Piše Z. Horvat

Našim političarima su puna usta brige o sudbinama desetaka tisuća mladih hrvatskih obitelji koje su se iselile iz Domovine. Za njih nije bilo posla, stanova, niti novca za preživlajvanje. S druge strane sve sam skloniji teorijama po kojima smo najlošiji prema sebi samima, pri čemu je dodvoravanje potrebama EU-a doseglo kritičnu točku.

Potvrda svega ovoga dolazi stidljivo, kao fus-nota. Na web-u Ravnateljstva policije obajvljen je podatak po kojemu je prvih 16 azilanata iz Sirije, iz privremenog prihvatilišta u Kutini preseljeno u kuće i stanove u Slavonskom Brodu. U Zadar je premješteno 40 azilanata, također Sirijaca, „gdje je  u tijeku njihova integracija u hrvatsko društvo“-stoji u tekstu Ravnateljstva policije.

Ovakve vijesti ne izazivaju ksenofobične emocije. Samo glasno postavljaju pitanje zbog čega nismo vlastitoj, hrvatskoj mladosti u Slavonskom Brodu dali stanove ili kuće, mjesečne novčane dotacije, humanitarnu pomoć… Koju to obvezu imamo prema strancima, a nemamo je prema vlastitom narodu? Tako ispada da su nam Sirijci i ostali važniji od nas samih. Je li razina empatije u nas Hrvata odavno toliko splasnula da smo postali slijepi pored zdravih očiju? Čudi me da uglavnom šute inače grlati političari iz regionalnih političkih stranaka Slavonije. Vjerojatno stoga što su iz Slavonije iselili mahom školovani mladi ljudi koji ionako preziru standardni mentalni sklop hrvatskih političara.

S druge strane „pušem na hladno“. Hoće li sam se tijekom te integracije stranaca u hrvatsko društvo događati scene viđene diljem Europe. Tamo su infiltrirani fundamentalisti propale „Islamske države“ ubijali ljude po ulicama uz uzvike „Alahu ekbar“. Pravi Islam je vjera puna poštovanja i ljubavi. Niti u jednoj suri Kurana nećete naći nečega što potiče na zlo, mržnju ili poziva na ubijanje nedužnih ljudi. „Poštujte ljude drugih vjera i s ponosom recite da ste muslimani“-stoji u Kuranu. Tu ljubav i snošljivost mnogi su zaboravili i Islam jednim dijelom  pretvorili u ono što nikada nije bio.

Vratit ću se na početak priče. Politički „aparatčiki EU“  u RH bi za svoje fotelje i privilegije prodali sve tuđe. Pod uvjetom da se njihovo osobno ne dira. Postavlja se doista banalno pitanje: Je li tko pitao Slavonce i Zadrane bili mijenjali svoju djecu i sugrađane za došljake? S tim da odjednom imamo obvezu tim došljacima dati kuće ili stanove, novac za život, omogućiti im školovanje i integraciju u hrvatsko društvo. Sve ovo događa nam se u vrijeme sve učestalijih iseljavanja Hrvata. U vrijeme kada nisu stambeno zbrinuti niti oni koji su u Domovinskom ratu stvarali ovu državu. Oni Hrvatsku ljube unatoč tome što im je ponekad zla maćeha, a opet bi je branili da ustreba. Za Sirijce nism baš siguran. Nisu branili niti svoju zemlju.

Podijeli objavu