Saborski zastupnik Željko Sačić danas je na put predsjednika Vlade Andreja Plenkovića Srbiji ispratio “lijepim pismom”, podsjetivši ga što bi trebao u Srbiji (Vojvodini) učiniti i podsjetio ga na, kako piše,”svetu dužnost”, ali i na zločine nad hrvatskim žrtvama pobijenim i zatočenim u srpskim koncetracijskim logorima.
Evo Sačićevog pisma Plenkoviću:
Predsjedniče Vlade RH, g. Plenkoviću…” Đabe” ste putovali u Srbiju( nekad našu Vojvodinu) ako ne odete položit vijence i zapalit svijeće našim nevinim hrvatskim žrtvama pobijenih i zatočenih u srpskim koncentracijskim logorima, uslijed četničke, velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku ranih devedesetih.
Dakle, morate otići u Stajićevo, Niš, Srijemsku Mitrovicu.. sa obrazloženim zahtjevom Srbiji za naknadu ratne štete i obeštećenja naših logoraša srpskih konc. logora….Samo to sada ima smisla, sve ostalo je abolicija i kapitulacija pred ratnovojno poraženom Vučić –
Šeselj, Dačić, Miloševićevom zločinačkom Srbijom, za počinjena prestrašna, ratnozločinačka i genocidna zlodjela hrvatskom narodu..
To je sada Vaša sveta dužnost, aktualni predsjedniče naše Vlade g.Plenkovicu !
Domovinski rat • Izdvojeno
Strahote srpskih logora nakon okupacije Vukovara
19. kolovoza 2019.
by Braniteljski
Kroz srpske je logore u agresiji na Republiku Hrvatsku 90-tih godina prošlo više od 30.000 hrvatskih logoraša, među kojima oko 500 djece i 3.000 žena. Prilikom herojske obrane Vukovara, i u vrijeme pada grada, 18. listopada 1991., mnogi su odvedeni u srpske logore. Pripadnici JNA i srpske policije nisu imali milosti prema nikome, bilo da se radi o djeci, ženama, staricama, starcima. Logori su bili smješteni diljem Srbije, a i u samom Vukovaru nalazio se logor u skladištu Veleprometa.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića za „dugotrajno i rutinsko zatvaranje više tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući zatvoreničke logore koji su se nalazili u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uvjeta za hrvatske i druge nesrpske civile zatočene u spomenutim zatočeničkim objektima, višekratno mučenje, premlaćivanje i ubijanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila“.
Logor Srijemska Mitrovica
Logor se nalazio u Republici Srpskoj, u sklopu čuvenog zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Zatočenici su bili smješteni u prostorije 30×6, oko 160 osoba, a u manjim prostorijama ih je bilo nešto manje. Osim takvih prostorija, bilo je i 13 samica. U tom logoru duže je zadržano oko 1 500 osoba, a u kraćem vremenu znalo je biti i otprilike 4 000 zarobljenika, među kojima je bilo žena i djece. Zarobljenici su prozivani i odvođeni na ispitivanja, neki su vođeni na strijeljanje i vraćani, a nekima se gubi svaki trag, dok su neki premješteni u druge logore. Logoraši su ovdje doživljavali strahote od raznih psihičkih i fizičkih tortura. Od čuvara je u početku bila zatvorska milicija, a kasnije vojna policija. Logor je bio otvoren od 18.11.1991. do 13.08.1992. U ovome je logoru bilo na desetine vojnih ispitivača i KOS-ovaca koji su od jutra do kasno navečer ispitivali i svi su bili zločinci koje su oni ispitivali. Većina je ispitivača silom dokazivala krivnju, tako da su pojedinci u polusvijesnom stanju priznavali sve što su ispitivači tražili.
Upravo su ovi srpski logori dokaz velikosrpske agresije na Hrvatsku, i zato ih Srbija nikako ne želi priznati. Logor je jedan od oblika najnehumanijeg ljudskog postupanja U psihološkom i socijalnom pogledu logorašima je drastično ili potpuno uništavan osobni i socijalni identitet. Potpunom degradacijom čovjeka prema čovjeku, fizičkom i psihičkom, logoraši su tretirani kao predmeti, a stambeni, prehrambeni, higijenski i zdravstveni uvjeti života svedeni su na najnižu razinu.
Logor Niš
Niš je grad na jugu Srbije u koji su dovezeni zarobljenici iz Vukovara, te su smještani u kazneno popravni dom i zatvor. Logoraši su bili raspodijeljeni po sobama u kojima je na metalnim krevetima spavalo oko pedeset osoba. U logoru je bilo zatočeno oko 500 logoraša, a većina njih su bili muškarci. Prva skupina zarobljenika došla je u Niš s Mitnice, njih oko dvjesto, 18. listopada 1991., na dan samog pada Vukovara. Ostalih tristo zarobljenika došli su u Niš nakon rasformiranja logora u Stajićevu krajem prosinca 1991. Logor u Nišu je raspušten u veljači 1992. godine, kada su logoraši prebačeni u Srijemsku Mitrovicu
Upravo su ovi srpski logori dokaz velikosrpske agresije na Hrvatsku, i zato ih Srbija nikako ne želi priznati. Logor je jedan od oblika najnehumanijeg ljudskog postupanja U psihološkom i socijalnom pogledu logorašima je drastično ili potpuno uništavan osobni i socijalni identitet. Potpunom degradacijom čovjeka prema čovjeku, fizičkom i psihičkom, logoraši su tretirani kao predmeti, a stambeni, prehrambeni, higijenski i zdravstveni uvjeti života svedeni su na najnižu razinu.
