U organizaciji ZBOR-a UHRV-a danas je u klubu Vetarana Grada Zagreba održana stručno-znanstvena tribina na temu „TKO (NI) JE SPREMAN BRANITI DOM I DOMOVINU“. Predavač na tribini bio je prof. dr. sc. Zdravko Tomac, hrvatski političar i pisac, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske 1991/1992.

Moderator tribine bio je Mr. sc. Zvonko Sesar koji je u uvodnom dijelu upozorio na zabrinjavajuće procese u gospodarskom, sociološkom, kulturnom i religijskom smislu. Sesar je istaknuo kako međunarodni odnosi sa Njemačkom, Slovenijom, Mađarskom i drugim susjedima nisu bili nikad lošiji.

Kao jedinu svijetlu točku Sesar navodi državnu obrambenu silu, a sa tim i nacionalnu sigurnost zahvaljujući ministru obrane, generalu Damiru Krstičeviću. Sesar je s govornice uputio apel Vladi RH na čelu s premijerom Plenkovićem, koja za sada ima neupitnu podršku, da se ne poigrava sa nacionalnom, sigurnosnom i obrambenom politikom. Kao probleme koji se moraju riješiti Sesar je naveo demografski kolaps,iseljavanje i provedba svih reformi u društvu – bez Jokića i njegove školske reforme.

U nastavku u cijelosti objavljujemo govor prof. dr. sc.  Zdravka Tomca sa tribine u Klubu Veterana.

“Hrvatski narod stoljećima se borio za opstojnost . Hrvati su stoljećima branili svoje domove od agresora, stoljećima su u teškim  borbama i uvjetima izgrađivali svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, običaje i sustav vrijednosti.

U toj stoljetnoj borbi cijelo su vrijeme postojale dvije kultne riječi, dva simbola, dvije velike emocije: dom i domovina.

Zato za Hrvate riječ dom odnosno pojam dom mnogo je više od kuće, stana odnosno mjesta stanovanja. Za Hrvate dom znači ognjište, emociju, zajedničku vatru i toplinu u kojoj živi hrvatska obitelj.

Zato je za Hrvate ne samo dom nego i obitelj svetinja. Uz dom i obitelj kroz stoljeća Hrvati su se održali kao katolički narod. Zato je za Hrvate katolička vjera ne samo svetinja nego i bitni dio hrvatskog identiteta.

Hrvati su se stoljećima borili za svoju samostalnu državu ali su je u punom smislu riječi ostvarili u Domovinskom ratu 90- tih godina. Hrvate je održala ljubav prema domovini i spremnost žrtvovanja za domovinu. Zato su najveći Hrvati oni koji su cijeli svoj život posvetili borbi za slobodu a pogotovo oni koji su žrtvovali svoje živote u toj borbi.

Na bazi povijesnih iskustava može se konstatirati da je hrvatski patriotizam i ljubav prema domu i domovini, prema svojoj vjeri, svojoj kulturi i običajima bitan uvjet da bi se netko mogao zvati Hrvatom.

Dakle, postoje, a i postojale su kroz povijest, dvije vrste Hrvata: formalni Hrvati i emocionalni Hrvati. Današnju Hrvatsku svojom žrtvom i borbom stvorili su emocionalni Hrvati. Oni Hrvati koji su u povijesti, a i danas, spremni braniti dom i domovinu, koji toliko ljube svoj dom i domovinu da su spremni žrtvovati svoje živote. Zato su najveći oni Hrvati kroz povijest, a pogotovo u Domovinskom ratu, koji su u obrani doma i domovine žrtvovali svoje živote.

U takve Hrvate, koji su ponos naše nacije, koji su najzaslužniji što danas Hrvati imaju svoj dom i domovinu spadaju hrvatski branitelji pogotovo oni koji su žrtvovali svoje mlade živote u obrani doma i domovine, u obrani bitnih vrednota hrvatskog naroda.

Da bi izbjegao razna podmetanja i krivotvorine kojima smo izloženi, da bi obranio istinu o Domovinskom ratu, da bi objasnio zašto su kroz povijest i danas postojali brojni formalni Hrvati koji ne samo da nisu bili spremni braniti dom i domovinu nego su i djelovali protiv onih koji su branili i obranili dom i domovinu.

Hrvatsku državu, hrvatsku slobodu i hrvatski identitet obranili su emocionalni Hrvati usprkos znatnom broju formalnih Hrvata koji su djelovali i djeluju protiv njih.

