Smetaju li kome četnička obilježja u Hrvatskoj?

Piše: Z. Horvat

Croatia uber ales!

Naši političari ponovno nemaju pametnijeg posla nego se baviti ’41. Koliko je samo medijskog prostora dato aferi „Za dom spremni“, kao (čini se) najvećem problemu moderne Hrvatske. Možda je nabolje ovo komentirao glavni tajnik HDZ-a, dragovoljac Domovinskog rata Milijan Brkić.

-Pa nismo u rat išli pjevajući pjesmicu „Druže Tito mi ti se kunemo“, izjavio je Brkić.

Ovom rečenicom Brkić je zapravo definirao i parafrazirao mnoge povijesne detalje. Prijetvorna JNA, stvorena u „kovnici bratstva i jedinstva“ po receptu zločinca Tita, prva je ušla u razoreni Vukovar i amenovala pogubljenje ranjenika iz Vukovarske bolnice. U ljetnim mjesecima prije toga glumatala je diljem Hrvatske „tampon zone“ između četnika i hrvatske policije, dok je pri tome naoružavala četnike i ubrzo sa svojih obilježja uklonila zvijezdu. Onaj isti simbol koji i danas uporno veličaju neki hrvatski političari-tupsoni.

Mazohizam hrvatske politike očituje se u mnogo čemu. Iz državnog proračuna izdvajamo 3,2 milijuna kuna na godinu  za glasilo Srpskog narodnog vijeća „Novosti“. Neupućen čitatelji bi se nakon pregleda naslova ovog glasila učinilo da živi u ’40-im godinama prošloga stoljeća. Sve vrvi o nepravdama prema Srbima, latentnoj genocidnosti Hrvata, sličnosti današnje Hrvatske s NDH… Šef SNV Milorad Pupovac je u Novostima okupio svakako odlična pera, sve od reda bivše uvjerene „skojevce“ koji revno pljuju po Hrvatskoj. Smeta im  pozdrav „za dom spremni“. OK, to je njihovo pravo. Na ambleme HOS-a taj je pozdrav utkao prvi zapovjednik te postrojbe, danas marginalizirani Dobroslav Paraga. HOS je svakako zaslužio mnoge dobre riječi u  školskim udžbenicima, ali se ondje ne spominje. Ploča podignuta u čast jedanaestorice poginulih pripadnika HOS-a uklonjena je iz Jasenovca. Jesmo li kao društvo dovoljno senzibilizirani (čitaj: pošteni) da pogledamo i drugu stranu medalje?

Poradi pojašnjenja teza „za i protiv“ otvoreno se pitam kako to da dokazanom demokrati i pacifisti M. Pupovcu ne smetaju  ratni zločini četnika. Barem bi se tako dalo zaključiti iz njegovih harangi prema samo jednoj strani. Zašto mu ne smetaju spomen-ploče na istoku Hrvatske, upravo ondje gdje su četnici počinili najveće masakre u ovome ratu? Kao npr. Vojislav Milić, „krajiški junak“, kao prva četnička žrtva u Borovu. Ili nadgrobna ploča četnika Vukašina Šoškočanina gdje stoji da je toga ubojicu „za narodnog junaka proglasila Narodna skupština u Belom Manastiru u septembru 1991.“, a bio je „komandant odbrane Borova Sela“! Ako Pupovcu smeta „za dom spremni“ hrvatskog HOS-a, trebali bi mu smetati obilježja i tekstovi uklesani na spomnicima poginulih četnika. Barem zbog političkog niveliranja i njegovog boljeg imagea na hrvatskoj političkoj sceni.