Povezite se

Kolumne

Politički angažirana historiografija pred „Oluju“- ignoriranje kao najbolji način

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

Kako se bliži obilježavanje Oluje tako se kao po nekoj matrici javljaju glasovi za koje već i ptice na grani znaju tko su si i što govore. Kao što je godina cikličko kretanje života, kao što se tijekom godine priroda rađa, raste umire kako bi ponovno uskrsnula takvo je i stalno proživljavanje jednog te istog koje se samo intenzivira pred vojno redarstvenu akciju. To je stvarnost, i nije nikakva izmišljena kategorija, nikakva zabluda, nikakav nedostatak objektivnosti. Ona je vidljiva, opipljiva.

Da se ne vraćamo godinama ranije kada smo svjedoličili nevjerojatnim izjavama, zadržimo se samo na jednoj koja je govorila o  previše zastava i previše domoljublja.

U dobrom djelu nesumnjivo imamo posla s politički angažiranom historiografijom, u kojoj jedan dio smišljeno formira kolektivnu nacionalnu svijest. Ta politički angažirana „povijesna znanost“ je opasna, često za većinu neprepoznatljiva i upravo u toj neprepoznatljivosti prezentiranja prošlosti koja je u sukobu s istinom, i sa zdravim razumom krije se opasnost utjecaja na javnost, i njihovu svijest. Ovi čudni tvorci neke svoje istine su zapravo uvijek tu. Oni nisu ni u jednom trenutku ni ponizni ni pokorni, ne žele zajednički stvarati zdrave temelje. Oni tvrde kako nismo objektivni, kako je projekcija vanjskog svijeta u nama, a ne izvan nas. Oni neće i ne žele priznati da je iskrivljena slika njihov problem, da je objektivnost dio ljudske subjektivnosti. Njihova i naša moralnost je u međusobnom, i čini se vječnom sukobu.

A mi šutimo  i kad šutimo. Iz mudrosti, iz straha,  iz postiđenosti što glas razuma i srca nikako da prevalimo preko usana. Šute mediji i politika, šuti inteligencija, šutimo i mi. Pazimo da se nikomu ne zamjerimo. Još uvijek pod utjecajem prošlosti mi smo dresirani, poslušni, nijemi, u nasljeđu iskrivljene slike povijesti, uzrokovane šutnjom.

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

No za sve je potrebno domoljublje. Ono koje  podrazumijeva ljubav prema domovini,  bez potrebe da ju se glorificira i izdiže iznad drugih. Nema ga. Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene. Kad govorimo o ciljanom i dizajniranom oduzimanju ljubavi tada umire sve. I gospodarstvo i kultura i samo društvo. Uvijek nas „ubije“ naša šutnja, neka naša odluka, neki kompromis koji napravimo.

Kako god, uz obilježavanje vojno-redarstvene akcija “Oluja”, kojom je u manje od 48 sati oslobođeno 80 posto okupiranog hrvatskog teritorija, a ujedno označen i početak cjelovitog oslobođenja RH, svima neka je sretan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti! Svim braniteljima sretan Dan branitelja! Svima onima koji su dali svoje živote za Domovinu Bog dao pokoj vječni i nagradu u Kraljevstvu Nebeskom! 

Kolumne

Spasimo kamene temeljce od propadanja!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Početak pred izborne kampanje za parlamentarne izbore ukazuje na to kako će i ova izborna kampanja, ponovno biti bogata polaganjima kamena temeljaca za raznorazne promidžbene aktivnosti vlastodržaca. Naime, izborne godine, a posebno izborne kampanje u nas su vrijeme polaganja raznoraznih kamena temeljaca, presijecanja vrpci i raznoraznih otvaranja već davno otvorenih i puštenih u promet cesta, škola, vrtića, liftova i tome slično. Poseban problem je sadržan u činjenici da je veliki broj kamena temeljaca bešćutno ranijih godina pokopano u zemlju, obraslo korovom i zaboravom, nitko o njima ne vodi računa. Nemamo niti udruge za brigu o tom bešćutno zakopanom kamenju.

