Povezite se

Kolumne

Prijevara birača i Plenkovićeva većina

Objavljeno

-

Pero Kovačević

Piše: Pero Kovačević

Da vam je netko uoči zadnjih parlamentarnih izbora rekao da će „uzdanice“ Zorana Milanovića, poput Milanke Opačić, Tomislava Sauche, Ronka, Varge do Ane Komparić Devčić činiti vladajuću većinu Andreju Plenkoviću i HDZ-a u Hrvatskom saboru, vjerojatno bi ga pitali na kojoj je drogi.

Danas je to realnost, kao što je realnost i kluba žetončića Milana Bandića koji ima 12 zastupnika, a da im je cilj taj broj povećati. U ovoj kolumni ću vam sociološki i pravno raščlaniti zastupničke prebjege u ovom sazivu Hrvatskog sabora. Zastupnički prebjezi zorno oslikavaju razmjere moralne i političke krize te krize sustava vrijednosti u kojoj se hrvatsko društvo nalazi već dugi niz godina.

Hrvatska ponovno postaje partijska država vođena osovinom Andrej Plenković-Milan Bandić- Milorad Pupovac. Tragikomična su obrazloženja Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića i drugih „vođa“ HDZ-a da oni sa prebjezima nemaju ništa. Nemaju ništa, a čine im vladajuću većinu i drže na vlasti, zar ne. Naravno da vladajuća većina „europskog“ Andreja Plenkovića nema izborni legitimitet već je riječ o prijevari birača. Koja je tu uloga HDZ-a? Postavlja se i pitanje koja je pozadina Milana Bandića i njegove partije u kupovanju saborskih zastupnika žetončića i čime ih u biti kupuju? Naravno DORH šuti, a i kako će rušiti vladajuću većinu, zar ne.!? Prelazak Tomislava Sauche, Milanovićevog čovjeka od punog povjerenja, u red vladajuće većine može se tumačiti kao „kupovina“ slobode. Naravno da je u slučaju zastupničkih prebjega riječ o prijevari odnosno izdaji birača uz kršenje velikog broja demokratskih standarda i pravnih uzanci. Je li mandat saborskih zastupnika toliko neobvezujući da zastupnik nema nikakvih obveza prema onima koji su mu povjerili to ovlaštenje. Hrvatski sabor bi trebao biti predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti. Hrvatski sabor bi trebao biti mjesto odlučivanja, sučeljavanja i pronalaženja najboljih rješenja za napredak i prosperitet građana i zemlje. Zastupnici bi za svoj rad trebali odgovarati građanima, kako onima koji su glasali za njih tako i svim ostalima. Zastupnici bi trebali biti i raditi odnosno ponašati se kao predstavnici naroda i odgovarati narodu za svoj rad. Tako bi trebalo biti, ali tako nije. Mandat je ovlast ili nalog nekoj osobi da za drugu osobu obavi neku zadaću, odnosno da ga zastupa. Budimo jasni i pravno precizni – nema naloga koji ne donosi neku obvezu. U vojsci zapovijed “Na mjestu odmor!” ne znači “radi što ti padne na pamet!”. Zastupnički i imperativni mandat Zastupnički ‘mandat’ nije ništa drugo nego nalog. Kao što u ekonomiji ne postoji besplatni ručak, tako u Ustavu i politici ne postoji ništa što bi se moglo označiti kao “neobvezujući mandat”. Budimo realni vlast se nikada nije dobivala bez naznake cilja i obveza.

