Povezite se

Kultura

Slavna bizarna obitelj Addams zatvara 34. Gavelline večeri

Objavljeno

-

Festival 34. Gavelline večeri završit će u srijedu u Zagrebu svečanom dodjelom nagrada za najbolju predstavu, najbolju režiju, glumca i glumicu, nakon čega slijedi gostovanje Mestnog gledališča ljubljanskog s hit-mjuziklom “Addamsovi” u režiji Aleksandra Popovskog, koji će biti prikazan izvan konkurencije.

Čudesna i jeziva ali i zabavna obitelj Addams prvi se put pojavila u stripu američkog karikaturista Charlesa Addamsa 1938. godine u časopisu New Yorker.

Addamsovi, mama Morticija i otac Gomez, djeca Srijeda i Bucko, bakica i stric Gnoj te poslužitelj Grč u međuvremenu su postali sastavni dio američke pop kulture, utjelovljeni u popularnoj televizijskoj seriji 1960-ih, te su uvelike utjecali na američki strip, televiziju i film, nadahnuli i potaknuli takozvanu gotsku supkulturu i njezinu ekstravagantnu modu, a inspirirali su među ostalim i video igricu te soundtrack temeljen na glazbenoj temi nominiranoj za nagradu Grammy.

Stekli su toliku slavu da ih je list The Telegraph proglasio “jednom od najslavnijih američkih obitelji, uz bok Kennedyjevima”. Po važnosti i kulturološkom utjecaju, The Time ih je usporedio s onim Rooseveltovih i Kennedyjevih, “budući da su toliko duboko ugrađeni u američki krajobraz da je nemoguće govoriti o povijesti te zemlje a ne spomenuti ih”.

Njihovih ih je autor zamislio kao satiričnu inverziju idealne američke obitelji 20. stoljeća: klan ekscentričnih aristokrata koji uživaju u tami i morbidnosti i naizgled su posve nesvjesni da ih svi drugi smatraju bizarnima i zastrašujućima.

“Addamsovima, koji svojom bizarnošću krše društvene konvencije, smijemo se i dan-danas, više od pola stoljeća nakon njihovog nastanka i raznih inačica u stripu, na filmu i televiziji”, stoji u najavi.

Mjuzikl “Addamsovi” Marshalla Brickmana, Ricka Elicea i Andrewa Lippa debitirao je na Broawayu 2010. godine a bavi se susretom obitelji Addams i obitelji Krneki. Djevojka Srijeda zaljubljuje se u Lukasa, za kojega se želi udati. Tako dolazi i trenutak kada se njihove obitelji upoznaju. Problem je jedino što je Lukasova obitelj “normalna”.

Krnekijevi se jako trude poštivati konvencije i odbacuju sve što odstupa od ustaljenih društvenih normi. O svojim željama i užicima ne razgovaraju iskreno, već samo promatraju postojeću realnost, dok se veza Morticije i Gomeza temelji na govorenju istine. Poplava izmišljotina i besmislica izrečenih za vrijeme večere izbacuje istinu iz iskrenog doma Addamsovih…

Igraju Iva Krajnc Bagola (Morticija), Uroš Smolej (Gomez), Viktorija Bencik Emeršič (Srijeda), Jurij Weiss (Bucko), Jaka Lah (Gnoj), Nataša Tič Ralijan (Bakica Addams), Filip Samobor (Grč). Krnekijeve utjelovljuju Barbara Ribnikar / Lena Hribar (Alenka), Robert Korošec (Jan) i Matic Lukšič (Lukas), dok se u ostalim ulogama pojavljuju Gašper Jarni, Tanja Dimitrievska, Sara Gorše, Lina Akif, Gaber K. Trseglav / Rok Prašnikar.

Prijevod na slovenski potpisuje Andrej Rozman Roza, za glazbu i aranžmane odgovoran je Laren Polič Zdravič, dramaturginja je Eva Mahkovic, scenografkinja Urša Vidic, dok je kostimografkinja Jelena Proković. Pokret je oblikovala Anja Möderndorfer, masku Špela Ema Veble, a svjetlo Andrej Koležnik. Predstava se igra uz prijevod na hrvatski jezik koji potpisuje Asja Kišević.

Glazbu na snimkama izvode Barbara Gradišek, Matej Kužel, Miha Petric, Luka Ipavec, Lazaro A. H. Zumeta, Žiga Kožar, Jan Gregorka i Laren Polič Zdravič. 

Uoči izvedbe, u Gradskom dramskom kazalištu Gavelli bit će upriličena svečana dodjela nagrada 34. Gavellinih večeri za najbolju predstavu u cjelini, najbolju režiju, te najboljeg glumca i glumicu. U konkurenciji za festivalske nagrade, od 11. listopada prikazano je deset ponajboljih recentnih kazališnih ostvarenja iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Slovenije.

