Prelazak iz stranke u stranku ili iz jednog kluba zastupnika u drugi, nije novost na hrvatskoj političkoj sceni. No, ovaj saziv Hrvatskog sabora mogao bi ostati zapisan kao rekorder po broju takozvanih prebjega. U samo 15 mjeseci već je 18 zastupnika promijenilo što stranački, što klupski dres.
Svaka stranka svog prebjega ima! SDP-ov Tomislav Saucha je najpoznatiji i može poslužiti kao ogledni primjer potpune mentalne preobrazbe u neviđeno kratkom roku.
Siniša Hajdaš Dončić (SDP) za nemoral Sauche ili Žagara još može naći razumijevanja. Ali imate jedan fenomen, da jedna cijela politička stranka, dakle HNS, prijeđe iz lijevo-liberalnog centra u desni centar. Bit će to zanimljivo za znanstvene radove, stručne radove kako ne! Provoditi ili voditi politiku, kazao je.
I Branko Bačić ima dosta svojih prebjega. Točnije, odbjeglih. Jer trojac Esih-Hasanbegović-Glasnović jest napustio HDZ-ov Klub, ali nije otišao u neki drugi nego osnovao vlastiti.
Branimiru Bunjcu iz Živog zida pobjegao je Runtić i to u Most, Mišić je otišao od Lovrinovića i došao HDZ-u, a Škibola levitira između oporbe i HDZ-a. Znači, njima je važnije sačuvati saborsku plaću, sačuvati neke benificije nego sačuvati čist obraz, vjerodostojnost i samim time njima nije teško promijeniti svoje mišljenje za 180 stupnjeva, kazao je Bunjac.
Uvjeren je da će takvih biti još. Podsjeća i da je oporbeni IDS podupro HDZ-ov takozvani lex šerif. Podupirao je i Vlaho Orepić donedavno Božu Petrova. Ono što mi vidimo kao rješenje ovog problema je uvođenje većeg broja preferencijalnih mandata, dakle da građani zaista ako je to nečiji osobni mandat, onda tu osobu i biraju, kaže Bunjac.
U Hrvatskoj se po zastupniku dobiva više od 330.000 proračunskih kuna, po zastupnici 10% više – oko 365.000. Jedan po jedan prebjeg i za tren stranka ostane bez milijuna!