Mnoge se države danas s pijetetom, poglavito članice EU sjećaju žrtava Prvoga svjetskog rata i prema uobičajenim protokolima odaju dužno poštovanje kako svojim tako i svim ostalim poginulim vojnicima u I.svjetskom ratu,koji je počeo prije sto godina i koji je na našoj civilizaciji ostavio dubok i bolan ožiljak, stvorio velika razaranja i patnje ljudi do tada neprimjerenih u povijesti čovječanstva. Kako kod nas u Hrvatskoj ta tema nije još domišljena do kraja, institucije koje bi se tim trabale baviti i mediji šute, umirovljeni pukovnici HV, Valentino Rajković(HVIDR-a NZI-NZZ) i Nikola Tominac(Udruga 1914-1918),zajedno sa svojim članovima udruga u suradnji sa Povjerenstvom za obilježavanja I.svjetskog rata Grada Zagreba, Ureda za branitelje Grada Zagreba, Ministarstvom kulture i Veleposlanstvom RH u Poljskoj, danas su postavili spomen ploču na vojnom groblju u Uscije –Jezuickije(Poljska) i na taj način odali počast svim poginulim hrvatskim vojnicima u I. svjetskom ratu u proboju kod Gorlica i Tarnova i ostalim ratištima u Poljskoj. Postavljanju ploče su nazočili i dr.sc. Andrea Bekić, veleposlanica RH u Poljskoj i dr. I. Pančić, predsjednik Povjerenstva za obilježavanje 100. godišnjice Prvog svjetskog rata i izaslanik Grada Zagreba.
Na Istočnom bojištu su se odvijale krvave borbe koje su progutale brojne mlade živote. Za hrvatsku vojnu povijest vrlo su važne borbe iz 1915. godine, jer Hrvati ovamo stižu već u siječnju 1915. nakon neslavnih borbi protiv Srbije, 1914.godine. Prije proboja kod Gorlica i Tarnowa u svibnja 1915. godine ,gdje je živote izgubilo puno vojnika, odvijala se Zimska bitka za Karpate (siječanj-travanj 1915.) kao jedna od najznačajnijih bitaka Velikog rata, u kojoj su Hrvati podnijeli vrlo velike žrtve. Obostrani gubici zaraćenih snaga bili su više nego stravični. Prema nekim izračunima austro-ugarska vojska je od 1. siječnja do 30. travnja 1915. izgubila 793.000 vojnika, uključujući i posadu tvrđave Przemysl u današnjoj južnoj Poljskoj, a ruski gubici bili još veći i procjenjuju se na oko 1.200.000 vojnika.
U operacijama tijekom Zimskih bitaka i Proboja kod Tarnowa i Gorlica značajno su sudjelovale hrvatske pukovnije i to 79. pješačka pukovnija bana Jelačića iz Otočca u sastavu njemačke Južne armije, odnosno, u sklopu 7. pješačke divizije/Gruppe Szurmay kod prijevoja Uzsoka na Karpatima. Karlovačka 96. pukovnija je u sastavu 3. armije generala Borojevića i to u sastavu 17. pješačke divizije/VII korpusa također na Karpatima kod sela Nagybukocza. U južnoj Galiciji i Bukovini je Korpus Czibulka/AGr Pflanzer Baltin (kasnije 7. armija) u čijem su sastavu 16. bjelovarska, 53. zagrebačka i 78. osječka pješačka pukovnija i čitavo domobranstvo iz 42. Domobranske pješačke divizije (25., 26., 27. i 28. Domobranske pješačke pukovnije). Zagrebačka 31. lovačka bojna je u sastavu k.u.k. 4. armije, odnosno, u njezinoj skupini (Gruppe) podmaršala Stöger-Steinera istočno od Krakova.
Velika ratna drama proboja kod Gorlica i Tarnowa počela se odvijati u rano jutro 2. svibnja 1915. kada je njemački general i glavnozapovijedajući časnik proboja – von Mackenzen s njemačkom 11. i desnim krilom k.u.k. 4. armije nakon teških borbi uspio do 5. svibnja 1915.izbiti na rijeku Wisloka. U toj fazi napada uključuje se i Borojevićeva k.u.k. 3. Armija u čijem su sastavu i dijelovi 96. karlovačke pješačke pukovnije. Od 6.-9. svibnja 1915. nastavljaju se borbe preko rijeke Wisloke kada austro-njemačke snage uspijevaju osvojiti grad Tarnow i pokrenuti proboj prema važnom čvorištu Dukli.
