Povezite se

Politika

Pupovac: Hrvatska i Srbija moraju nastaviti razgovor

Objavljeno

-

Gost emisije “Nedjeljom u dva” je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam – rekao je da “ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna”, smatra.

“Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštovanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu, ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili – neki sistem koji možemo u cjelini nazvati Ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje”, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo, jednom dijelu javnosti, teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi – odgovorio je da nema tu potrebu. “Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojim zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi – s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove.

Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto bilo u ratu ili miru.

Dakle, za mene je lojalnost – lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti sa drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti”, istaknuo je.

“Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim.

A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima – samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali”, rekao je.

“Postoje ljudi koji misle da ako imaš državu, ako imaš javnost, moć, policiju, državno odvjetništvo, medije. Možeš sve proglašavati neistinom. Možeš proglašavati istinom i ono što je daleko od istine. To neće daleko doći. To nije povijest”, rekao je.

“A oni koji misle da će izbrisati iz sjećanja ono što se moralo događati ljudima koji su ostajali bez posla, stanova ili radeći na poslu dobivali su poruke da su ostali bez stanova. Ti ljudi danas, kao i ja, unatoč tom iskustvu ne smatraju da se ne trebaju boriti za svoju zemlju, niti da trebaju biti manje ustavni patrioti od naših sugrađana koji su hrvatske nacionalnosti, koji su iz drugih sredina, morali bježati sa svojim vrećicama iz svojih domova koji su nakon toga bili porušeni”, kazao je.

Zamoljen da komentira svoju reakciju na nedavni Vučićev govor, odogovorio je pitanjem. “Jeste li vi mene ikada čuli da nazivam Hrvatsku ustaškom državom? Jeste li ikada čuli ili vidjeli da sam uspoređivao Hrvatsku od 1990. na ovamo s bilo kojom nacističkom, fašističkom tvorevinom? Ja sam se prema Vučičevom govoru vrlo jasno odredio. Da ste pročitali moju izjavu, koju sam dao nakon što se napad na mene smirio, onda bi vidjeli da sam dao izjavu”, naglasio je.

“Kada bismo mi u Hrvatskoj imali drugačiji odnos prema činjenici da je iz Hrvatske protjerano 250 -300 tisuća Srba za vrijeme rata, onda bi svaki moj odgovor na tu vrstu stvari bio puno jednostavniji. Ovako kad se mi pravimo da se to nije dogodilo, kao da nije istina da se to dogodilo. Ili ako se dogodilo, onda je to samo krivicom tih ljudi koji su morali otići. Onda bi moj odgovor bio sasvim jednostavan. Ovako kad imate egzodus od kojeg se srpska zajednica u Hrvatskoj nikada neće oporaviti, i kad znam sve što znam zašto je do toga došlo. I tko je sve iskazivao želje da do toga dođe, kroz razgovore koje sam imao tijekom godina svog političkog djelovanja onda biste trebali razumijeti da ja nisam u istoj poziciji kao netko tko nema isto to iskustvo i to znanje”, istaknuo je.

“Ja nisam rekao i ne bih rekao to što je predsednik Vučić kazao”, istaknuo je Pupovac. “Za tu činjenicu što su Srbi morali otići iz Hrvatske krivci i odgovorni nisu samo na jednoj strani. I to samo stvar čini dodatno kompleksnijom”, naglasio je.

“I treću stvar koju želim reći – nakon što sam sudjelovao u jednoj haškoj konferenciji u jesen 1991. o mogućem spašavanju Srba u Hrvatskoj kao pretpostavka međunarodnog priznanja Hrvatske, vratio sam se i zatekla me vijest o masovnom ubojstvu Srba u Gospiću. Pozvani da dođu sa svojih poslova koje su radili drugdje. I kad su se vratili bili su pobijeni. I kad sam digao glas protiv toga, bio sam proglašen neprijateljem broj 1”, rekao je.

“Kad se vratim iz Bačke Palanke s osjećajem prema pijetetu ljudi za zločine za koje dan danas nitko nije odgovarao, osim možda jedne osobe i kada čujem riječi za koje znam da se Hrvatsku ne može optužiti. Može se optužiti neku politiku u Hrvatskoj, neku grupaciju u Hrvatskoj, ali Hrvatska svakako ne. To znači kolektivno pripisivanje krivice. Ja to dobro znam jer živim u ovoj zemlji. I radim s ljudima koji se bore protiv toga da se ne događa ono što se događa u zadnje vrijeme”, kazao je.

“Hrvatska i Srbija moraju prekinuti rat oko pitanja izbjeglica, manjina, oko pitanja ratnoga naslijeđa. Moraju se vratiti u razgovor. I oko ratnih zločina i oko ostvarivanja prava manjina, i oko prava izbjeglica. Optužbe kao što su ove – neće tome doprinijeti. Samo će povrijediti jednu stranu. Djelovanje te vrste može biti samo manipulativno kada je posrijedi izbjegličko stradanje, a ne i stvarno rješenje za probleme koji još uvijek postoje među izbjeglicima i ne stvarno rješenje za odnose između Hrvatske i Srbije”, smatra.