Dakle, u prošlosti i danas, a sigurno će tako biti i u budućnosti hrvatstvo je imalo različite sadržaje, izražavalo se i djelovalo na različite načine. Zato nije jednostavno odgovorit na pitanje: što to znači biti Hrvat, koji je minimum karakteristika i ponašanja čovjeka da bi se moglo tvrditi da je Hrvat?

Hrvatski velikani u povijesti postali su velikani zbog svoje ljubavi prema hrvatstvu i zbog žrtvovanja i vlastitih života u obrani identiteta i opstojnosti hrvatskog naroda. To njihovo žrtvovanje pretvorilo se u nacionalne mitove. Jedan o najvećih mitova je mit o Nikoli Šubić Zrinskom u Sigetu, koji je popularan i zbog opere Zrinski u kojoj se pjeva čuvena domoljubna pjesma: “U boj, u boj za narod svoj!” Tim pokličem generacije hrvatskog naroda kroz stoljeća izražava emocionalnu pripadnost hrvatskom narodu i spremnost da za svoj narod ako treba žrtvuje vlastiti život.

U hrvatskom narodu stoljećima živi mit o domu i domovini kao izrazu najveće ljubavi prema hrvatstvu. Zato nije slučajno da se je poklič “U boj, u boj za narod svoj!” u Domovinskom ratu oživio poklič i “Za dom i domovinu!” i poklič “Za dom spremni!”. Bilo je i u hrvatskoj povijesti i zlouporaba tih domoljubnih pokliča, a najveću su učinile ustaše za vrijeme NDH koji su na nedemokratski način kao totalitarni sustav pokušali stvoriti hrvatsku državu.

Zato je potrebno razlikovati istinske domoljubne pokliče u koje spada i Za dom spremni! i U boj, u boj za narod svoj! i u Boj za domovinu i dom! i druge varijacije. U domoljubne pozdrave ne spada pozdrav “Za poglavnika i dom spremni!” odnosno upotreba bilo kojeg domoljubnog pozdrava ako je u kontekstu veličanja ustaša i NDH. Samim tim što je i režim u NDH, koji je bio i rasistički jer je imao rasne zakone, i zločinačke jer je imao logore, koristio domoljubne pozdrave, ne daje pravo nikome da sotonizira te domoljubne pozdrave zato jer su ih jedno vrijeme u nekoj formi ali sa potpuno drugim sadržajem upotrebljavale i ustaše.

U svom izvornom obliku poklič “Za dom spremni” nastao je 30-tih godina u monarhističkoj Jugoslaviji kao pozdrav hrvatskih nacionalnih revolucionara, kasnije ustaša. U to vrijeme to je bio domoljubni poklič i izražavanje spremnosti da se zaustavi monarhistički fašizam i da se krene u borbu za slobodu hrvatskog naroda i stvaranje hrvatske države.

Dakle, u početku, prije nego što su ustaše napravile savez s fašistima i nacistima i stvorili NDH, taj poklič bio je domoljuban i nije imao nikakve veze s fašizmom i nacizmom. Tek u NDH, kada je pretvoren u pozdrav Za poglavnika i dom spremni, kada su ustaše ušle u savez s nacistima i fašistima i provodili rasne zakone i činili zločine taj poklič je kompromitiran i dobio je negativnu konotaciju. Svakako da upotreba tog pokliča u obrani NDH i totalitarnog fašističkog sustava treba zabraniti. Međutim, treba jasno reći da sve ustaše, pogotovo domobrani, nisu bili zločinci i da su mnogi postale ustaše ili domobrani u želji da pridonesu stvaranju hrvatske države. Zločini su i rasni zakoni kompromitirali taj poklič ali ne u cjelini nego samo u onim slučajevima kada se on veže za ustaški režim.

Međutim, treba  priznati da NDH nije bila samo zločinački režim nego da je bila i izraz težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom, da je obnovljena ideja Hrvatske kao samostalne države u uvjetima kada su komunisti u borbi protiv fašizma i nacizma nudili ne slobodu hrvatskom narodu nego i Jugoslaviju i novi totalitarizam i neslobodu.

