Europski je sud dao za pravo blagajnicama jer ih je poslodavac morao izvijestiti o videonadzoru, a to nije učinio. Također, zaključeno je kako je poslodavac mogao svoje pravo zaštititi i drugom mjerom kojom se ne zadire u privatnost zaposlenika.