Ustrajavanjem na pitanju je li Vučićev govor u kojem uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom bio neprimjeren, Pupovac je rekao da je upravo odgovorio. “Predlažem drugačiji pristup”.

U emisiji se još osvrnuo na braniteljske zahtjeve da se o njemu i njegovoj stranci raspravlja u Saboru te na aktualna pitanja mirovinske i porezne reforme.

Politika

Drago Krpina: S „Ustašom“ Mesićem prvi put sam slušao i pjevao “Bojnu Čavoglave”

Published

on

Izvor: FB

Jedan od osnivača HDZ-a i bivši saborski zastupnik, koji je svojedobno, još u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, bio i glavni tajnik stranke, Drago Krpina, danas se ponovno oglasio REPRINT-om svojeg pisanja o “Bojni Čavoglave” na stranici Facebooka.

Objavu prenosimo u cijelosti:

BOJNA ČAVOGLAVE (“REPRINT”)
U prigodi odluke Visokog prekršajnog suda i “nemušćog priopćaja” aktualnog predsjednika Ustavnog suda evo “reprint” teksta kojeg sam napisao u kolovozu prošle godine na temu jednog stiha iz jedne od najdomoljubnijih pjesama iz doba Domovinskog rata, iz Bojne Čavoglave. Makar se ovim stihom bave najviše institucije hrvatskog pravosuđa a lijevi mediji i političari, na njegov spomen, groteskno histeriziraju, stvar, zapravo postaje pomalo zabavna.

S „USTAŠOM“ MESIĆEM PRVI PUT SAM SLUŠAO I PJEVAO „BOJNU ČAVOGLAVE“

Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju „ZA DOM SPREMNI“ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „BOJNA ČAVOGLAVE“, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.

Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi „BOJNU ČAVOGLAVE“ stavio u sam njezin vrh.

Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.
Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.

S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.
Uz „BOJNU ČAVOGLAVE“ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….

Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marjane, Marjane … unatoč tomu što se za takva „zlodjela“ pouzdano završavalo u zatvor.

Posve je jasno da će napori aktualne“ ideološke milicije“ BOJNU ČAVOGLAVE“ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.

Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.

Ondašnji „ustaša“ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja „ustaši“ Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: „Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba“. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se „BOJNA ČAVOGLAVE“ : „ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …“

Zapjevali smo i „ustaša“ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.

„Ustaša“ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati „BOJNU ČAVOGLAVE“ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.

U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i „ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …“ iz Perkovićeve skladbe , u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave.

BOJNA ČAVOGLAVE (“REPRINT”)U prigodi odluke Visokog prekršajnog suda i “nemušćog priopćaja” aktualnog predsjednika…

Objavljuje Drago KrpinaPetak, 5. lipnja 2020.

Ucitavanje vijesti

Politika

Plenković: Prošlotjedna uhićenja potvrđuju da nema pritiska na DORH

Published

on

Premijer Andrej Plenković  je u petak poručio predsjedniku RH Milanoviću i predsjedniku SDP -a Bernardiću da on za razliku od njih dobro razumije što je to trodioba vlasti, koja je nadležnost sudova, koja državnog odvjetništva, a koja Vlade te da prošlotjedna uhićenja potvrđuju da nije bilo pritisaka na DORH.

Novinari su Plenkovića u Imotskome prije sjednice lokalnog HDZ-a  zamolili da komentira predsjednikovu izjavu kako je on taj koji vrši pritisak na DORH.  Premijer je novinarima rekao da  analiziraju kakav je to stav Zorana Milanovića prema novoj glavnoj državnoj odvjetnici kad on kaže da je ona “njegov čovjek.” 

“Molim vas analizirajte je li to pritisak na glavnu državnu odvjetnicu? Je li pritisak na bivšeg glavnog državnog odvjetnika kada mu Bernardić kaže da je on moj batler ili kada u raspravi za novu državnu odvjetnicu nabraja slučajeve kojim bi se DORH trebao baviti? Kada se odgovori na to pitanje onda možemo govoriti o tome što su pritisci na DORH, tko ih i kako radi”  A kad se kaže ‘isti tretman’ onda je to pritisak, poručio je Plenković.

Kako je ocijenio, “nema boljeg dokaza od potpune neovisnosti rada policije i državnog odvjetništva od slučaja kojem svjedočimo prošlog tjedna”. Dakle da ovdje postoji neka nevidljiva ruka kojom recimo upravljam ja onda se vjerojatno taj slučaj (vjetroelektrane) ne bi dogodio, onda bi čekali neki oportuni moment primjerice za godinu dana da to ugleda svjetlo dana. Ako nema onda vidimo tko tu radi pritisak, a tko pušta tijelima da rade ono što sukladno zakonu trebaju raditi”,rekao je Plenković.

