Prema ruskom ustavu, sadašnji predsjednički mandat Vladimira Putina mogao bi trajati do 2036. godine. Tada bi, barem formalno, Rusija trebala dobiti novog predsjednika, a inauguracija bi se tradicionalno održala 7. svibnja. No pitanje je hoće li se to doista dogoditi mirnim prijenosom vlasti, izborom nasljednika ili pokušajem Putina da ostane na vlasti do kraja života.
Kako piše The Times, upravo je to jedno od ključnih pitanja ruske politike u godinama koje dolaze. Putin bi 2036. imao 83 godine, a iza sebe više od tri desetljeća izravne ili neizravne vlasti. Iako je ruski politički sustav godinama građen oko njega, rat u Ukrajini, gospodarski pritisci i sve veće sigurnosne tenzije otvorili su pitanje stabilnosti njegove vladavine.
Prema procurjeloj procjeni jedne europske obavještajne agencije, Kremlj je pojačao sigurnosne mjere oko Putina zbog straha od mogućeg atentata ili unutarnjeg udara. U izvješću se navodi da se unutar ruskog sigurnosnog i političkog vrha bilježe napetosti, a kao jedan od ljudi koji i dalje ima utjecaj u vojnom sustavu spominje se bivši ministar obrane Sergej Šojgu.
Izvješće nije moguće neovisno u potpunosti potvrditi, a i dio ruskih oporbenih političara u egzilu s oprezom gleda na tvrdnje da bi Šojgu mogao biti stvarna prijetnja Putinu. Neki ga smatraju politički oslabljenim nakon smjene s mjesta ministra obrane i korupcijskih postupaka protiv ljudi iz njegova kruga.
Ipak, sama činjenica da se sve više govori o sigurnosti ruskog predsjednika, mogućem puču i pitanju nasljednika pokazuje koliko je rat u Ukrajini promijenio političku atmosferu u Moskvi. Putin je 2022. invaziju pokrenuo s očekivanjem brze pobjede i povijesnog učvršćivanja svoje vlasti. Umjesto toga, rat se pretvorio u dugotrajan i skup sukob koji opterećuje rusko gospodarstvo, društvo i vojni aparat.
Prema navodima više zapadnih i ruskih neovisnih izvora, sigurnosne mjere oko Putina posljednjih su mjeseci dodatno pojačane. Spominju se ograničenja korištenja uređaja s pristupom internetu za dio ljudi koji rade u njegovoj blizini, pojačana kontrola komunikacija i oprez zbog mogućnosti praćenja kretanja visokih dužnosnika putem nadzornih sustava i digitalne infrastrukture.
U pozadini svega ostaje pitanje nasljednika. Putin je ranije rekao da razmišlja o tome tko bi mogao voditi Rusiju nakon njega, ali nije imenovao osobu koju bi javno predstavio kao političkog nasljednika. Analitičari pritom spominju nekoliko mogućih imena, među njima Alekseja Djumina, bivšeg Putinova tjelohranitelja i sadašnjeg utjecajnog dužnosnika, moskovskog gradonačelnika Sergeja Sobjanina te Dmitrija Patruševa, zamjenika premijera.
No u sustavu u kojem je vlast desetljećima koncentrirana oko jednog čovjeka, prijenos moći teško može biti jednostavan. Ako Putin sam odabere nasljednika, pitanje je hoće li ga prihvatiti elite, sigurnosni aparat i javnost. Ako pak prijenosa vlasti ne bude, Rusija bi mogla ući u razdoblje još veće neizvjesnosti.
Zato se pitanje više ne svodi samo na to tko će jednoga dana zamijeniti Putina. Pravo pitanje je hoće li se taj prijenos vlasti dogoditi kontrolirano, kroz unaprijed dogovorenog nasljednika, ili će ga odrediti kriza, rat, unutarnji obračuni i borba za moć unutar Kremlja.
