Predstavnici HVIDRA-e NZI-NZZ povodom 100.godišnjice završetka I. svjetskog rata posjetili su danas Verdun, bojište koje je postalo sinonim brutalnih borbi u I. Svjetskom ratu. Kod Verduna su se tijekom ljeta i jeseni 1918. nalazile i neke hrvatske postrojbe.Teške borbe u kolovozu i rujnu 1918, zahtijevale su da njemačko vrhovno zapovjedništvo zatraži od svoje saveznice Austro-Ugarske slanje dodatnih pojačanja. U svojoj poruci od 29. kolovoza, načelnik njemačkog Glavnog stožera feldmaršal Hindenburg napominje da su njemački gubici na Zapadu vrlo veliki, te da je u zajedničkom interesu da Austro-Ugarska u Italiji treba ostaviti tek toliko snaga sposobnih održati obrambene zadaće, a dio snaga uputiti na zapad. Hindenburg je priznao „da bi ostatak snaga protiv Italije bio suočen s gotovo cijelom talijanskom vojskom, koja je tada značajno ojačana s engleskim i francuskim snagama“. Ujedno je priznao sve poteškoće saveznika “te im se zahvalio na skorašnjem slanju dviju divizija“. 
Nakon toga krenuo je prema zapadu transport austro-ugarskih snaga i radničkih satnija, među kojima je bilo i 15.000 zarobljenih Rusa. Ove snage objedinjene su u k.u.k. XVIII. korpus, a sastojale su se od 1. i 35. pješačke divizije koje su težišno razmještene oko grada Verduna i izbočine kod St. Mihiela. U sastavu 1. pješačke divizije, koja je bila razmještena sjeveroistočno od grada Verduna, bile su „čiste“ hrvatske postrojbe: 31. lovačka bojna iz Zagreba i dva eskadrona 10. domobranske husarske pukovnije iz Varaždina. I u drugim postrojbama bilo je Hrvata, ali u puno manjem broju. Hrvatske su snage iz 1. pješačke divizije težišno razmještene na uzvisinama oko sela Damvillers, Moirey i Flabas koja se nalaze neposredno uz današnji memorijalni kompleks Verdun. Tijekom 8. do 10. listopada k.u.k. 1. pješačka divizija napadnuta je od francuskih i američkih snaga, ukupno od četiri pješačke divizije. Uz sve poteškoće i značajne gubitke (poginuli hrvatski vojnici pokopani su u masovne grobnice na njemačkim gorbljima) uspjela je zadržati svoje položaje do kraja rata.Na žalost, nije poznata sudbina hrvatskih postrojbi nakon potpisivanja primirja.

Podijeli objavu