Nastavi pregledavati
Reklame

Kultura

Istinu o zločinu nad čovjekom, gradom, hrvatskim bićem i hrvatskim svetinjama moramo isticati, kako se nikad ne bi ponovio

Published

on

Prigodnom svečanošću u impresivnom ambijentu Muzeja Đakovštine otvorena je multimedijska izložba „Osijek na udaru brutalne agresije“.

Važno je napomenuti da je reprezentativna, putujuća izložba o agresiji na hrvatski grad Osijek 90-tih stigla iz Budimpešte i Pečuha u Đakovo, a uoči predstavljanja u Beču, koncem studenog.

Svečani program otvorenja izložbe započeo je pozdravnim govorom ravnatelja institucije Muzeja Đakovštine Borislava Bijelića upućenog nazočnim uzvanicima i gostima iz javnog, političkog i kulturnog života Đakova i Slavonije. Posebno se osvrnuo na uzoran rad braniteljske udruge HEROJI OSIJEKA. Rekao da je izložba krajem prošle godine prikazana u Osijeku i Laslovu, zatim u Europskom parlamentu u Bruxellesu, postavljena je i u Gradskom muzeju Vukovar – u dvorcu Eltz, u Galeriji “Kristofor Stanković” u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu te u Budimpešti i Pečuhu, a svoje hrvatsko i međunarodno predstavljanje nastavlja u  Austriji, Mađarskoj  i širom Europe. Pohvalio je također kvalitetan i orginalan projekt  izložbe i autora Zlatka Dernaja kojim se promiču vrijednosti domovine i kulture.

Uslijedio je izvanredni nastup ženske klape „Certissa“ iz Đakova sa izvedbom dvije domoljubne pjesme „Moja Domovina“ i „Bože čuvaj Hrvatsku“ kojima su oduševili sve nazočne.

Nakon toga prikazan je kratki dokumentarni film, sastavni dio izložbe,  autora Branka Peka, montažera HRT-a u vrijeme dokumentiranih ratnih zbivanja.

Po završetku projekcije filma, koji je pokrenuo emocije i sjećanja posjetitelja, nazočnima se obratio autor projekta izložbe Zlatko Dernaj  koji je rekao:     

„Prije svega želim se zahvaliti Gradonačelniku grada Đakova Marinu Mandariću i Ravnatelju Muzeja Đakovštine Borislavu Bijeliću koji su nas pozvali da izložbu prikažemo u ovom lijepom ambijentu. Također bi se zahvalio i svim suradnicima ovog projekta koji uspješno prezentiramo diljem Hrvatske i Europe, kao i svim nazočnim uzvanicima, gostima i medijima.

Nametnute okolnosti brutalne agresije na mladu Hrvatsku državu uz rušenje gradova, ubijanje civila i branitelja promijenile su iz korijena naše ideologije i prioritete osobnih interesa i definirale nas; tu prije svega mislim na hrvatske branitelje i sve druge koji su sudjelovali u obrani; kao solidarne, humane, širokogrudne, odvažne, hrabre i na kraju ponosne kao pobjednike u nametnutom ratu.

Ova izložba i dokumentarni film nije samo faktografski prikaz razaranja i uništavanja sa početka ’90-tih, nego zorno ilustrira krajnji cilj agresije na Hrvatsku, a to je pored zauzimanja teritorija i protjerivanja građana, zatiranje kulturnog identiteta hrvatskog naroda. Smatram da istinu o zločinu nad čovjekom, gradom, hrvatskim bićem, hrvatskim svetinjama i simbolima  moramo isticati, kako se nikad ne bi ponovio.

Završiti ću sa interpretacijom dijela govora Veleposlanika RH u Mađarskoj Mladena Andrlića na nedavnom otvorenju izložbe u Budimpešti, koji je rekao „ovo je veoma važna, značajna, odlično osmišljena i organizirana izložba“.

Razlozi zbog čega je Veleposlanik Andrlić izrekao ove supelative su prije svega u porukama koja izložba donosi o vrijednostima slobode i domovine, ali i kao opomena o apsurdnosti, strahotama i posljedicama rata i ukazivanju na važnost održavanja mira i izgradnje mirne budućnosti.“

Izaslanica Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda voditeljica Područnog ureda Osijek Sanja Ivković pozdravila  je nazočne i osvrnula se i pohvalila ovu izložbu kao odličan primjer uspješnog projekta koji je dobio potporu Ministarstva. Naglasila je da Ministarstvo hrvatskih branitelja podržava projekte kojima je cilj promoviranje vrijednosti Domovinskog rata, a takav projekt je i ova izložba. Pozvala je da i nadalje hrvatski branitelji kroz osmišljene projekte doprinose pozitivnom promicanju vrijednosti iz Domovinskog rata i poželjela izložbi još puno uspjeha na svom predstavljanju.

