Povezite se

Kolumne

Politički angažirana historiografija pred „Oluju“- ignoriranje kao najbolji način

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

Kako se bliži obilježavanje Oluje tako se kao po nekoj matrici javljaju glasovi za koje već i ptice na grani znaju tko su si i što govore. Kao što je godina cikličko kretanje života, kao što se tijekom godine priroda rađa, raste umire kako bi ponovno uskrsnula takvo je i stalno proživljavanje jednog te istog koje se samo intenzivira pred vojno redarstvenu akciju. To je stvarnost, i nije nikakva izmišljena kategorija, nikakva zabluda, nikakav nedostatak objektivnosti. Ona je vidljiva, opipljiva.

Da se ne vraćamo godinama ranije kada smo svjedoličili nevjerojatnim izjavama, zadržimo se samo na jednoj koja je govorila o  previše zastava i previše domoljublja.

U dobrom djelu nesumnjivo imamo posla s politički angažiranom historiografijom, u kojoj jedan dio smišljeno formira kolektivnu nacionalnu svijest. Ta politički angažirana „povijesna znanost“ je opasna, često za većinu neprepoznatljiva i upravo u toj neprepoznatljivosti prezentiranja prošlosti koja je u sukobu s istinom, i sa zdravim razumom krije se opasnost utjecaja na javnost, i njihovu svijest. Ovi čudni tvorci neke svoje istine su zapravo uvijek tu. Oni nisu ni u jednom trenutku ni ponizni ni pokorni, ne žele zajednički stvarati zdrave temelje. Oni tvrde kako nismo objektivni, kako je projekcija vanjskog svijeta u nama, a ne izvan nas. Oni neće i ne žele priznati da je iskrivljena slika njihov problem, da je objektivnost dio ljudske subjektivnosti. Njihova i naša moralnost je u međusobnom, i čini se vječnom sukobu.

A mi šutimo  i kad šutimo. Iz mudrosti, iz straha,  iz postiđenosti što glas razuma i srca nikako da prevalimo preko usana. Šute mediji i politika, šuti inteligencija, šutimo i mi. Pazimo da se nikomu ne zamjerimo. Još uvijek pod utjecajem prošlosti mi smo dresirani, poslušni, nijemi, u nasljeđu iskrivljene slike povijesti, uzrokovane šutnjom.

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

No za sve je potrebno domoljublje. Ono koje  podrazumijeva ljubav prema domovini,  bez potrebe da ju se glorificira i izdiže iznad drugih. Nema ga. Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene. Kad govorimo o ciljanom i dizajniranom oduzimanju ljubavi tada umire sve. I gospodarstvo i kultura i samo društvo. Uvijek nas „ubije“ naša šutnja, neka naša odluka, neki kompromis koji napravimo.

Kako god, uz obilježavanje vojno-redarstvene akcija “Oluja”, kojom je u manje od 48 sati oslobođeno 80 posto okupiranog hrvatskog teritorija, a ujedno označen i početak cjelovitog oslobođenja RH, svima neka je sretan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti! Svim braniteljima sretan Dan branitelja! Svima onima koji su dali svoje živote za Domovinu Bog dao pokoj vječni i nagradu u Kraljevstvu Nebeskom! 

Kolumne

Zaštitimo prava radnika

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Dok druge države pogođene pandmijom koronavirusa poduzimaju nužne i učinkovite mjere za zaštitu radnika, te na sebe preuzimaju isplatu plaće radnicima, pojedinci u hrvatskoj Vladi razmišljaju i rade na tome da suspendiraju većinu prava radnika.

Pripremaju izmjene Zakona o radu kojim bi za vrijeme pandemije koronavirusa suspendirali većinu zajamčemih prava radnika i cijeli teret krize prebacili na leđa radnika. Posebno je zanimljiva činjenica da su među glavnim zagovornicima suspenzije većine prava radnika upravo dobro nam poznati tajkuni i tajkunčići. Tajkuni i tajkunčići koji su do tvrtki i trgovačkih društava došli pljačkom i grabežom u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način. Upravo oni koje su najveći i najglasniji protivnici našeg modela obračuna sa pljačkašima u pretvorbi i privatizaciji, uvođenjem instituta ovjere vlasništva i oduzimanjem svega nezakonito stečenog u pljački i grabeži zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način.

Sad bi oni štitili „svoje“ vlasništvo kresanjem radničkih prava: jednostranim smanjivanjem plaće, otpuštanjem, isključivanjem od primjene kolektivnih ugovora i isključivanjem iz odlučivanja radničkih savjeta i sindikata. Kresanje radničkih prava i svaljivanje krize na teret radnika, nećemo i ne smijemo dopustiti, dapače Vlada treba zaštiti prava radnika i preuzeti isplatu plaće. Kažimo im NE, zaštitimo prava radnika.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Kako revitalizirati hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Pandemija koronavirusa neminovno potresa ne samo hrvatsko već i svjetsko gospodarstvo. Nitko ne zna koliko će pandemija koronavirusa trajati. Vlada se trudi i poduzima niz mjere kojima želi pomoći gospodarstvu. Naravno da svi mi podržavamo mjere koje će pomoći gospodarstvu. Ne znam zašto, ali Vlada je ponovno zaboravila najvažniji paket mjera, paket mjera za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i prioritetnu proizvodnju hrane za naše potrebe.

Zašto to naglašavam i potenciram. Razlog je jednostavan jer bi se mogli dovesti u sitauciju da budemo gladni. Zato je posebno važno da odmah bez odlaganja poduzmemo sve mjere da možemo osigurati iz vlastite proizvodnje sve potrebne poljoprivredne proizvode. Ovo je jedna od najvažnijih mjera i jamstvo da nam narod neće gladovati. Svi mi znamo da su agromafija i uvoznički lobiji te veliki trgovački lanci uz pomoć svih vlada HDZ-a i SDP-a uništili hrvatsku poljoprivredu, te da manje-više ovisimo o uvozu hrane.

Pogledajte što su učinili Slavoniji, kolike poljoprivredne površine su neobrađene i zarasle korovom. Bude li pandemija koronovirusa duže trajala, više je nego izgledno da će sve države zabraniti izvoz hrane i poljoprivrednih proizvoda. Što ćemo onda, hoćemo li gladovati. Znači trebamo se osloniti na svoju vlastitu proizvodnju hrane.

Pitate me što nam je činiti, što Vlada treba napraviti da opet bili zemlja prizvodnje hrane.

Odgovor je jednostavan, trebaju učiniti ono što su propustili učiniti kako bi spriječili krah domaće prizvodnje hrane. Poduzimao sam niz zakonski inicijativa, kao saborski zastupnik, da se revitalizira hrvatska poljoprivreda i spasi od propasti. Sve Vlade HDZ-a i SDP-a su ih odbili i dali svoj pun negativan doprinos današnjem stanju u hrvatskoj poljoprivredi.

Vlada odmah bez odlaganja treba provesti slijedeće mjere za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i omogućavanje prizvodnje hrane: a) provesti bilaciranje poljoprivrednih proizvoda te jednostavno i brzo utvrditi godišnje potrebe Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima po količinama i vrstama; b) utvrditi koliko od potrebnih godišnji potreba Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima, Hrvatska samostalno godišnje proizvede,a koliko uveze: c) odrediti nositelje poljoprivredne prizvodnje po županijama( nositelji količine i vrstu rarađuju sa OPG-ima na svom području) i na temelju bilanciranja potreba Hrvatske odrediti količine i vrstu poljprivredne proizvodnje koje će se prizvoditi; d) utvrditi obvezu otkupa proizvedenih poljoprivrednih proizvoda od nositelja poljoprivredne prizvodnje o d strane dražave i trgovačkih lanaca; e) zakonski prisiliti trgovačke lance( za vrijeme izvanrednog stanja i poslije) na obvezu da najmanje 60% poljoprivrednih prizvoda moraju nabavljati od domačih prizvođača .

Eto, to bi najkraće rečeno trebalo odmah raditi,spriječiti da sutra ne budemo gladni i ponovno revitaliziramo domaću prizvodnju hrane. Podmirimo iz vlastite prizvodnje sve godišnje potrebe za hranom i poljoprivrednim proizvodimo te ospsobimo poljoprivredu za izvoz hrane.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

“…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Published

on

Snježana Nemec

Piše: Snježana Nemec 

„…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Jedini mehanizam kako se sačuvati od koronavirusa je disciplina, samokontrola, razumijevanja realnosti i svjetskih kretanja koja su zamagljena, ali se naslućuju, i upravo zbog toga traže više pažnje i ozbiljnosti.  Sve ono što nam se čini nestvarno i nepojmljivo ljudskom razumu itekako je stvarno i pojmljivo. Sve ono o čemu ne želimo razmišljati, jer nam je previše ili svrstavamo u kategoriju gluposti o kojoj ne vrijedi raspravljati je upravo ono na što bi trebali obratiti pozornost.

Pokojni njemački kancelar Helmut Schmidt rekao je: “Unterschätzen Sie nie die Dummheiten einer Regierung” – Nikad ne potcjenjujte gluposti jedne Vlade. Parafrazirat ću i metaforički   upotrijebiti ovu rečenicu i reći – nikad ne podcjenjujmo manipulacije i stvoreni privid koji je svuda oko nas, i preko kojeg pokazujemo svoje neznanje, bez prave moći prosuđivanja i odvajanja bitnog od nebitnog. Običan život koji živimo stalno nas drži u zabludi i uvjerenju kako moramo ostati pasivni,  posebno na planu osvješćivanja, jer osvješćivanje znači suočavanje s istinom. Djelujemo nagonski, ne vjerujemo svojoj inteligenciji koja je neovisna od osjetila. Zarobljeni u tom novom svijetu privida, prestajemo razmišljati svojom glavom.

Svjetska pozornica je kao veliko kazalište sjena, prostor u koje izvor čiste svjetlosti rijetko dopire,  i u kojem galopiraju jahači sjena.Ti jahači nisu fiktivni, izmišljeni likovi kao u istoimenom japanskom crtanom filmu, oni su itekako stvarni i svojim potezima iz sjene oni djeluju i ostvaruju svoje nerijetko opasne ciljeve, u kojima mi dođemo kao knez Miškin, koji zbog svoje nemoći i pasivnosti figurira kao jurodivi, svete budale.

Sva ta nejasnoća je ujedno i potvrda kako zaboravljeni istinski duh filozofije koja teži jednostavnosti i jasnoći nikada nije bio potrebniji kao odmak od današnjeg života koji se urušava pod silinom riječi i informacija, ispod kojih više nisi siguran što se krije.

Ne zaboravimo, život je davno postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojojm se koprca slobodna osoba. Sve je obuhvatio kovitlac industrijskog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo potčinjavaju ukusima koje je on formirao. Zamislimo kada bi s visine mogli gledati sve kutove Europe, svijeta, kretanje ljudi podsjećalo bi na pravilne mehaničke pokrete marioneta. Svugdje, radnici kreću prema tvornicama, milijuni radnih ruku traže zaradu, milijuni strojeva- ogromne rashode. Tu očajničku hajku moguće je zadovoljiti samo izbacivanjem milijardi bala tkanine na tržište, tona hrane….Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, osmišljavaju se razvojni trendovi europskog menadžmenta i trijade preko regionalnih i globalnih ekonomskih integracija, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun.

Svjedočili smo već kako napadi virusa ostavljaju i ekonomske posljedice na zemlje, vrijednosti na burzi padaju čim netko šmrcne, gubici se broje u milijardama neke valute. Ta činjenica ako joj pripišemo i svu tu (ne)vidljivost izgledala bi ovako: I onda neka sila baci virus na Kineze, jer im je trgovinska razmjena pri samom vrhu. Onda sila kaže – sada će bogati svijet ucijeniti Kinu i smanjiti joj izvoz, i sve to skupa dok se razmjenjuju milijarde na burzi sa Kinezima, čekajući da ta ista sila „pobije“ njihove trgovinske partnere. A onda Kinezi kako bi spasili izvoz sklope savez s drugim kojem smeta taj isti izvoz i zajednički pronalaze način kako sve to zamagliti.  Nevjerojatna je to satira u kojoj žrtvena zdjela nije napunjena različitim vrstama voća, već nama.

Naravno, s ove pozicije sve navedeno zvuči kao kula u zraku, najobičnjija tlapnja, jetka satira Moreove Utopije. Ali baš zato osvješćivanje nikada nije bilo potrebnije. Baš zato dopustite ponekad razumu da šuti, tamo gdje nasavršena ljudska logika nema što raditi, gdje mjesto nalaze samo neobjašnjive i nevidljive sposobnosti ljudske duše.

I ne zaboravimo da je čovjek slobodno biće koje razmišlja svojom glavom, koje u ovim zahtjevnim vremenima mora poznavati teoriju nečujnog dijaloga, riječi koje imaju drugostupanjsko značenje i koje ne čuješ, ali iza kojih se nerijetko krije istina.  Sjetimo se i onoga što je u konačnici ipak najvažnije a to je osjećaj zajedničke svrhe koji nikada nije izgubljen pa i onda kada nam se čini da je. 

U ovom nepojmljivom ludilu koje je došlo i za koje je još uvijek nejasno kako se prelilo na cijeli svijet, dok se u nekom trenutku ne rasvijetli, a hoće, mi smo zapravo sretnici, jer imamo odgovorne ljude u nacionalnom stožeru  koji čuvaju temeljne vrijednosti – zdravlje i život, kojima vjerujemo za sve što poduzimaju, i upravo ta vjera je sada najvažnija. Zdravstvene radnike koji se nesebično daju, i ako se i kad se netko od nas nađe u njihovim rukama imat će tu vjeru da će sve biti u redu.  

Tekst završavam uz jak  potres koji čovjek, uz ostalo ne može više usporediti ni sa čim nego sa opomenom za sve što čovjek radi.  Zato ću završiti Poslanicom Korinćanima:

Prema Božijoj milosti koja mi je darovana, ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!…Nadoziđuje li tko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenom, drvetom, sijenom, slamom: Svačije će djelo postati očevidno. Dan će ga, naime, pokazati, jer će se pojaviti s vatrom i ta će vatra ispitati kakvo je svačije djelo. Ako čije djelo zbilja ostane, tko ga je nazidao, primit će plaću; ako čije dijelo zbilja izgori, taj će štetovati. A sam će spasiti, ali tek kao kroz vatru.  

Ucitavanje vijesti

Najčitanije