Kako zaštiti kamenje?

Opet smo svjedoci da predsjednik Vlade, ministri te župani, gradonačelnici, načelnici i ostali vlastodršci bešćutno zakopavaju kamene temeljce u zemlju. Stoga, već dugo vremena razmišljam kako zaštiti i spasiti od propadanja kamene temeljce, koji se uvijek postavljaju u tijeku neke izborne kampanje.

Postavljanje kamena temeljaca u Hrvatskoj je posebno aktualno od 1992. godine. Koliko je kamena temeljaca za razno razne projekte postavljeno od 1992. do danas, teško je utvrditi, ali je sigurno da preko 80 posto njih bešćutno trune u zemlji. Zbog toga, a u cilju zaštite okoliša i spašavanja kamena temeljaca od propadanja pozivam sve koji za svoje područje življenja i stanovanja imaju podatke o takvim zaboravljenim kamenima temeljcima, podatke dostave meni ili redakciji ovoga portala.

Zašto to tražim, jednostavno zbog toga da iste kamene temeljce izvadimo van i spasimo ih od daljnjeg propadanja.

Bešćutan odnos

Na vađenje postavljenih i zaboravljenih kamena temeljaca pozvat ćemo njihove postavljače, predstavnike stranke koja je kamen bešćutno bacila u zemlju, te hrvatske građane koji su svjedočili činu bacanja kamena u zemlju. Ova akcija može imati neslućene domete, te njoj trebaju svjedočiti i predstavnici medija, prije svega onih koji su, onda, svjedočili bacanju kamenja u zemlju, te opet pročitati tekst kojim su obavijestili javnost da je kamen postavljen. Ogroman učinak ove akcije ”Spasimo kamen temeljac od propadanja” imat će i pozitivne zdravstvene učinke na bešćutno zatrpana kamenja, jer ona podsvjesno imaju traume i psihološke probleme, a uzrok je upravo taj bešćutni odnos prema kamenu.

Kako se će ove godine diljem zemlje postavljati novi kameni temeljci, stoga krenimo u spašavanje ranije bešćutno zakopanih kamena diljem Lijepe naše. Zamislite koliko kilometara cesta se može izgraditi od bešćutno zatrpanih kamena temelja!? Kameni temeljci im oprostiti neće.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Sretan ti 29. rođendan – Hrvatska vojsko !

Published

on

Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata; autor Marko Perić

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska vojska odnosno oružane snage Republike Hrvatske 28. svibnja slave svoj 29. rođendan. Kao aktivni sudionik ustrojavanja obrambenog sustava Republike Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske prisjetit ću nas kako je stvarana Hrvatske vojska. Sudjelovati u tom procesu mi je bila istinska čast i ponos, biti dio tima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška, generala Janka Bobetka i Zvonimira Červenka i drugih.

Prisjetimo se kako je stvarana hrvatska oružana sila, kako je stvarana pobjedonosna Hrvatska vojska. Naime, 28. svibnja 1991. godine na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu prvi put u javnosti su predstavljene prve postrojbe Zbora narodne garde. Zbog toga se 28. svibnja obilježava Danom oružanih snaga RH. Prigoda je to da se prisjetimo kako je stvarana Hrvatska vojska. Hrvatska vojska, kao i cjelokupni obrambeni sustav stvarani su zapravo iz ničega, u posebno složenim ratnim okolnostima. Tada je istodobno trebalo zaustavljati neprijateljsku agresiju i od samog početka ustrojavati vlastitu oružanu silu pripravnu za borbu protiv svih onih koji su nasrnuli na Hrvatsku. Mnogi su se problemi rješavali u ”hodu”. Ali, drugog izbora nije bilo. Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunarodno priznanje, postupno su stvarani elementi obrambenog ustroja i sustava.

Ova, nimalo laka zadaća se ostvarivala kontinuiranim procesom u kojem se uvjetno može razlikovati nekoliko faza-razdoblja.

U prvoj fazi, obrana se organizira, unutar policijskog sustava i provodila se legalnim djelatnim i pričuvnim snagama MUP-a. Postrojbe MUP-a su ujedno i prve obrambene postrojbe Hrvatske. To je bilo i jedino moguće rješenje, dovijajući se takvoj mogućnosti u tadašnjim ustavopravnim okvirima u kojima se nalazila Hrvatska. U drugoj fazi potpuno je jasno da se samostalnost Hrvatske ne može obraniti bez borbe, što je značilo da Hrvatska mora odlučno i neodložno započeti sa stvaranjem svoje oružane sile i cjelovitog obrambenog sustava. Pitanje koje je i dalje predstavljalo prepreku, bilo je na koji način sustavu obrane i Hrvatskoj vojsci dati potrebni legalitet- pravnu osnovu. Rješenje je i dalje bilo u okvirima MUP-a i policijskih snaga, i to donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, 17. travnja 1991. godine. Tim se izmjenama djelatnost unutarnjih poslova proširuje i na provedbu obrambenih zadaća, te se unutar policijskih snaga Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je donio predsjednik Republike 20. travnja 1991. godine, ustrojavaju i prve postrojbe Zbora narodne garde.

Te postrojbe ustrojene su kao profesionalne oružane postrojbe s vojnim ustrojstvom za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća. Formalno su ustrojene unutar policijskog sustava, ali pod Zapovjedništvom Zbora narodne garde koje je bilo u sastavu Ministarstva obrane. Prve brigade Zbora narodne garde službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. godine, a Zapovjedništvo Zbora narodne garde osnovano je 21. travnja 1991. godine. Postrojbe Zbora narodne garde bile su ustrojene većinom od pripadnika policije za posebne namjene i dragovoljaca, koji su tada postali i prvi profesionalni vojnici Hrvatske vojske. Na taj način postrojbe Zbora narodne garde postale su jezgra i prvi početak Hrvatske vojske. Prve postrojbe Zbora narodne garde su 28. svibnja 1991. godine prvi put u Zagrebu predstavljene javnosti.

U proljeće 1991. godine započinje i samoorganiziranje hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske za obranu u dobrovoljačke postrojbe Narodne zaštite, koje su službeno ustrojene Odlukom tadašnjeg Vrhovnog vijeća od 30. lipnja 1991. godine. Treću fazu u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske čini razdoblje usvajanja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. godine. Time su konačno stvorene pravne osnove za ustrojavanje Hrvatske vojske i obrambenog sustava. U srpnju 1991. godine, radi bolje organizacije obrane, koordinacije snaga koje su u njoj sudjelovale te učinkovitog vođenja i zapovijedanja, osnivaju se Republički, regionalni i općinski krizni štabovi. Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Republike donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske:

• Plan obrane RH; • Plan uporabe oružanih snaga RH i • Plan osvajanja vojarni tzv „JNA“

Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima, a Hrvatska vojska stasa u respektabilnu oružanu silu i razvija sve tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Četvrta faza u razvoju Hrvatske vojske i obrambenog sustava je intezivna i ubrzana poduka svih njezinih pripadnika i postrojbi za oslobađanje privremeno okupiranih područja i izvođenje oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija: Bljesak, Oluja , Južni potez, Maestral… Učinkovitost obrambenog sustava na najbolji način potvrđuje vrijeme trajanja oslobodilačkih operacija: ”Bljesak” – 36 sati, ”Oluja”-84 sata.

To su ujedno bile i najveće operacije Hrvatske vojske. U operaciji”Oluja” sudjelovalo je 138.500 pripadnika HV, MUP-a i HVO . Sretan ti 29. rođendan.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

NIŠTA LAŽNO

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska je od osamostaljenja “zaslugama” političkih opcija koje su obnašale vlast prošla najmanje šest krugova pakla i to:

1) Ratnu agresiju; 2) pljačku i grabež u priči zvanoj pretvorba i privatizacija u kojoj je „zamračeno“ najmanje 10 milijardi eura, a iz Hrvatske je prema službenim podacima međunarodnih organizacija izneseno najmanje 23 miljarde dolara; 3) Uvođenje države u dužničko ropstvom zaduživanjem Hrvatske. Vlade Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića zadužile su Hrvatska za 290 milijardi kuna.Gdje je taj novac otišao, malo se zna. Činjenica da nas je Milanovićeva Vlada dnevno zadužilava 92,5 milijuna kuna sve govori; 4) Predstečajnim nagodbama Slavka Linića i Kukuriku Vlade zamračeno je najmanje 50 milijardi kuna prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića i sustavno uništavano malo i srednje poduzetništvo; 5) Uvoznički lobiji i agromafija sustavno i zdušno uništavali su i uništavaju hrvatsku poljoprivredu. Politika poticaja i subvencija uništila je hrvatsko selo, a napunila džepove mešetarima,prekupcima, agromafiji i njihovim podobnicima. Godišnje uvozimo hrane u vrijednosti od najmanje 2,5 miljardi eura; 6) Depresija građana i stanje duha nacije,poglavito nakon pandemije koronavirusa da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Utvrdili smo dijagnozu, a kasnije ću govoriti o terapiji za svaki krug pakla i što nam je nužno činiti u čistilištu.

Pozivam vas na zajedništvo kako kod dijagnosticiranja stanja i utvrđivanja odgovornosti za stanje, tako i kod terapije za svaki krug pakla. Spriječimo u prvoj godini krađu na svim razinama u zemlji pa ćete vidjeti koliki je to novac. Dapače, ako se netko bunio i ukazivao na sve stranputice bivših vlada, vlada „naših“ i „vaših“, to sam bio upravo ja. Odlučio sam napraviti zanimljivu inventuru “napretka Hrvatske” u prvih tridest godina postojanja, uoči parlamentarnih izbora. Da prikažem koliko su vladajuće političke ‘elite’, odnosno oni kojima one služe, u kratko vrijeme opljačkale i uništile Hrvatsku, poslužio sam se suhim brojkama. One sve govore.

No krenimo od početka podnosno od uvoda, razrade do zaključka: ”Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja te ona postaje bit političkog jezika kojim kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu tako i u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti. Laž kao sredstvo komuniciranja u funkciji je prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Njihov glavni problem je što žive u raskoraku između vlastitog nedemokratskog ustroja i potrebe organizacije demokracije pa je očito da se iz oligarhijskih uređenih stranaka teško može izvesti demokratska država i vlast. Samo u predizborno vrijeme i kada se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare i stranke, oni se kratko vrijeme uplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, tvrde da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na obećanja te nas ponovno izdaju”. Izborna kampanja završava. Usporedo sa vođenjem izborne kampanje vodeće stranke i koalicije objavljuju svoje izborne programe. Godinama se u Hrvatskoj ponavlja ista priča sa izbornim programima. Sjetimo se Račanovih obećanja iz 2000 godine da će napuniti zatvore i vratiti opljačkano, Čačićevih o otvaranju novih 200 000 radnih mjesta. Nadam se da niste zaboravili na Sanaderovu jamstvenu karticu. Vjerujem da niste zaboravili na Plana 21 kukuriku koalicije,sjetimo se HDZ-ova „Vasićevog programa“ (Program 5+ preuzet od Mile Vasića iz Prnjavora u RS), sjetimo se Zorana Milanovića i njegove Vlade i Vlade Andreja Plenkovića.

U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke koje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju, te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.

Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“. Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma. Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake. Uvod i razradu sam dao, zaključak izvedite sami, pokušat ću vam pomoći-kako bi glasio taj zaključak: ”Mala zemlja za velike lopove”, trebao bi, dakle, biti naš sljedeći turistički slogan.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije