Knjiga “Vukovarska bolnica svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka”, autora dr. Ive Lučića, koju su zajedno izdali Hrvatska liječnička komora (HLK) i Hrvatski institut za povijest, predstavljena je u utorak u Zagrebu, a prikazuje povijesni kontekst i ulogu vukovarske bolnicu u okolnostima srpske agresije na Vukovar i Hrvatsku.

Riječ je o historiografskom djelu koje, uz prikaz političkog i kulturološkog konteksta raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku, donosi cjelovit prikaz rada vukovarske bolnice u ratnim uvjetima, pregled zbivanja nakon pada Vukovara te sudbinu njezinih zaposlenika, zdravstvenih djelatnika i ranjenika, branitelja i civila.

“Ono što su liječnici napravili u Vukovaru 1991. liječeći sve pacijente, čak i neprijateljske vojnike, nešto je rijetko viđeno i na to možemo biti ponosni. Htio sam ovom knjigom ispričati tu nedovoljno poznatu priču jer dosta znamo o borbama za Vukovar i obrani grada ali priča o liječnicima herojima ostala je nekako u sjeni”, rekao je dr. Lučić prilikom predstavljanja knjige u prepunoj Kristalnoj dvorani hotela Westin.

Vukovarska bolnica bila je srce Vukovara i središte obrane, svjetionik i orijentir onima koji su tražili pomoć, ali i onima koji su u bolnicu dolazili po informacije, hranu, naglasio je.

“Bolnica je bila i upozorenje onima koji su dolazili, a prethodno su razorili Vukovar. Ona im je slala poruku da paze kako prilaze instituciji označenoj crvenim križem i zaštićenoj međunarodnim zakonima. Međutim, oni tu poruku nisu prihvatili i nasukali su se na hridine zločina, napravili sve ono što nam je poznato, na Ovčari i drugim mjestima, poubijali ranjenike i civile i to je nešto što će im uvijek ostati na savjesti”, istaknuo je dr. Lučić.

U knjizi se, među ostalim, navode i podatci da je tijekom napada srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske vojske na grad  Vukovar liječničku pomoć dobilo oko 3400 osoba, a kirurški je obrađeno između 2500 i 2900 ranjenih, no da nisu svi primani u bolnicu već su nakon intervencije poslani kući ili se vraćali u postrojbe odnosno na položaje. Više od 80 posto ozljeda nastalo je djelovanjem eksplozivnih sredstava, a većina smrtno stradalih bili su civili.

Nakon 18. studenoga 1991., kada je slomljena obrana grada Vukovara, iz pripadnici srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske vojske iz bolnice su odveli najmanje 266 ranjenika, hrvatskih branitelja, civila i medicinskog osoblja, među kojima je 20. studenoga 1991. na poljoprivrednom dobru Ovčari, kod Vukovara, ubijeno njih 200 te pokopano u masovnu grobnicu, a sudbina ostalih još nije poznata.

Dr. Bosanac: Nikada nitko ne smije zaboraviti na kakvoj teškoj žrtvi je Vukovar oslobođen

Prisjećajući se tih dana, ratna ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac istaknula je kako je od povratka u grad Vukovar prošlo 20 godina, ali se ne smije zaboraviti žrtva na kojoj je oslobođen.

“Vukovar je ponovno lijep, obnovljeni grad ali ono što nikada nitko ne smije zaboraviti je to na kakvoj teškoj žrtvi je oslobođen i kako nam je teško bilo. Bilo je tako da ni jedan normalan čovjek ne može pojmiti koliko se ljudske mržnje i zla može izliti kroz stotine, tisuće topovskih granata i bombi. Ali, imali smo strahovitu volju i želju da pomažemo, da pružimo najbolje što možemo i dokazali smo da to možemo, bez obzira što smo prošli kavalriju, logore i ubijanja. Još uvijek ne znamo gdje su naši prijatelji i članvoi obitelji”, rekla je dr. Bosanac.

Hebrang: Važnost knjige jer pokazuje u kojim je povijesnim okolnostima došlo do srpske agresije na Vukovar

Ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang smatra kako je važnost knjige “Vukovarska bolnica svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka” to što pokazuje u kojim je povijesnim okolnostima došlo do srpske agresije na Vukovar i tragedije vukovarske bolnice.

“Kada je 1991. godine došla opasnost upravo je liječništvo bilo prvo koje je reagiralo. Već 27. srpnja 1991. imenovao sam dr. Vesnu Bosanac za ravnateljicu a dr. Juraja  Njavru za zapovjednika bolnice i tog istog dana je oformljen Stožer obrane vukovarske bolnice, mjesec dana prije osnivanja združenog vukovarskog stožera obrane. Liječnici su uvijek bili korak ispred vremena jer su imali iskustvo prethodnih generacije i zato su odradili zadatak”, rekao je Hebrang.

Podsjetio je i da je na Vukovar tijekom opsade palo 6,5 milijuna granata te da međunarodna zajednica nije reagirala na agresiju.

“Važna osobina vukovarske bolnice je i promicanje etike u najtežim uvjetima, jer su na isti način liječili i protivničke vojnike, a zadržati u ratu tako visoke kriterije je doista na čast liječničkoj struci” rekao je Hebrang.

Predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) Trpimir Goluža smatra kako se premalo čini da bi se istina o Vukovaru obranila od pokušaja relativiziranja onog što su učinili hrvatski branitelji, uključujući i liječnike i sve medicinsko osoblje u vukovarskoj bolnici. Stoga je HLK prepoznala potrebu da to učini te su u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest odlučili na jedan znanstveni način prići problematici vukovarske bolnice i vidjeti povijesni kontekst događaja iz 1991. godine.

Predstavljanju knjige nazočili su, uz ostale, i potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, ministar branitelja Tomo Medved te zdravstva Milan Kujundžić. (Hina)

Podijeli objavu