Tu je razlika u borbi protiv korupcije između naše Vlade i ovoga što govore predstavnici SDP-a, kazao je. 

Odgovarajući na pitanje kako gleda na odluku Visokog Prekršajnog suda oko povika Za dom spremni Plenković je rekao kako vidi da su o tom pitanju najglasniji SDP- ovci. 

Kako je kazao, zadaća je medija da u potpunosti informira hrvatsku javnost te podsjetio da Thompsonova pjesma postoji od 1991. godine i da je s njom u vezi tijekom vremena postojala prešutna tolerancija.

“Pozdrav Za dom spremni je registriran suglasnošću Ministarstva pravosuđa i uprave na zahtjev jedne od udruga HOS- a u Zagrebu 2002. godine u vrijeme vlade Ivice Račana, vlade SDP- a, vlade ministra Ivaniševića iz SDP- a. Dakle, oni su ti koji su to legalizirali. Ja sam nebrojeno puta u svojem mandatu osudio ustaški zločinački režim, osudio sve što je vezano sa bilo čim na bilo koji način što nas može kompromitirati, što je suprotno načelima i hrvatskim zakonima”,  rekao je premijer

Smatra da se odluka Visokog Prekršajnog suda odnosi na jedan konkretni slučaj. “Ono što znam i što sam osjetio svo ovo vrijeme i zašto je bilo bitno Vijeću za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima, je kontekst  tog pozdrava. Sve što ima veze s NDH i II. svjetskim ratom i ustaškim režimom osuđujemo bezrezervno. Što se tiče preporuka vijeća to je bilo vrlo precizno i vrlo jasno formulirano za koje prigode, tu priča završava. Za svaku drugu prigodu nije dopušteno, svako drugo zlorabljenje nije dopustivo”, poručio je.

Plenković je za boravaka u Imotskome istaknuo važnost Imotske krajne  te podsjetio  kako je vlada u krizi COVID- a 19 za Splitsko-dalmatinsku županiju dosad izdvojila više od 300 milijuna kuna za 57 tisuća radnika koji su iskoristili naknadu za sada, a još će uslijediti isplate za svibanj.

Na upit o ministru zdravstva Berošu, rekao je kako očekuje pobjedu u 10. i 9. izbornoj jedinici te da mu je drago da će ministar koji se “pokazao sjajan” u epidemiji koronavirusa imati priliku biti na listi.  

Ucitavanje vijesti

Politika

General Šačić: Naučite već jednom svi vi, prije svega protuhrvati, pozdrav ” Za dom spremni” nema nikakve veze sa ustašama

Published

on

Umirovljeni general Željko Sačić buntovno se oglasio preko svoje Facebook stranice očitavši pravu lekciju predsjedniku Ustavnog suda Šeparoviću o pozdravu “Za dom spremni”.

Evo njegove objave:

Sramotno je da se i naš, nominalno, hrvatski Ustavni sud, njegov predsjednik Šeparović, opet, potpuno nepozvan, nekompetentan i stetočinski..protuhrvatski..protubraniteljski ..manipulatorski -“oglasio”..i potvrdio (po deseti put) da je prije svega , Politički, a ne Ustavni sud Republike Hrvatske..

Naučite vec jednom svi vi..prije svega..protuhrvati.. ..ovaj pozdrav ” Za dom spremni” nema nikakve veze sa ustašama..Nastao je u pocecima obrane nase domovine , Države …Republike Hrvatske, u njenim sudbonosnim danima za njen opstanak..U obrani hrvatskog naroda od velikosrpske agresije na naš,hrvatski narod i našu Državu..Sramotna je i potpuno neprihvatljiva..povijesno neodrživa, vaša mržnja prema hrvatskoj Žrtvi ..prolivenoj krvi mladića, hrvatskih ratnih Heroja koji su tada ..pod tim legalnim znakovljem HOS-a branili slobodu i nezavisnost, opstanak Hrvatske…

G. Šeparoviću..ja sam svjedok tog ratnog vremena..momci koji su tada nosili to znakovlje i pozdravljali se tada sa tim ratnim pozdravom – nisu bili ustaše..ali su nas branili i obranili od četnika i tzv. JNA..No..očito je..ni danas se ne mogu obraniti..od..”našeg “Ustavnog suda. Shvatite vi….ranih devedesetih nisu slobodu, nezavisnost..suverenitet i ustavni , demokratski poredak Republike Hrvatske branile “ustašse”..već – hrvatski narod , kojeg je predvodilo demokratski izabrano drzavno ,političko i vojno, ratno pobjedničko vodstvo.

Sramotno je da se i naš..nominalno, hrvatski Ustavni sud…njegov predsjednik Šeparovic , opet ,potpuno…

Objavljuje Željko SačićPetak, 5. lipnja 2020.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije