Povezite se

Kolumne

Politički angažirana historiografija pred „Oluju“- ignoriranje kao najbolji način

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

Kako se bliži obilježavanje Oluje tako se kao po nekoj matrici javljaju glasovi za koje već i ptice na grani znaju tko su si i što govore. Kao što je godina cikličko kretanje života, kao što se tijekom godine priroda rađa, raste umire kako bi ponovno uskrsnula takvo je i stalno proživljavanje jednog te istog koje se samo intenzivira pred vojno redarstvenu akciju. To je stvarnost, i nije nikakva izmišljena kategorija, nikakva zabluda, nikakav nedostatak objektivnosti. Ona je vidljiva, opipljiva.

Da se ne vraćamo godinama ranije kada smo svjedoličili nevjerojatnim izjavama, zadržimo se samo na jednoj koja je govorila o  previše zastava i previše domoljublja.

U dobrom djelu nesumnjivo imamo posla s politički angažiranom historiografijom, u kojoj jedan dio smišljeno formira kolektivnu nacionalnu svijest. Ta politički angažirana „povijesna znanost“ je opasna, često za većinu neprepoznatljiva i upravo u toj neprepoznatljivosti prezentiranja prošlosti koja je u sukobu s istinom, i sa zdravim razumom krije se opasnost utjecaja na javnost, i njihovu svijest. Ovi čudni tvorci neke svoje istine su zapravo uvijek tu. Oni nisu ni u jednom trenutku ni ponizni ni pokorni, ne žele zajednički stvarati zdrave temelje. Oni tvrde kako nismo objektivni, kako je projekcija vanjskog svijeta u nama, a ne izvan nas. Oni neće i ne žele priznati da je iskrivljena slika njihov problem, da je objektivnost dio ljudske subjektivnosti. Njihova i naša moralnost je u međusobnom, i čini se vječnom sukobu.

A mi šutimo  i kad šutimo. Iz mudrosti, iz straha,  iz postiđenosti što glas razuma i srca nikako da prevalimo preko usana. Šute mediji i politika, šuti inteligencija, šutimo i mi. Pazimo da se nikomu ne zamjerimo. Još uvijek pod utjecajem prošlosti mi smo dresirani, poslušni, nijemi, u nasljeđu iskrivljene slike povijesti, uzrokovane šutnjom.

Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje.  Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.

No za sve je potrebno domoljublje. Ono koje  podrazumijeva ljubav prema domovini,  bez potrebe da ju se glorificira i izdiže iznad drugih. Nema ga. Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene. Kad govorimo o ciljanom i dizajniranom oduzimanju ljubavi tada umire sve. I gospodarstvo i kultura i samo društvo. Uvijek nas „ubije“ naša šutnja, neka naša odluka, neki kompromis koji napravimo.

Kako god, uz obilježavanje vojno-redarstvene akcija “Oluja”, kojom je u manje od 48 sati oslobođeno 80 posto okupiranog hrvatskog teritorija, a ujedno označen i početak cjelovitog oslobođenja RH, svima neka je sretan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti! Svim braniteljima sretan Dan branitelja! Svima onima koji su dali svoje živote za Domovinu Bog dao pokoj vječni i nagradu u Kraljevstvu Nebeskom! 

Kolumne

Što Pupovac slavi u Srbu ?

Published

on

U Boričevcu, mirnom hrvatskom mjestu, živjelo je 2.000 stanovnika. Svi su bili etnički Hrvati. Srpski ustanici su ih 27.7.1941. sve ubili, protjerali, kuće zapalili, a imovinu konfiscirali. Sve su opljačkali pa i crkvu i na kraju je spalili.  Među ubijenim Hrvatima, koji nisu mogli otići bilo je 11 staraca, 44 žene i djece.

Ova ubojstva nevinih ljudi, pljačku njihove imovine, palež njihovih kuća, rušenje Crkve i
preoravanja hrvatskog groblja, Milorad Pupovac slavi svake godine u Srbu. Za svoj “dernjek” svake godine Hrvatska Vlada mu donira 100.000,00 kuna pa i više.
U čast ubojicama nevinih Hrvata, država Hrvatska sagradila je spomenik i memorijalni
centar u Srbu u koji je uloženo  4- 5 mil. hrvatskih kuna.

Protjerani Hrvati iz Boričevca, nikada se nisu mogli vratiti na svoj posjed, jer je njihova
imovina konfiscirana i glasi na Srbe.

Inicijativa Hrvatska sloga izvadila je svih 3.407 vlasničkih listova sadašnjih vlasnika- Srba
koji su je konfiscirali od Hrvata i tražit će od Sabora da se osudi srpski teror i ubojstvo
Hrvata, poništi Zakon o konfiskaciji i omogući povrat svim potomcima Hrvata koji se žele
vratiti u svoj rodni Boričevac, Zrin, Španovicu,…..
Nije se ta tragedija srbočetničkog mučenja i ubojstava dogodila samo u Boričevcima,
dogodila se u desetak susjednih mjesta.

U Zrinu je ubijeno i protjerano 850 Hrvata, kuće spaljene, crkve porušene, groblja
preorana, a imovina prenesena na Srbe. U ponosni grad  Zrin, grad Zrinsko Frankopana
nitko se nije vratio. Vrijedni član Inicijative Hrvatska sloga, gospodin Marko Vidović,
izvadio je 2885 vlasničkih listova i sa svom dokumentacijom o ubojstvu Hrvata, predali smo prije godinu dana u DORH. Odgovor iz DORH-a nikada nismo dobili.
Za Prijeboj smo izvadili 1704 vlasničkih  listova. Isti slučaj je kao u Boričevcima i Zrinu. Tu je i Španovica, Udbina…..

Žalosno je, da tako velike poslove prikupljanja dokumentacije vodi Inicijativa Hrvatska
sloga, koja nikada ni jednu lipu nije dobila od države. Sve se radi iz ljubavi i bez naknade pa čak i pribavljanja topografske karte iz Austrije.

Jedini donator bio je Branko P. koji me je nazvao osobno, nakon što je poslušao moju emisiju na Podcast Velebit i tražio broj žiro računa Inicijative i uplatio 2.500,00 kuna. Gospodin Branko je u visokim godinama, i pomoć kako da dođe do mog kontakta, molio je susjeda. Kao razlog uplate, rekao je, da je to nagrada za mene jer je za svog života čuo ono što je htio čuti, istinu o Hrvatima. Zbog ideološkog razilaženja, morao je poratno emigrirati. Želio je da donacija bude anonimna. I ovom prilikom, od srca mu hvala! To je jedina financijska donacija. Ne da nismo tražili, nego nismo dobili.

Sve ostale troškove rada Inicijative, snosili smo samofinanciranjem članova prema mogućnostima. Ta donacija nam je omogućila da pokrijemo troškove prijevoza članova na Tribinu koju smo održali na Hvaru na temu – Povijesna istina Hrvata – temelj za opstojnost Hrvatske – Zrin zrinjanima. Tribinu smo održali na poziv predivnog čovjeka Tonka Buzonić sa Hvara. Tribina organizirana u gradu Hvaru i Starigradu. Troškove smještaja i dobrodošlice financirao je osobno gospodin Tonko Buzonić. Predivan čovjek i velika mu hvala!

Slavica Vučko – Predsjednica Inicijative hrvatska sloga -IHS

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Gdje je nestao ponos hrvatskog naroda ?

Published

on

Slavica Vučko

Piše: Slavica Vučko

Teško za vjerovati, ali nestao je hrvatski ponos. Obezvrijedile su ga sve dosadašnje vlasti. Ništa više nije svetinja, trguje se sa svim vrijednostima pa i hrvatskim borcima, znakovljima, obespravljene su žrtve, a živi branitelji se pitaju zašto su ratovali, prolazili teške muke i strahove, kad za njih, domoljube i njihovu djecu, nema mjesta u državi Hrvatskoj koju su oni stvorili. O 2.000 nestalih civila i branitelja, ne mogu ni govoriti. Tuga njihovih roditelja, supruga, djece, braće, sestara……je prevelika.

Oni koji nisu sudjelovali u stvaranju Hrvatske, danas trguju sa njom omalovažavaju jednu od prvih postrojbu Hrvatske obrambene snage – HOS. Postavljaju uvjete oni, koji nikada na ratištu nisu bili, da neće doći, ako u redovnom protokolu bude HOS. Njih smeta svekoliko hrvatsko. Ako ih smeta svekoliko hrvatsko, onda neka ne dolaze i ne omalovažavaju Domovinski rat i sve koji su bili sudionici veličanstvene obrane i pobjede nad mnogo nadmoćnijim i krvoločnim agresorom. Njihovo prisustvo nas nakon svega što čine i uvreda izrečenih,  nije poželjno za Hrvate na tom  velikom danu, bogom danom, danu zahvale svima, koji su svoje živote za Hrvatsku dali.

Što ih smeta na HOS-ovom znaku?

Izvorni hrvatski grb ili što je Hrvat od pamtivijeka za svoju domovinu bio spreman svoj život dati?

Smeta ih samo zato, jer je hrabrošću ove postrojbe i drugih postrojbi stvorena država Hrvatska. Hrvatska država je njihov problem, jednako kako je bila i NDH.

Neka pati koga smeta, i to je njihov problem. Problem hrvatskog naroda je, što oni čine hrvatsku vlast, što ucjenjuju svojim dolaskom i što njihov dolazak umjesto da zabranimo, mi im dolazak plaćamo svojom čašću i hrvatskim novcem. Da bude još ponižavajuće, oni misle da su toliko poželjni, da  svoj dolazak ucjenjuju privilegijama i hrvatskim kunama . O moj narode, što smo to poniženje dozvolili i tako postali narod bez časti. Čovjek bez časti nije čovjek!

Hrvatska povijest puna je ponosnih Hrvata, vitezova, banova, plemića, a mi njihova imena gotovo ne smijemo izgovoriti. Među njima su i Zrinsko Frankopani, veličanstveni junaci, vojskovođe, banovi, više poznati svijetu nego hrvatskoj djeci. Opera u Boj u boj, za narod svoj, ne izvodi se, a veličanstvene tvrđave Zrin i Grozdansko su u ruševnom stanju. Važno je da mi njegujemo bogatstvo manjima, gradimo spomenike u Srbu, gdje su ubijeni Hrvati, Novosti u kojima se omalovažava Hrvatka. Spomenik u Srbu, nije podignut za ubijene Hrvate, nego za lažno ubijene Srbe. Nigdje u svijetu nije poznat slučaj u kojem vlastiti narod financira laži o sebi i tako se proglašava genocidnim narodom, a istovremeno iskopavaju se jame po Hrvatskoj i Sloveniji sa preko milijun mučki ubijenih Hrvata. Pupovac, Goldštajn, Jakovina se tome smiju. Hrvati su malo Božje  stado, koje nikada nije prešlo ni metar tuđe zemlje. Samo smo se branili i za obranu viteški ginuli. Nikad tuđe nismo htjeli!

Pupovčeva sva ljubav prema srpskom narodu stane u Teslinu banku i ostali dio etno biznisa. Da, Pupovac živi kao car u Hrvatskoj, a branitelji često gladni i bez krova nad glavom, normalnom čovjeku to ne može biti jasno. Sramimo se Hrvati, za izgubljenom časti i dostojanstvu. Volimo više tuđe nego svoje. Izmijenili su nam psihu, ponos, dostojanstvo i jedan viteški narod pretvorili u podanike, jadnike, plašljivce.

Nisu više poželjne ni pjesme, Ustani bane, Vezek vezla Hrvatica mala, Zovi, samo zovi, pa i Thompsonove pjesme Lijepa li si, Bojnu Čavoglave i mnoge druge.  U pulskoj areni, nastupaju agresorski pjevači, a Thomsonu, hrvatskom branitelju se ne dozvoljava, ali se u Vukovaru još uvijek mogu nekažnjeno čuti na srpskim feštama …..šalji nam salate, a za meso klat ćemo Hrvate.

Zamislite i Pupovac ucjenjuje Hrvate!Kaže još ćemo vidjeti, da li ću doći, umjesto da jedva dočeka što može doći, da pogne svoju glavu i da se srami, nad zlom koje je čini Hrvatima njegov narod.

Moji Hrvati, zašto smo tako nisko pali?

Pupovac je ovim vijencem ponizio sve Hrvate, a napose hrvatske branitelje. Poklonio se četnicima koji su razarali naš Vukovar i cijelu Hrvatsku i njima u čast, vjerojatno u zahvalnost, pustio vijenac u Dunav, kupljen hrvatskim kunama.

O Bože, što se to događa sa mojim narodom?

Gdje je nestao ponos moje po­nosne domovine, moga ponosnog naro­da, ponosnih boraca od Vukovara do Dubrovnika?

Na Dan domovinske zahvalnosti, poklonimo se hrvatskim braniteljima, mrtvima pokoj vječni, počivali u miru Božjem, a živuće branitelje i njihove obitelji, stavimo na čelna mjesta, svečane povorke u kojoj mogu biti samo oni, koji se klanjaju svim znakovljima kojima je oslobođena  Hrvatska. Umjesto uvjetovanja dolaskom, treba časni Odbor za proslavu, nekima zabraniti dolazak, bez obzira na funkcije koje danas obavljaju, a ima onih koje treba i procesuirati. Sve to ponižavajuće djeluje na Dan domovinske zahvalnosti, dan koji su milijuni Hrvata sanjali i mučki bili ubijeni, i nikada državu Hrvatsku nisu doživjeli. Hvala im i vječna slava!

Ucitavanje vijesti

Kolumne

“Jednak, jednakiji, Hrebak”

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Dolaskom u Hrvatski sabor novoizabranog zastupnika Darija Hrebaka, iako mu je određena obavezna mjera samoizolacije, u pitanje je dovedena jednakopravnost zdravstvene zaštite za sve građane, što je zajamčeno Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Nadležna epidemiologinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo zastupniku Hrebaku odredila obaveznu mjeru samoizolacije jer je sudjelovao na sjednici Gradskog vijeća kojoj je nazočila osoba pozitivna na SARS-CoV-2. Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ Krunoslav Capak, u suprotnosti s navedenim uputama, Darija Hrebaka unatoč mjeri samoizolacije upućuje na testiranje te mu nakon toga prepušta da samostalno odluči hoće li biti u samoizolaciji.

Nije sporno da je sudbina nove Plenkovićeve Vlade ovisila o glasu Darija Hrebaka te je Capak donio „političku odluku“ i spasio novu Plenkovićevu Vladu. Načelo vladavine prava i jednakost svih pred zakonom je poraženo da bi se spasila nova Plenkovićeva Vlada.

Nova Vlada je jasno rekla kako će glasiti, odnosno kako će primjenjivati ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom: „Jednak, jednakiji Hrebak“. Žalosno, ali istinito sve za vlast, vlast ni za što!

Ucitavanje vijesti

Najčitanije