Institut odnosno složenica “neobvezujući mandat” odnosno „neopoziv mandat“ je čisto proturječje i ne znači da zastupnik nema obveza. Cijela konstrukcija je i pravno apsurdna. Zastupnička prisega obvezuje zastupnika da štiti Ustav. A taj Ustav određuje da “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”. U ustavnom pravu, mandat je pravno uređeni odnos između zastupnika i birača koji su mu glasovanjem povjerili neku vlast ili ovlaštenje. Tradicionalno, teorija razlikuje imperativni i predstavnički mandat. I jedan i drugi politički obvezuje: birači očekuju od svog zastupnika da, u okviru ustavnih mogućnosti, djeluje u njihovom interesu. Pravno, međutim, obvezuje samo imperativni mandat: birači imaju pravo i mogućnost opozvati zastupnika prije isteka roka na koji su ga izabrali. Kod predstavničkog mandata to nije slučaj: zastupnik ne može biti opozvan prije isteka roka na koji je izabran. Svrha je da se zastupnik ne veže lokalnim interesima, već da se posveti interesima naroda u cijelosti. Jer narod je izvorište i nositelj vlasti. Ako je zastupnički mandat ovlast ili nalog Milanki Opačić, Tomislavu Sauchi i drugim da zastupaju birače koji su ih izabrali , a je. Jesu li onda Milanka Opačić, Ronko i drugi prebjezi prevarili birače ili preciznije rečeno jesu li izdali i postupili protivno dobivenim ovlastima birača kad su pristupili u vladajuću većinu Andreja Plenkovića i HDZ-a. Naravno da jesu. Prevare birača Pravno gledano zastupnici prebjezi su sa biračima sklopili ugovor i jednostrano su ga prekršili i počinili prijevaru.

Evo, kako Zakon o obveznim odnosima definira prijevaru i koje su njezine pravne posljedice. Prema Zakonu o obveznim odnosima prijevara je:

(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. (2) Strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete. (3) Ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. (4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Tumačenje da je mandat saborskog zastupnika neobvezujući i da je zastupnik neopoziv je protivno duhu Ustava, kao i temeljnih europskih demokratskih vrijednosti. Europska komisija je još početkom ovog stoljeća donijela dokument pod naslovom “Načela dobre vladavine”, gdje se participacija birača i odgovornost vlasti ističe kao nužni element demokracije. Lisabonski sporazum naglašava ulogu nacionalnih parlamenata u upravljanju Europskom unijom. Jesu li Andej Plenković i drugi u pravu da je mandat stvarno neopoziv? Jesu i nisu. Zašto to kažem. U članku 2. Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor piše : “Mandat zastupnika nije obvezujući i oni nisu opozivi“. Što se tiče pitanja opozivosti zastupnika, mora se priznati da je Zakon u proturječju jer u članku 10. propisuje razloge za prestanak mandata, te kaže:

„Zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran: 1. ukoliko podnese ostavku, 2. ukoliko mu je pravomoćnom sudbenom odlukom oduzeta poslovna sposobnost, 3. ukoliko je pravomoćnom sudbenom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci, 4. smrću.“

Zaključak: Nije sporna činjenica da su zastupnički prebjezi prijevara i izdaja birača. Nije sporna činjenica da su pravno gledano prebjezi protivni duhu Ustava i drugim zakonima, ali bez predviđene sankcije za nemoralnost i prijevaru. Naravno da se ne možemo i ne smijemo zadovoljiti sadašnjim stanjem. Nužno je učiniti slijedeće. Sankcionirati prijevaru birača kao kazneno djelo ili razlog za prestanak mandata. Istini za volju u uređenim zemljama sa razvijenim demokratskim standardom predsjednik Vlade bi dao ostavku i tražio raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Jednako tako bi to tražio i predsjednik države. Nažalost mi živimo u Hrvatskoj.

Nacionalno

Kolumne

Ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a, i šef vojno sigurosne agencije su odgovorni

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik, gdje su trojica pilota, prije dva mjeseca vojnom letjelicom prevozila neimenovanog švercera oružja, koji je čak bio prerušen u pilota ukazuje na niz propusta i otvara niz pitanja. Ovaj veliki skandal iz vojne baze na Zemuniku nije samo pitanje za šefa Vojno sigurnosne agencije, već je i pitanje zapovjednika HRZ-a , načelnika Glavnog stožere i ministra obrane.

Kako je moguće da se švercer oružja ušeta u vojnu bazu gdje se, među ostalim nalaze i američki instruktori? Što radi Vojno sigurnosna agencija? Zašto načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i njima podređeni zapovjednici ne ostvaruju efektivni nadzor i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja što je bitna sastavnica vođenja i zapovijedanja . Zašto zapovjedni lanac ne funkcionira. Zašto nema učinkovitog nadzora i kontrole u vojnim objektima. Sve su to pitanja na koja istraga treba odgovoriti u cilju uspostave učinkovitog sustava nadzora i kontrole ulaska u vojne objekte, u cilju uspostave efektivnog nadzora i kontrole u sustavu vođenja i zapovijedanja.

Nesporna je činjenica da su ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojnosigurnosne agencije odgovorni za skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik. Odgovorni su po zapovjednoj odgovornosti i zbog neostvarivanja efektivnog i nadzora i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja. U uređenim zemljama ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojno sigurnosne agencije već bi podnijeli ostavke odnosno njihove ostavke bi zatražili predsjednik Vlade i predsjednica Republike kao vrhovna zapovjednica.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Pero Kovačević: (Ne)Vjerodostojne ankete

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Anketne agencije očito i to od samog početka „ne vole“ Hrvatske suvereniste. Podsjetimo se.

Agencije su dugo vremena izbjegavale u svojim istraživanjima uopće staviti Hrvatske suvereniste u svoja mjesečna istraživanja kako će glasovati hrvatski građani na izborima za Europski parlament. Nakon toga su ipak uvrstili Hrvatske suvereniste u svoja „istraživanja „ koja su u biti bila oblikovanje javnog mišljenja javnosti na štetu Hrvatskih suverenista. Naravno sa porukom „ne glasaj te“ za Hrvatske suvereniste – neće prijeći izborni prag.

Tako je RTL za mjesec svibanj 2019. objavila CRO Demoskop, agencije Promocija plus. Podsjetimo se, u anketi za svibanj predvidjeli su da će HDZ-a lista na izborima za Europski parlament osvojiti 26% glasova birača, dok će lista Hrvatskih suverenista osvojiti samo 3,1% glasova birača. Naravno da su se totalno osramotili. Lista HDZ-a je na izborima za Europski parlament dobila samo 22,7 % glasova birača, lista Hrvatskih suverenista je dobila 8,52% glasova birača. Toliko o vjerodostojnosti njihovih anketa iz svibnja, uoči izbora za Europski parlament.

Jednako tako je HRT za mjesec svibanj objavila HRejting, iste agencije Promocija Plus koja je predvidjela da će Hrvatski suverenisti osvojiti samo 4,4%, te tvrdili da je statistička pogreška samo +/- 2,62%, a razina pouzdanosti 95%. Naravno da su se totalno osramotili. Mislio sam da će konačno izvući konkretnu poruku iz prave ankete, ankete sa održanim izborima za Europski parlament na kojima je glasovalo 1,103 milijuna birača ili 29,86%. Prevario sam se, oni se nastavljaju i dalje sramotiti.

Umjesto isprike, anketne agencije nastavljaju po starom i dalje „ne vole“ Hrvatske suvereniste, ali zato pokazuju neizmjernu ljubav prema HDZ-u i SDP-u. Odmah su to pokazali u svojoj anketi HRejting za mjesec lipanj 2019. te predvidjeli „siloviti rast rejtinga“ HDZ-a i SDP-a. HDZ-a je za nepuni mjesec dana , nakon izbora za EU parlament „skočila“ sa 22,72%(koliko je dobila na izborima za EU parlament) na 27,4%, a SDP-a sa 18,71% (koliko je dobila na izborima za EU parlament). Što je posljedica tog „silovitog rasta rejtinga“ HDZ-a i SDP-a teško je i nemoguće dokučiti. Možda preko 300 000 iseljenih mladih ljudi,nefunkcioniranje institucija pravne države , nefunkcioniranje pravosuđa i tako dalje. Naravno da odmah bode u oči i činjenica da Hrvatskih suverenista više nema u anketama.

Jučer je objavljen novi HRejting. Istraživanje je provela agencija Promocija plus i obuhvaća 1400 ispitanika, prema načelu – cijela Hrvatska jedna izborna jedinica. HDZ je prema toj anketi za ovaj mjesec na 27,5%, a SDP na 25,4% biračke potpore, Miroslav Kolakušić je na 7,6%,a Most na 5,8%. Hrvatski suverenisti su se ponovno (od svibnja )pojavili u anketi sa 3,5%, sa opaskom da su najbliže magičnoj granici od 5% te da su ovaj mjesec registirani kao stranka. Znakovito je da su svi drugi u porastu u odnosu na rezultate ostvarene na izborima za Europski parlament osim Hrvatskih suverenista. HDZ-a je sa 22,72% skočila na 27,5%, SDP-a je sa 18,71% skočila na 25,4%, Kolakušić je sa 7.8 ostao na 7,6%, Most je sa 4,67% skočio na 5,8%, dok su Hrvatski suverenisti sa 8,52% „pali“ na 3,5%.

Koliko su vjerodostojne odnosno pouzdane ove ankete odnosno podaci može te se uvjeriti u simulaciji rezultata ankete HRejting za mjesec studeni pretočene u konkretne brojke na bazi da su danas parlamentarni izbori na koje je izašlo glasovati 2 milijuna glasača, u komparaciji sa rezultatima izbora za EU parlament na kojim je glasovalo 1,1 milijun glasača. Na izborima za EU parlament u svibnju ove godine glasovalo je 1,1 milijuna birača ili 29,6% upisanih u popis birača. Za HDZ-u glasovalo je 244 076 birača ili 22,72%, za SDP-u je glasovalo 200 976 birača ili 18,71%. Simulacija da će parlamentarne izbore izaći oko 50% odnosno 2 milijuna birača sa podacima iz zadnje ankete donosi nam slijedeće rezultate: – za HDZ-u bi glasovalo 550 000 birača( 27,5% prema anketi); – za SDP-u bi glasovalo 508.000 birača (25,4% prema anketi). Koliko su rezultati ankete nerealni ili nevjerodostojni pokazuju vam i ovi podaci iz simulacije. Povećan je broj birača koji će glasovati za 900 tisuća u odnosu na one koji su glasovali na izborima za EU parlament. Na izborima za EU parlament HDZ-a i SDP-a dobile su zajedno 444 076 glasova(HDZ 244 076,a SDP 200 976) od 1,1 milijun birača koliko je glasovalo. Prema simulaciji rezultata ankete na izborima za Hrvatski sabor HDZ i SDP dobili bi zajedno 1.058 000 glasova(HDZ 550 000,a SDP 508 000. Simulacija ukazuje da bi od novih 900 000 birača koji bi izašli na izbore za Hrvatski sabor njih čak 606 000 dalo svoj glas opciji HDZ i SDP što je ravno utopiji.

Javna je tajna da Hrvatski suverenisti smetaju HDZ-u i SDP-u te mnogim interesnim skupinama i lobijima te „njihovim“ neovisnim medijima“ te su u opravdanom „strahu“ od Hrvatskih suverenista od probuđenog naroda kojima je dosta i kojima je jasno da su im HDZ-a I SDP-a odnosno njihova vodstva ukrala 20 godina života.. Zašto su im se pridružile i anketne agencije, to neka one kažu ili presudite sami.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Danas neću plakati…

Published

on

Dražen Prša

Prije dva dana plakao sam, gledajući nepravdu, politiku koja radi zlo mojem narodu, i svemu onom što smo stvarali, mi branitelji, za ove “novo rođene” domoljube, koji nam sad kroje sudbinu. Danas neću plakati, rekao sam sebi. Neću praviti društvo suzama, neka same teku, slijevaju se u tišini. Sjedit ću uz svijeću i gledati njen plam koji svijetli onima koji su otišli putem pravde, istine i slobode.

Danas sam tužan i gledam negdje u daljinu, pokušavajući pobjeći sjećanjima, jer danas je još jedna godina obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Još jedna godina prisjećanja na ubijene, zarobljene i nasilno odvedene…. Još jedno paljenje svijeća, polaganje cvijeća na grobove poginulih i ubijenih koji su branili i obranili svoju zemlju. Na sve one kojih više nema, a bili su tu.

A, oni zvani političari obilježavaju jednom godišnje. Jednom u 365 dana sjete se grada heroja Vukovara. Jednom godišnje najvjerojatnije i pomisle, ili osjete neku tugu zbog ljudi koji više nisu s nama, ili su tu zaboravljeni od svih. Nisam čak ni siguran u to emotivno stanje pojedinaca, jer debela većina ratišta nije ni vidjela, već se skrivala u svojim sigurnim rupama. Na njihovu sramotu naravno, na sramotu svakog čovjeka koji barem na ovaj Dan sjećanja ne osjeti neku sjetu, stanje koje se ne da ni opisati. Na spomen i uspomenu na neka užasna vremena. A moje stanje je trajno stanje, neki kolorit osjećajnih naboja koji se miješaju iz minute u minutu. Što reći, što pomisliti na vrijeme od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991. godine, kada je počela borba za Vukovar, pa do sloma obrane tog grada heroja. Kako se otrgnuti tuzi prisjećajući se 1.624 poginulih, 2.500 ranjenih, 5.000 odvedenih u srpske koncentracijske logore te oko 22 tisuće Hrvata i ostalih ne srba protjeranih…

Živimo danas u nekim čudnim vremenima, u vremenima zabranjenih emocija, emocionalnoj dezorijentiranosti, jer u svakom trenutku od nas se očekuje da budemo racionalna bića, da zatomimo naše osjećaje, jer njihov intenzitet nije poželjan. On izlazi izvan onog okvira dirigiranog ponašanja. Ja ne mogu, neću i ne želim potiskivati ovu svoju urođenu dispoziciju, osjećaje koji me preplavljuju. Prolazio sam i prolazim njihov širok spektar, od gađenja, straha, apatije, srama, i to onog užasnog srama što sam svjedočio i svjedočim današnjoj Hrvatskoj. Prolazim i novi. Pokušavaju me i naučiti kako izgleda praznina i nemoć u pokušajima očuvanja meni svetog. Zato još jednu godinu podvlačim crtu, prvenstveno onu emotivnu crtu, jer ona je bila najizraženija i konstanta, uvijek tu, i nerijetko isprovocirana od strane naše politike koja je u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, bez imalo etičnosti, savjesti otrgnute od nečega što joj pripada, a to je preispitivanje sebe, svojih procjena u odnosu na stvarnost. Moje i njihove emocije su dijametralno suprotne, ne želim ih ni uspoređivati, ne želim biti uz bok s egocentricima koji se naših heroja prisjećaju jednom godišnje. I pitam se gdje na taj dan pronalaze izgubljeno, nikad postojano domoljublje. U Božjoj pomoći? Sumnjam.

Ponosan na svoje suborce, na one koji su otišli, one koju su pored mene, na sve one koji znaju o čemu govorim. Ponosan i ove godine i cijelo vrijeme na sve one koji su oduvijek znali što znači domoljublje, jer bez domoljublja i domoljuba Hrvatska nikada ne bi obranjena bila. U mojoj tuzi i današnjoj tišini, danu koji plače, pokušat ću biti ponosan što sam tek jedan od onih koji su živjeli i branili svoj dom u vremenu koje će vječno ostati zapisano u duši svakog domoljuba, u duši svakog čovjeka. Danas neću plakati. Samo suzama ću pustiti da teku u sjećanjima.

studeni 18, 2012

Ucitavanje vijesti

Najčitanije