Za nas je u ovim operacijama važno djelovanje skupine (njem.: Gruppe) podmaršala Stöger-Steinera (kasnije je prerasla u Mješovitu pješačku diviziju) koja je imala oko 23 bojne (bataljuna), 7 eskadrona konjaništva i 11 bitnica (baterija) artiljerije. U početku je držala područje rijeke Dunajec od sela Radlowa (isključno) do njezinog ušća u rijeku Vislu. Skupina je najvećim dijelom sastavljena od Landsturm snaga (hrv.: Pučki ustanak) koji su već bili stacionirani u tom području, a dijelom i od vojnika koji su kao ojačanja poslani od strane k.u.k. 1. armije iz južne Poljske.
Mješovita divizija se sastojala od dvije brigade: 7. i 121. i odreda pukovnika von Vevera. Za nas je važno djelovanje 7. pješačke brigade u čijem je sastavu bila Zagrebačka 31. lovačka bojna (Feldjägerbataillon 31.–. FJB31). Zagrebački lovci će najintenzivnije borbe voditi od 03. do 06. Svibnja 1915.godine, kada prelaze rijeku Dunajec u neposredno na njezinom ušću u rijeku Vislu. U početnoj fazi borbi postrojba će imat će iznimno velike gubitke i većina idendificirani poginulih hrvatskih vojnika(cca.130) je sahranjena na vojnom groblju Ujscie Jezuickie,dok za neindetificirane poginule hrvatske vojnike nije poznato mjesto pokopa(..po usmenim predajama saharnjivani su u masovnim gobnicama zajedno sa ostalim vojnicima koje nije bilo moguće identicifirata). Na osnovu postojeće dokumentacije lovačka bojna je na osnovu velikih gubitaka jednostavno izbačena iz borbe iako je na osnovu izvješća ista sudjelovala u kasnijim borbama i iskazani samo manji gubitci od stvarnih ove postrojbe. Ovdje uređuju vrlo važan mostobran preko kojega će se ubacivati svježe snage radi zaštite lijevog napadnog krila iz rijeku Vislu i sprječavanja ruskog prijelaza preko Visle sa sjevera. Do 8. svibnja će stići do naselja Szczucina, a 11. svibnja 1915.su na rijeci Wisloka sjeverno od naselja Mielec. Kasnije ulaze u sastav Gruppe Kirchbach da bi do 16. svibnja izbili do gradića Tarnobrzeka na rijeci Visli. Tu će početkom lipnja imati teške borbe protiv ruskih snaga iz jakog uporišta Sandomierza. Do 30. lipnja će stići do gradića Swieciechow, a nakon toga prelaze u sastav X. korpusa/4. armije.
Probojem kod Gorlica i Tarnowa Centralne sile su djelomično ostvarile svoj temeljni cilj na ovom gigantskom ratištu – slabljenje i odbacivanje ruske vojske s Karpata, ali je nisu do kraja uspjele izbaciti iz rata. Međutim, ova pobjeda je izvojevana uz vrlo velike gubitke koje je bilo teško nadoknaditi. Iz stroja je izbačeno oko 500.000 vojnika. Znatan dio snaga trebalo je izdvojiti za rat protiv Italije, koja je 23. svibnja 1915. objavila rat Monarhiji, što će još više pogoršati i onako tešku situaciju.
Shodno „Akcijskom planu obilježavanja 100.Obljetnice I. svjetskog rata 1914/2014-1918/2018 EU“,čija je zadaća obilježiti sva grobišta iz I. svjetskog rata u državama EU i na taj način još jednom odati počast svim poginulim vojnicima u „Velikom ratu“. U narednoj godini osim obilježavanja predstavnici HVIDR-a NZI-NZZ i Udruge 1914-1918.u suradnji sa Veleposlanstvom RH u Poljskoj i lokalnom samoupravom, predviđaju postavljanje panoa na tri jezika u sklopu vojnog groblja u Uscije-Jezuickije i ucrtavanja na kartu europe svih grobišta hrvatskih vojnika iz I. svjetskog rata, što u konačnici ima za cilj međunarodno predstavljanje Republike Hrvatske u sklopu provođenja Projekata i Programa od interesa svih članica EU.