Mora se priznati ustaškom pokretu da je u određenim povijesnim okolnostima obnovio ideju borbe za samostalnu hrvatsku državu i da su to zasluge koje su ostale i na temelju kojih su u Domovinskom ratu mnogi pojedinci i skupine uzimali neke simbole iz tog vremena ne zato što su smatrali da treba vratiti fašizam nego zato što su ti simboli označavali želju i opredjeljenje hrvatskog naroda za vlastitim državom nasuprot komunistima koji su se borili za komunističku Jugoslaviju. U tom kontekstu nema pomirbe i mira u hrvatskom narodu dok se ne utvrdi istina o višedimenzionalnosti Nezavisne Države Hrvatske i njenom značenju u povijesnoj borbi hrvatskog naroda za vlastitu državu. Tu kao jedan od najvećih velikana u povijesti hrvatskog naroda izranja svijetli lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Alojzije Stepinac je bio ne samo biskup nego i veliki domoljub, čovjek koji je volio hrvatski narod. U svom govoru hrvatskim intelektualcima kardinal Alojzije Stepinac je rekao: „Vaša ljubav prema hrvatskom narodu ne može biti predmet trgovine nego je moralna dužnost“. Stepinac je bio vrlo konkretan. Stepinac je govorio da kršćanin katolik ne samo da smije nego mora ljubiti narod iz kojega je nikao. To leži već u samoj čovjekovoj naravi. Kršćanstvo pak ne ruši naravni zakon nego ga usavršava i oplemenjuje. Evo još jedan citat Alojzija Stepinca: “Ako bih dakle rekao da katolik smije ljubiti svoj narod onda bih premalo rekao jer ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena nego je i zapovjeđena. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Kako god, dakle, ljubite više svoju braću i sestre nego li druge ljude, tako i svoj narod više nego li drugi a da pritom ni jednog naroda ne mrzite i ne prezirete. I tko razuman može to zamjeriti? Zar će tko zamjeriti djetetu ako ljubi svoju majku nego li tuđu?” Strategija Alojzija Stepinca, između ostalog, temeljila se na postulatu da se ljubav prema hrvatskom narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ne isključuje nego se tijesno popunjuju kao dvije sestre blizanke, koje imaju jednoga te istoga Oca na nebesima.

Pozdrav “Za dom spremni” masovno se ponovno pojavljuje u Domovinskom ratu ali kao domoljubni pozdrav u borbi za demokratsku slobodnu Hrvatsku protiv crvenog i četničkog fašizma, pozdravu “Za dom spremni” branitelji daju novi sadržaj, vraćaju mu izvorni domoljubni sadržaj i zato je najveći zločin taj pozdrav u Domovinskom ratu izjednačavat s ustaškim a poginule heroje posmrtno proglasiti s fašistima pa i nacistima.

U domovinskom ratu a i danas nastaju nove a ustvari nove podjele u hrvatskom narodu između onih koji su bili spremni u domovinskom ratu za dom i domovinu žrtvovati vlastite živote i onih koji su cijelo vrijeme vrlo sustavno tu borbu, pa i u cjelini Domovinski rat, krivotvorinama i lažima prikazivali kao borbu za obnovu ustaške i fašističke države.

Zato je  danas za budućnost hrvatskog naroda nužno obraniti pozdrav “Za dom spremni” u HOS-ovom grbu i razlikovati ga od pozdrava jer je on potpuno drugog sadržaja kojeg su upotrebljavale ustaše.

Međutim, treba reći da mnoge ustaše, pogotovo domobrani, koji su bez suda likvidirani u genocidu nad hrvatskim narodom koji su učinili komunisti nisu bili svi zločinci i fašisti, da su mnogi bili idealisti koji su se uključili u želji da obrane dom i domovinu, da Hrvati konačno stvore svoju samostalnu, demokratsku i suverenu državu.

Isto tako treba reći da nisu ni svi komunisti bili zločinci, da su mnogi bili iskreni antifašisti i antistaljinisti, da su neki i stradali kada su se opirali da se hrvatski antifašizam i antifašistički ciljevi pretvore u komunističku revoluciju i stvaranje novog totalitarnog komunističkog sustava.

HOS-ov grb i na njemu pozdrav “Za dom spremni!” je razdjelnica na kojoj se ponovno, ne samo HOS-ovci nego i branitelji pa i cijeli hrvatski narod dijeli u dvije kategorije: na one koji su bili spremni i danas su spremni boriti se za dom i domovinu i one koji nisu bili spremni niti su danas spremni boriti se za dom i domovinu nego lažima i krivotvorinama nastoje naknadno HOS-ovce, koji po svojim djelima nemaju nikakve veze s fašizmom, posmrtno pretvoriti ne samo u fašiste nego i u naciste. Poznato je da od 90- tih godina četnici velikosrbi Domovinski rat krivotvorinama nastoje prikazati kao obnovu NDH, kao obnovu ustaštva i fašizma, da nastoje kopernikanskim obratom Srbe od agresore pretvoriti u navodne žrtve. Te optužbe su vrlo sustavne i kontinuirane, velikosrbi su napisali nekoliko memoranduma s ciljem ostvarivanja velike Srbije. Upravo ovih dana spremaju se da napišu i treći Memorandum. Prvi je bio 1986., drugi 2011., a sada se piše treći Memorandum. I ovaj Memorandum, kao i prva dva, su dugoročne strategije ostvarivanja velike Srbije i duhovnog i političkog jedinstva srpskog naroda na području bivše Jugoslavije. Velikosrbi ne žele prihvatiti da su Srbi u Hrvatskoj hrvatski Srbi, da su državljani Hrvatske, da su politički Hrvati nego ih ponovno guraju u sukob s vlastitom državom. Žele da budu peta hrvatska kolona koja će služiti Beogradu i velikosrpskim političkim ciljevima. Najbolji primjer te ideologije je razgovor predsjednika Srbije Vučića sa srpskom djecom iz Hrvatske gdje on podučava mladog Srbina Riječanina da on ne smije navijati za Rijeku nego da mora navijati ili za Zvijezdu ili Partizan. Tu je i nevjerojatan zahtjev Vučića da direktno mijenja hrvatske zakone o braniteljima i da zajedno s Pupovcem stvara lažnu ugroženost Srba u Hrvatskoj. Tu su i ratne prijetnje Vučića da nikad više neće dozvoliti Oluju, itd.

Cijele vrijeme se uz pomoć pete kolone u Hrvatskoj, koja je brojna, Domovinski rat želi pretvoriti u navodni genocid protiv Srba, a Srbi od agresora pretvoriti u žrtve.

Prvog hrvatskog predsjednika cijelo vrijeme optužuje ga se da je novi poglavnik, da je sadašnja Hrvatska nova NDH. Cijelo vrijeme se izmišlja ustašizacija i fašizacija Hrvatske i Domovinskog rata. Ne napada se samo Tuđmanova Hrvatska nego i današnja Hrvatska.

Napad na HOS-ov grb i pozdrav “Za dom spremni” napravio je pravu hajku i histeriju.  

U toj histeriji bez ikakvih argumenata posebno se HOS-ovi domoljubi i junaci pretvaraju ne samo u ustaše nego i naciste u navodnu sramotu Hrvatske, sotonizira se taj domoljubni pozdrav koji je u Domovinskom ratu upotrebljavan nego i u NDH kao krunski dokaz da je i ova Hrvatska fašistička pa čak i nacistička.

Najveća je laž i krivotvorina da su poginuli HOS-ovi bili fašisti jer oni i da su htjeli biti fašisti nisu mogli biti jer nisu bili na vlasti, jer nisu imali instrumente da provode fašističku politiku. HOS-ovi nisu ubijali žene i djecu, za razliku od srpskog agresora koji su sustavno granatirajući hrvatske gradove ubijali žene i djecu. HOS-ovci nisu imali logore, za razliku od Srba koji su masovno ubijali od Vukovara do Srebrenice i stvarali logore u koje su odvodili ne samo branitelje nego žene i djecu. Ciljevi za koje su se borili hrvatski branitelji nisu imali u sebi ništa fašističkog, oni su se ne samo borili nego i izborili za demokratsku Hrvatsku u kojoj Srbi imaju najveća prava u Europi od bilo koje druge manjine u Europi.

Dakle, nema ni jednog jedinog dokaza da su HOS-ovci bili fašisti, da su ciljevi za koje su se borili bili fašistički. Zato je prestrašno kada gospođa Mrak Taritaš pozdrav “Za dom spremni” iz Domovinskog rata izjednačava s nacističkim pozdravom. Ona je otišla dalje i od četnika i crvenih fašista, jer nas oni stalno optužuju da su Hrvati ustaše i fašisti ali nisu otišli tako daleko da poginule HOS-ovce uspoređuju s nacistima, da izmiještanje spomen ploče poginulim HOS-ovcima iz Jasenovca u Novsku uspoređuju s izmiještanjem ploče iz Dahau u Muenchen.

Dakle, gospođa Mrak šiti Mrak u Hrvatskoj jer usporediti domoljube i poginule HOS-ovce koji su se borili protiv crvenog fašizam i četništva za dom i domovinu bez da su činili bilo kakve zločine s nacistima i Dachau prevršilo je svaku mjeru. Nevjerojatno je da se u Hrvatskoj javno ne osuđuje takvo petokolonaštvo.

Postavljam pitanje ne samo gospođi Mrak nego i uredništvu Večernjeg lista kako je moguće objaviti slijedeći naslov njenog intervjua: “Vlada je legalizirala ustaški pozdrav a slučaj ploče HOS-a je kao da nacistička ploča ne može u Dachau a može u Muenchenu.”

Zgrožen sam naslovom intervjua gospođe Anke Mrak Taritaš u jednom dnevnom listu: “VLADA JE LEGALIZIRALA USTAŠKI POZDRAV, A SLUČAJ PLOČE HOS-a JE KAO DA NACISTIČKA PLOČA NE MOŽE U DACHAU, A MOŽE U MUNCHENU”.

Zašto sam zgrožen takvim naslovom? Zato što tim naslovom a i cijelim intervjuom gospođa Mrak širi mrak u Hrvatskoj kako bi se u tom mraku mogle laži i krivotvorine prodavati za istine. U mraku je teško razlikovati dobro i zlo, laž i istinu jer u mraku svi su isti, u mraku je moguće podvaliti zlo za dobro a laž kao istinu. Zato je važno osvijetliti mrak gospođe Mrak. Zato je važno pokazati zašto je ona teže optužila Domovinski rat i Hrvatsku i hrvatski narod a osobito branitelje od bilo koga do sada. Četnici, veliko Srbi i veliko Muslimani i svi neprijatelji hrvatskog naroda od 90- te godine do danas stalno lažno optužuju Tuđmanovu Hrvatsku da je ustaška, da je Tuđman novi poglavnik, da su se Srbi morali braniti od ustaškog noža ali da je ne samo Tuđmanova Hrvatska nego i današnja Hrvatska ustašoizirana i fašizirana.

Međutim, nitko do sada odnosno svi koji stalno izmišljaju da je Domovinski rat bio borba za obnovu NDH, da je bio fašistički i ustaški nisu se usudili otići tako daleko da hrabre junake koji su dali svoje živote u obrani domovine proglase nacistima i da pozdrav “Za dom spremni” nastao 90- tih u obrani domovine izjednače s Hitlerovim nacističkim pozdravom. To je učinila gospođa Mrak šireći mrak u uvjerenju da se u mraku neće vidjeti kako je istinu pretvorila u laž a junake mlade HOS-ovce, koji su se borili protiv crvenog fašizma i četništva i dali svoje živote, u naciste. Dakle, gospođa Mrak ne samo da tvrdi lažno kao i drugi da je pozdrav “Za dom spremni” na HOS-ovoj spomen ploči nastao u obrambenom Domovinskom ratu u borbi protiv crvenog fašizma i četništva ustaški pozdrav nego ga izjednačava s Hitlerovim nacističkim pozdravom čime, htjela to ili ne, objektivno junake Domovinskog rata proglašava nacistima.

Konačno se moramo obračunati s petom hrvatskom kolonom potpomognutom neprijateljima izvana, koja krivotvorinama i lažima pokušava ne samo Domovinski rat nego i ovu Hrvatsku sotonizirati kao fašističku, ustašku i genocidnu državu.

Poginuli HOS-ovci nisu nikog mrzili, nisu nikog zatvorili u logor, nisu ubijali civile, djecu, oni su samo bili izvrsni vojnici, oni su bili herojski branitelji, oni su pobjednici i zato bi svako popuštanje da se u mraku, koji širi gospođa Mrak i njoj slični, nametnu krivotvorine bila prava katastrofa. To ne smijemo dozvoliti. To je naša sveta obveza prema junacima koji su u današnju Hrvatsku i našu slobodu ugradili svoje živote.

Gospođo Mrak, dužni ste se ispričati poginulim HOS-ovcima. Dužni ste se ispričati za uvredu cijelom hrvatskom narodu jer Vi ste u lažnim optužbama otišli dalje i od Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja,  Aleksandra Vulina i Ivice Dačića i svih velikosrba jer nitko od njih nije optužio hrvatske branitelje da su nacisti. Samo ste ih Vi, bez ikakvih ograda, izjednačili s nacistima.

I na drugim bitnim pitanjima vidljivo je da je i dalje Hrvatska podijeljena na one koji su se spremni boriti za dom i domovinu i na one koji uvijek staju na ovaj ili onaj način na protuhrvatsku stranu. Slovenija je pokušala prevarom i korupcijom podmititi Arbitražu da donese odluku u korist Slovenije i da zadovolji njene apetite za hrvatskim morem. Hrvatski sabor je jednoglasno donio odluku da zbog toga Hrvatska istupa iz Arbitraže i da upravo u obrani međunarodnog prava i pravde neće prihvatiti odluku Arbitraže ma kakva ona bila. Nažalost, ne samo Slovenija nego i dio međunarodne zajednice vrši snažan pritisak na Hrvatsku da mora provesti odluku Arbitraže. Slovenci optužuju Hrvatsku da ne poštuje međunarodno pravo a istina je potpuno suprotna, Hrvatska brani međunarodno pravo i pravdu kada ne žele prihvatiti odluku korumpirane i kompromitirane Arbitraže. I zato je predsjednik Vlade Andrej Plenković održao na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda pravi državnički govor pred kojim je cijelim svijetom objasnio da nije istina da Hrvatska krši međunarodno pravo nego upravo obrnuto da Hrvatska štiti međunarodno pravo i da ne prihvaća odluku kompromitirane Arbitraže. U njegovom govoru nema ništa sporno. On je iznesen javno i argumentirano. On je istina i zato su Slovenci tako burno reagirali. Njihova reakcija ne čudi ali me zaprepastila reakcija nekih političara u Hrvatskoj poput Jakovčića, europarlamentarca, koji bi prihvatio odluku Arbitraže što znači da prihvaća nepravdu umjesto pravde, da prihvaća praksu da se korupcijom mogu nametnuti jednoj državi rješenja koja su nepravedna.

Opet se javila notorna Vesna Pusić, koja kritizira Plenkovića što je rekao istinu, što brani hrvatske nacionalne interese, koja podučava da treba prihvatiti nepravdu, da treba odstupiti od hrvatskih nacionalnih interesa i da treba dati hrvatsko more Slovencima. Javili su se i neki drugi političari iz oporbe koji podučavaju Plenkovića da treba angažirati Jadranku Kosor koja opet u dogovoru s Pahorom treba riješiti problem.

Dakle, na svim bitnim pitanjima u Hrvatskoj postoje oni koji ne brane hrvatske nacionalne interese, koji u kritičnim trenutcima napadaju one koji brane hrvatske nacionalne interese. Imamo sličnu situaciju i u aferi Agrokor. I tu treba reći istinu. Intervencija Hrvatske vlade bila je nužna i korisna, ona je spriječila katastrofu koja je prijetila. Ona je u krajnjoj liniji spriječila da Agrokor dođe u rusko vlasništvo čime bi bio ugrožen suverenitet hrvatske države, ona je spriječila da bez posla ne ostane tisuće ljudi i sada kada se stanje normalizira ponovno se pokreće na različite načine hajka protiv Hrvatske vlade. Na djelu je pokušaj i da OTP (mađarska banka) kupi Belje pa onda i najplodniju hrvatsku zemlju. Upravo u Baranji, koja je vrlo osjetljivo područje i prema kojoj su postojale i postoje pretenzije Mađarske kroz povijest. Ne smije se zaboraviti niti skandal koji se dogodio u Istri. Predsjednica Republike je izviždana kada je rekla povijesnu istinu da su katolički svećenici, na čelu sa svećenikom Milanovićem, bitno pridonijeli povratku Istre i Rijeke Hrvatskoj poslije II. Svjetskog rata. To je istina koju su prihvaćali Tito i komunisti u Jugoslaviji a sada u Hrvatskoj Istri zvižde kada se kaže ta povijesna istina. I tu se Hrvatska dijeli na one koji žele uništiti katolički identitet hrvatskog naroda kao bitno obilježje Hrvata koje je stvarano kroz povijest. Zato ih strašno iritira istina o velikoj ulozi Katoličke crkve u hrvatskoj povijesti.

Hrvatska je podijeljena i oko kardinala Alojzija Stepinca i uloge Crkve u hrvatskom društvu. Želi se nametnuti Hrvatima ateistički protukatolički svjetonazor i potpuno mijenjati silom i zakonima ono što većina hrvatskog naroda smatra svojim identitetom.

Nakon Slovenaca hrvatsko more traže i Bošnjaci pa i Crnogorci, a sjećam se i ministra Rupela koji je tvrdio kako u bivšoj Jugoslaviji je Jadransko more bilo Jugoslavensko, tek kada je nestala Jugoslavija da bi ga trebalo pravedno razdijeliti na sve republike jer da Hrvati nemaju pravo da ogroman dio Jadranskog mora bude Hrvatsko.

I dio muslimanskih elita iz Bosne i Hercegovine neprijateljski se postavlja prema Hrvatskoj. Tretiraju hrvatsku predsjednicu i predsjednika Hrvatske vlade kao neprijatelje i organiziraju prave kampanje protiv njih, čak ih i prisluškuju. Žele osporiti pravo Hrvatske da grade Pelješki most između dva dijela hrvatskoj teritorija.

Postavlja se pitanje kako se suprotstaviti svim tim ugrozama i izvana i iznutra koje nasrću na hrvatsku državu i hrvatski narod.

Po mom mišljenju, prvo i najvažnije je raščistiti u vlastitoj kući, čvrsto braniti istinu i naš nacionalni identitet, suprotstaviti se petoj hrvatskoj koloni, ali isključivo na demokratski način, javno i argumentirano. Opet tu glavnu riječ moraju imati branitelji. Prije svega oni moraju obraniti istinu o Domovinskom ratu, ne smiju šutjeti i mirno gledati kako se na stotine načina sotoniziraju hrvatski branitelji, kako se krivotvorinama i lažima Domovinski rat, koji je jedini temelj moderne demokratske države nastoji diskreditirati, ocrniti kako bi se podmetnula krivotvorina da je ova Hrvatska stvorena komunističkim antifašizmom 45- te godine.

Zbog svih tih razloga ključna razdjelnica na kojoj će se odlučiti kojim putem će ići Hrvatska upravo će se dogoditi na odnosu prema HOS-ovom grbu onakvim kakav je on povijesno nastao. Svakako naknadno mijenjanje povijesne istine, zabrana grba, kriminaliziranje pozdrava „Za dom spremni“ u sadržaju kakav je bio u Domovinskom ratu značio bi kapitulaciju, jer ako bi prihvatili laž da je pozdrav „Za dom spremni“ na HOS-ovom grbu ustaški, fašistički i nacistički onda bi prihvatili i Memorandum 1, Memorandum 2 i Memorandum 3 velikosrpske politike, prihvatili bi laž da su Srbi žrtva a ne agresori.

Zato se ne slažem s onima koji kažu nemojmo govoriti o prošlosti. Moramo utvrditi istinu o prošlosti jer prošlost će nas proganjati dok ne utvrdimo istinu.

Pomirba sa susjedima je nužna ali ta pomirba mora biti na istinu a ne na prihvaćanju krivotvorina i laži. Prihvaćanje lažnih optužbi da je Domovinski rat bio uprljan ustaškim i fašističkim sadržajem značilo bi kapitulaciju, značilo bi pogrešku koja se više nikada ne bi mogla ispraviti. Zato nemaju pravo oni koji kažu nemojmo govoriti o prošlosti bavimo se budućnosti, jer nema budućnosti koja se ne temelji na nekoj prošlosti. Ako Hrvatska prihvati krivotvorinu da Domovinski rat i vrednote Domovinskog rata nisu bili demokratski nego fašistički onda Hrvatska neće imati budućnosti.

Ako bi prihvatili prijedlog iz IDS-a da ako netko kaže „Za dom spremni“ kao domoljubni pozdrav, a koji je nastao u Domovinskom ratu, treba ići u zatvor onda bi Hrvatska bila prva u svijetu koja svoje junake i branitelje posmrtno pretvara u fašiste, naciste i zločince.

Bio sam potpredsjednik Ratne Vlade i učesnik tih burnih događaja stvaranja hrvatske države i zato ne mogu mirno gledati sve ovo što se događa u Hrvatskoj.

Zato pozivam branitelje koji su stvorili ovu Hrvatsku da oni presude i da odlučno kažu za kakvu su se Hrvatsku borili i izborili i da neće dozvoliti da se krivotvori i sotonizira Domovinski rat.”

Podijeli objavu