Izaslanik Gradonačelnika Grada Đakova Marina Mandarića, Zamjenik Gradonačelnika Robert Francem zahvalio se autoru izložbe što je omogućio postavljanje vrijedne izložbe za sve građane Đakova i naglasio da je važno isticati tragičnu povijest koja treba biti upozorenje budućim generacijama. Na kraju svog obraćanja nazočnima zamolio je izaslanicu Ministra hrvatskih branitelja da proglasi izložbu otvorenom.

Svečanost  je završila dodjelom zahvalnica i prigodnih poklona domaćinima svečanosti Ravnatelju Muzeja Đakovštine i Zamjeniku Gradonačelnika Đakova od strane autora izložbe u znak zahvalnosti za omogućavanje postavljanje izložbe u gradu Đakovu.

Izložba se u  Muzeju Đakovštine može pogledati do 22. studenog i to  ponedjeljak od 13:00 – 19:00, a utorak – nedjelja od 9:00 – 13:00 sati.

Ucitavanje vijesti

Kultura

Počelo snimanje filma “Šesti autobus” o padu Vukovara

Published

on

Snimanje dugomeražnog igranog filma o padu Vukovara  “Šesti autobus” Eduarda Galića počelo je u blizini Đakova, a do proljeća iduće godine nastavit će se  u Vukovaru, Zagrebu, Glini i Beogradu.

“Šesti autobus” najavljuje se kao potresna ratna drama o padu Vukovara tijekom Domovinskog rata. Film prati glavnu glumicu u potrazi za vlastitim identitetom kojeg otkriva traženjem istine o pogibelji svog oca, koji je nakon ranjavanja završio u vukovarskoj bolnici, a nakon pada grada gubi mu se svaki trag.

“Sam naziv Šesti autobus vezan je za nestale tijekom Domovinskog rata, budući da je to jedan od autobusa kojima su zarobljeni branitelji te ranjenici odvezeni iz vukovarske bolnice, a čija se sudbina ni nakon 28 godina ne zna”, stoji u najavi Hrvatskog audiovizualnog centra.

Nakon snimanja na vojnom poligonu i selu Gašinci, set se seli u Vukovar, kasnije i u Zagreb, Glinu, a na proljeće 2020. godine u Beograd.  U kina diljem Hrvatske stiže 2021. godine.

Po riječima producenta i scenarista Dominika Galića, film će se u Vukovaru snimati desetak dana na nekoliko lokacija diljem grada vezanih uz ratnu jesen ’91., od hangara Veleprometa do mjesta koje će predstavljati Ovčaru.

Galić kaže kako će se, zbog scenografije, s obzirom na to da je Vukovar danas gotovo potpuno obnovljen, snimati još u Zagrebu i Glini.

Uz Galića, scenarij potpisuju njegov otac Eduard te Jure Pavlović.

U glavnim ulogama su Zala Đurić Ribić, Marko Petrić, Rade Vulin, Živko Anočić, Pavle Matuško i Ozren Grabarić.

Direktor fotografije je Filip Starešinić, a projekt su dosad podržali Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo branitelja, MORH, Ured predsjednice RH, HRT,  Vukovarsko-srijemska županija i Grad Vukovar.

Ucitavanje vijesti

Kultura

U HNK-u Zagreb premijerno izvedena opera “Madama Butterfly”

Published

on

Nova produkcija Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, opera “Madama Butterfly” Giacoma Puccinija premijerno postavljena u petak u režiji talijanskog redatelja Andree Cignija, tragičnu opernu priču o japanskoj djevojci-lutki pretvorila je u svevremensku posvetu patnji bezuvjetne ljubavi.

Jedna od najdirljivih opera velikog talijanskog skladatelja praizvedena 1904. u milanskoj Scali, “Madama Butterfly” pripovijeda o nesretnoj sudbini Cio-Cio San, mlade japanske gejše Butterfly (Leptirica), koja se odriče svega zbog poručnika američke mornarice Pinkertona.

Potresnu opernu priču o 15-godišnjoj djevojci-lutki koja do posljednjega trenutka odbija odustati od ljubavi, da bi na kraju, zbog ljubavi, bila prisiljena odustati od života, talijanski redatelj Andrea Cigni smjestio je u suvremeni svijet, u koji je umiješao elemente japanske tradicije.

Radnja se odvija u Nagasakiju, gdje mladi američki mornarički časnik Benjamin Franklin Pinketon unajmljuje kuću na 999 godina za sebe i svoju buduću suprugu Butterfly – Cio-Cio-San, što na japanskome znači leptir. Prema japanskom zakonu, brak za njega nije obvezujući – ukoliko ostavi suprugu, smatrat će se nevažećim. Na to Pinkerton i računa, koji u Cio-Cio-San vidi tek još jednog prelijepog leptira kojeg može pribadačom pričvrstiti u svoju zbirku.

Dok je ona za njega tek žena-lutka koju je unajmio zajedno s kućom, ona u brak ulazi uzbuđena i sretna, pjevajući o ljubavi. Zbog njega se odrekla i svoje domovine i svoje vjere, te izazvala gnjev vlastite obitelji.

U scenografskom rješenju Darija Gessatija drama Leptiričine tragične ljubavne priče odvija se u snovitom predjelu gorostasne prijeteće šume na čijem se rubu nalazi tipična japanska kuća. Visoka tanka debla, nevidljivih krošanja, lagano kližu i pomiču se kako se mijenjaju scene, poput filmskih prizora, nikada posve ne izlazeći iz prijetećeg, sveobuhvatnog mraka.

Puccini je u ovoj operi zahvatio u japanski zvuk i melodije, ali i u onaj zapadnjački, pa tako citati autentične japanske glazbe koegzistiraju u partituri s onodobnom europskom glazbom, dok Pinkerton svoju prvu ariju pjeva na note tadašnje himne američke mornarice, koja je kasnije postala nacionalnom američkom himnom.

Dok se prvi dio opere odvija u melodramatično-romantičarskom tonu, gdje je svima osim same Butterfly jasno da ju čeka tragična sudbina, drugi je dio znatno intenzivniji, u njemu se odvija emocionalna drama koja će Cio-Cio-San odvesti u tužnu, usamljenu smrt.

Prošle su tri godine od kad je Pinkerton otišao. Butterfly još uvijek živi u kući pokraj šume ispunjenoj predmetima i fotografijama s vjenčanja, s uspomenama na nekoliko rijetkih zajedničkih trenutaka što je provela sa svojim voljenim, i uz dijete koje je iz te veze dobila. Ženidbeni posrednik Goro, koji joj je upriličio i prvi brak, pokušava je uvjeriti da se ponovo uda nudeći joj princa Yamadorija, no ona to odlučno odbija. 

Kada konačno primi vijest da se Pinkerton vraća, ne znajući da on sa sobom dovodi i svoju novu američku suprugu Kate, Cio-Cio-San ga nestrpljivo iščekuje. Shvativši da je prevarena, pristaje mu predati svoje dijete da ga odgaja njegova ‘prava’ žena, dok ona sebi oduzima život. Odnekud iz šume čuje se kako je Pinkerton doziva. Ali prekasno je – Leptirica je već mrtva.

U ulozi Cio-Cio San na premijeri je nastupila Valentina Fijačko Kobić, čija je interpretacija arhetipskog lika tragične heroine čija priča govori o susretu Japana i Zapada dobila najsnažniji aplauz publike, koja je velikim aplauzom nagradila i Ljubomira Puškarića u ulozi američkog konzula Sharplessa, te Sofiju Ameli Gojić (sluškinja Suzuki).

Pinkertona je utjelovio Angelo Fiore, dok su u ostalim ulogama bili Ivo Gamulin (ženidbeni posrednik Goro), Tvrtko Stipić (princ Yamadori) Siniša Štork (ujak Bonzo), Dina Jularić Ivančić (Kate Pinkerton), te Ozren Bilušić, Željko Grofelnik, Tamara Cipek, Lidija Madjerčić, Neven Mrzlečki i Iva Juras, dok je u ulozi djeteta Tuge nastupio Vigo Ruško.

U produkciji sudjeluju Zbor i Orkestar zagrebačkog HNK-a, kojim je ravnao maestro Marcello Mottadelli.

Opera se otvara uz golemi ideogram japanske riječi ‘ikigai’, što znači “pronalaženje razloga vlastita postojanja”, ali i osobu koja je duboko zaljubljena. Na kraju, kao završna riječ operne priče o Butterfly, ponovo se nameće pojam ikigai. Oni koji žive svoj život s ekstremnom strašću, riskiraju biti potrošeni do točke degradacije. Razlog življenja, razlog postojanja, poklapa se s idiogramom koji označava koncept raspada sebstva zbog strasti. Smrt je Leptiričina neizbježna sudbina.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije