Povezite se

Kolumne

Politička kultura i razina svijesti

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

To što netko pred predsjedničke izbore u sadašnjoj predsjednici, Miroslavu Škori, Milanoviću ili bilo kojem kandidatu vidi budućeg predsjednika je njegovo pravo, i bilo kakav oblik mržnje, netrpeljivosti na taj izbor je u potpunosti neprihvatljiv. Kritika, uz argumente je jedini mogući i civilizirani način ukazivanja zašto je netko dobar ili loš izbor jer pravo je bilo kojeg pojedinca zastupati svoja uvjerenja, kao što je to i njegova odgovornost ako se favorit ne pokaže onim što je bilo očekivano.

Politika je kroz povijesne etape mijenjala formu i sadržaj. Od Antike koja je zastupala ideje najvišega dobra, pravednosti i opće koristi, i o kojoj možemo samo sanjati, preko Srednjeg vijeka gdje javnost i politička sloboda nisu postojale pa do Novog vijeka. Hrvatska je, čini se ostala u procjepu između srednjeg vijeka, gdje javnost i politička sloboda nisu postojale, gdje se politika pretvorila u vladavinu (regnum), isključivo vladara, socijalističko/komunističkog poretka koji nije uspio izgraditi političku kulturu društva koja bi olakšala relativno bezbolnu tranziciju u demokratsko, pluralno, građansko društvo i Novog vijeka, gdje politički pojmovi virtus (vještina) postaju opterećenje u borbi za moć, a prudentia pripada onomu tko se razumije u sredstva koja otvaraju nekoem put prema moći.

Demokracija je postala neprepoznatljiv i tražen  pojam, i čovjek poželi da i ono malo što je ima nestane kako bi napokon počeo živjeti. U jednoj Švicarskoj nezamislivo je donijeti bilo kakvu važniju odluku bez naroda. Ovdje narod osim na izborima nitko ništa ne pita. Ovdje narod politički i emotivno dezorijentiran ne prepoznaje prostor gdje može i mora djelovati. U minusu s energijom  usmjereni na vlastiti život je čini se jedino što postoji.  Razina svijesti nam je jedan veliki nullus za koji je odgovorna politika jer nas ne uči političkoj kulturi i političkoj socijalizaciji. Odgovornost je i na nama i od te činjenice ne možemo biti abolirani. U protivnom kada šaljemo kritike politici, a istvoremeno smo u stanju hibernacije pokazujemo licemjerje, svidjelo se to kome ili ne.

To se svakodnevno ogledava i ogledavat će se i na predstojećim predsjedničkim izborima. To što ima i bit će podmetanja kandidatima je manje važno, i nije samo naš modus operandi, ali to što zbog nedostatka političke kulture kao odrednice politke i dalje nećemo razumjeti važnost odnosa nas i države, razumjeti odnos mikro i makro politike, mogućnost političke stabilnosti i promjene, kontinuiteta i modernizacije je itekako važno.

Zbog tog nerazumijevanja i neznanja ostali smo u podaničkoj tipologiji političke kulture, bez ili u malim natruhama participacijske političke kulture. Ovakav procjep neminovno dovodi i do neusklađenosti mentalnog sklopa ljudi s konkretnim zbivanjima. Vjerovanja, mišljenja, osjećaji postaju neusklađeni uslijed težnji i frustracija. Svaki pojedinac ima pravo na svoje političko opredjeljenje, na svog kandidata, na slobodu govora i izražavanja. Ne samo pravo već i dužnost, i nitko to ne smije osporavati. To što netko pred predsjedničke izbore u Miroslavu Škori, sadašnjoj predsjednici, Milanoviću ili bilo kojem kandidatu vidi budućeg predsjednika je njegovo pravo, i bilo kakav oblik mržnje, netrpeljivosti na taj izbor je u potpunosti neprihvatljiv. Kritika, uz argumente je jedini mogući i civilizirani način ukazivanja zašto je netko dobar ili loš izbor jer pravo je bilo kojeg pojedinca zastupati svoja uvjerenja, kao što je to i njegova odgovornost ako se favorit ne pokaže onim što je bilo očekivano.

Na žalost sve je veći broj ljudi s kojima je se ne može uspostaviti civilizirana komunikacija. Nema tog modusa ili argumenta koji bi ih potaknuo na razmišljanje o postojanju drugog i drugačijeg. Ne vide i ne mogu da svaki događaj ili riječ u ovom vidljivom svijetu proizlazi iz ideje u nevidljivom svijetu. Da je promjena jedina postojana. Da se prošlost steže, skuplja, a budućnost rasteže. Da bez zakonitosti promjena nema stava i djelovanja u u pravom smjeru. Ono što je ukočeno, da ne kažem zatucano nije dugotrajno, ali dovoljno trajno da drugima izmijene život, nagore. Mi više ni ne razgovaramo, ne razmjenjujemo mišljenja, ideje već agitiramo. Solimo pamet jedni drugima, mlatimo jedan drugoga po zdravom mozgu ili po onom što od zdravog ostade. Drski smo, puni mržnje, bahati, nepristojni, neljubazni. Dominantna, gotovo totalitarna kultura sukoba ušla je u sve sfere života. I nije to samo sukob živih. I mrtvi su umiješani. Oživljavamo ih kao žrtve prijašnjih sukoba svakodnevno, tjedno, mjesečno, ciklično. Ne zbog one strasti koja nas pokreće već zbog državnog „maćehinskog paternalizma“. Ogorčeni, ljuti na sve, a opet navučeni na takvo stanje.

Ukoliko ne počnemo razumijevati ovakvo stanje, razumijevati demokraciju i toleranciju, tada se ne moramo čuditi ako iz podteksta političkih poruka čujemo -nikada neće biti mjesta kompariranju nas kao Shakespearovog kraljevskog makrosvijeta i vas kao nepismenog, neukog mikrosvijeta iz Mrduše Donje . Toliko smo već trebali naučiti.

Kolumne

Ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a, i šef vojno sigurosne agencije su odgovorni

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik, gdje su trojica pilota, prije dva mjeseca vojnom letjelicom prevozila neimenovanog švercera oružja, koji je čak bio prerušen u pilota ukazuje na niz propusta i otvara niz pitanja. Ovaj veliki skandal iz vojne baze na Zemuniku nije samo pitanje za šefa Vojno sigurnosne agencije, već je i pitanje zapovjednika HRZ-a , načelnika Glavnog stožere i ministra obrane.

Kako je moguće da se švercer oružja ušeta u vojnu bazu gdje se, među ostalim nalaze i američki instruktori? Što radi Vojno sigurnosna agencija? Zašto načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i njima podređeni zapovjednici ne ostvaruju efektivni nadzor i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja što je bitna sastavnica vođenja i zapovijedanja . Zašto zapovjedni lanac ne funkcionira. Zašto nema učinkovitog nadzora i kontrole u vojnim objektima. Sve su to pitanja na koja istraga treba odgovoriti u cilju uspostave učinkovitog sustava nadzora i kontrole ulaska u vojne objekte, u cilju uspostave efektivnog nadzora i kontrole u sustavu vođenja i zapovijedanja.

Nesporna je činjenica da su ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojnosigurnosne agencije odgovorni za skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik. Odgovorni su po zapovjednoj odgovornosti i zbog neostvarivanja efektivnog i nadzora i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja. U uređenim zemljama ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojno sigurnosne agencije već bi podnijeli ostavke odnosno njihove ostavke bi zatražili predsjednik Vlade i predsjednica Republike kao vrhovna zapovjednica.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Pero Kovačević: (Ne)Vjerodostojne ankete

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Anketne agencije očito i to od samog početka „ne vole“ Hrvatske suvereniste. Podsjetimo se.

Agencije su dugo vremena izbjegavale u svojim istraživanjima uopće staviti Hrvatske suvereniste u svoja mjesečna istraživanja kako će glasovati hrvatski građani na izborima za Europski parlament. Nakon toga su ipak uvrstili Hrvatske suvereniste u svoja „istraživanja „ koja su u biti bila oblikovanje javnog mišljenja javnosti na štetu Hrvatskih suverenista. Naravno sa porukom „ne glasaj te“ za Hrvatske suvereniste – neće prijeći izborni prag.

Tako je RTL za mjesec svibanj 2019. objavila CRO Demoskop, agencije Promocija plus. Podsjetimo se, u anketi za svibanj predvidjeli su da će HDZ-a lista na izborima za Europski parlament osvojiti 26% glasova birača, dok će lista Hrvatskih suverenista osvojiti samo 3,1% glasova birača. Naravno da su se totalno osramotili. Lista HDZ-a je na izborima za Europski parlament dobila samo 22,7 % glasova birača, lista Hrvatskih suverenista je dobila 8,52% glasova birača. Toliko o vjerodostojnosti njihovih anketa iz svibnja, uoči izbora za Europski parlament.

Jednako tako je HRT za mjesec svibanj objavila HRejting, iste agencije Promocija Plus koja je predvidjela da će Hrvatski suverenisti osvojiti samo 4,4%, te tvrdili da je statistička pogreška samo +/- 2,62%, a razina pouzdanosti 95%. Naravno da su se totalno osramotili. Mislio sam da će konačno izvući konkretnu poruku iz prave ankete, ankete sa održanim izborima za Europski parlament na kojima je glasovalo 1,103 milijuna birača ili 29,86%. Prevario sam se, oni se nastavljaju i dalje sramotiti.

Umjesto isprike, anketne agencije nastavljaju po starom i dalje „ne vole“ Hrvatske suvereniste, ali zato pokazuju neizmjernu ljubav prema HDZ-u i SDP-u. Odmah su to pokazali u svojoj anketi HRejting za mjesec lipanj 2019. te predvidjeli „siloviti rast rejtinga“ HDZ-a i SDP-a. HDZ-a je za nepuni mjesec dana , nakon izbora za EU parlament „skočila“ sa 22,72%(koliko je dobila na izborima za EU parlament) na 27,4%, a SDP-a sa 18,71% (koliko je dobila na izborima za EU parlament). Što je posljedica tog „silovitog rasta rejtinga“ HDZ-a i SDP-a teško je i nemoguće dokučiti. Možda preko 300 000 iseljenih mladih ljudi,nefunkcioniranje institucija pravne države , nefunkcioniranje pravosuđa i tako dalje. Naravno da odmah bode u oči i činjenica da Hrvatskih suverenista više nema u anketama.

Jučer je objavljen novi HRejting. Istraživanje je provela agencija Promocija plus i obuhvaća 1400 ispitanika, prema načelu – cijela Hrvatska jedna izborna jedinica. HDZ je prema toj anketi za ovaj mjesec na 27,5%, a SDP na 25,4% biračke potpore, Miroslav Kolakušić je na 7,6%,a Most na 5,8%. Hrvatski suverenisti su se ponovno (od svibnja )pojavili u anketi sa 3,5%, sa opaskom da su najbliže magičnoj granici od 5% te da su ovaj mjesec registirani kao stranka. Znakovito je da su svi drugi u porastu u odnosu na rezultate ostvarene na izborima za Europski parlament osim Hrvatskih suverenista. HDZ-a je sa 22,72% skočila na 27,5%, SDP-a je sa 18,71% skočila na 25,4%, Kolakušić je sa 7.8 ostao na 7,6%, Most je sa 4,67% skočio na 5,8%, dok su Hrvatski suverenisti sa 8,52% „pali“ na 3,5%.

Koliko su vjerodostojne odnosno pouzdane ove ankete odnosno podaci može te se uvjeriti u simulaciji rezultata ankete HRejting za mjesec studeni pretočene u konkretne brojke na bazi da su danas parlamentarni izbori na koje je izašlo glasovati 2 milijuna glasača, u komparaciji sa rezultatima izbora za EU parlament na kojim je glasovalo 1,1 milijun glasača. Na izborima za EU parlament u svibnju ove godine glasovalo je 1,1 milijuna birača ili 29,6% upisanih u popis birača. Za HDZ-u glasovalo je 244 076 birača ili 22,72%, za SDP-u je glasovalo 200 976 birača ili 18,71%. Simulacija da će parlamentarne izbore izaći oko 50% odnosno 2 milijuna birača sa podacima iz zadnje ankete donosi nam slijedeće rezultate: – za HDZ-u bi glasovalo 550 000 birača( 27,5% prema anketi); – za SDP-u bi glasovalo 508.000 birača (25,4% prema anketi). Koliko su rezultati ankete nerealni ili nevjerodostojni pokazuju vam i ovi podaci iz simulacije. Povećan je broj birača koji će glasovati za 900 tisuća u odnosu na one koji su glasovali na izborima za EU parlament. Na izborima za EU parlament HDZ-a i SDP-a dobile su zajedno 444 076 glasova(HDZ 244 076,a SDP 200 976) od 1,1 milijun birača koliko je glasovalo. Prema simulaciji rezultata ankete na izborima za Hrvatski sabor HDZ i SDP dobili bi zajedno 1.058 000 glasova(HDZ 550 000,a SDP 508 000. Simulacija ukazuje da bi od novih 900 000 birača koji bi izašli na izbore za Hrvatski sabor njih čak 606 000 dalo svoj glas opciji HDZ i SDP što je ravno utopiji.

Javna je tajna da Hrvatski suverenisti smetaju HDZ-u i SDP-u te mnogim interesnim skupinama i lobijima te „njihovim“ neovisnim medijima“ te su u opravdanom „strahu“ od Hrvatskih suverenista od probuđenog naroda kojima je dosta i kojima je jasno da su im HDZ-a I SDP-a odnosno njihova vodstva ukrala 20 godina života.. Zašto su im se pridružile i anketne agencije, to neka one kažu ili presudite sami.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Danas neću plakati…

Published

on

Dražen Prša

Prije dva dana plakao sam, gledajući nepravdu, politiku koja radi zlo mojem narodu, i svemu onom što smo stvarali, mi branitelji, za ove “novo rođene” domoljube, koji nam sad kroje sudbinu. Danas neću plakati, rekao sam sebi. Neću praviti društvo suzama, neka same teku, slijevaju se u tišini. Sjedit ću uz svijeću i gledati njen plam koji svijetli onima koji su otišli putem pravde, istine i slobode.

Danas sam tužan i gledam negdje u daljinu, pokušavajući pobjeći sjećanjima, jer danas je još jedna godina obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Još jedna godina prisjećanja na ubijene, zarobljene i nasilno odvedene…. Još jedno paljenje svijeća, polaganje cvijeća na grobove poginulih i ubijenih koji su branili i obranili svoju zemlju. Na sve one kojih više nema, a bili su tu.

A, oni zvani političari obilježavaju jednom godišnje. Jednom u 365 dana sjete se grada heroja Vukovara. Jednom godišnje najvjerojatnije i pomisle, ili osjete neku tugu zbog ljudi koji više nisu s nama, ili su tu zaboravljeni od svih. Nisam čak ni siguran u to emotivno stanje pojedinaca, jer debela većina ratišta nije ni vidjela, već se skrivala u svojim sigurnim rupama. Na njihovu sramotu naravno, na sramotu svakog čovjeka koji barem na ovaj Dan sjećanja ne osjeti neku sjetu, stanje koje se ne da ni opisati. Na spomen i uspomenu na neka užasna vremena. A moje stanje je trajno stanje, neki kolorit osjećajnih naboja koji se miješaju iz minute u minutu. Što reći, što pomisliti na vrijeme od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991. godine, kada je počela borba za Vukovar, pa do sloma obrane tog grada heroja. Kako se otrgnuti tuzi prisjećajući se 1.624 poginulih, 2.500 ranjenih, 5.000 odvedenih u srpske koncentracijske logore te oko 22 tisuće Hrvata i ostalih ne srba protjeranih…

Živimo danas u nekim čudnim vremenima, u vremenima zabranjenih emocija, emocionalnoj dezorijentiranosti, jer u svakom trenutku od nas se očekuje da budemo racionalna bića, da zatomimo naše osjećaje, jer njihov intenzitet nije poželjan. On izlazi izvan onog okvira dirigiranog ponašanja. Ja ne mogu, neću i ne želim potiskivati ovu svoju urođenu dispoziciju, osjećaje koji me preplavljuju. Prolazio sam i prolazim njihov širok spektar, od gađenja, straha, apatije, srama, i to onog užasnog srama što sam svjedočio i svjedočim današnjoj Hrvatskoj. Prolazim i novi. Pokušavaju me i naučiti kako izgleda praznina i nemoć u pokušajima očuvanja meni svetog. Zato još jednu godinu podvlačim crtu, prvenstveno onu emotivnu crtu, jer ona je bila najizraženija i konstanta, uvijek tu, i nerijetko isprovocirana od strane naše politike koja je u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, bez imalo etičnosti, savjesti otrgnute od nečega što joj pripada, a to je preispitivanje sebe, svojih procjena u odnosu na stvarnost. Moje i njihove emocije su dijametralno suprotne, ne želim ih ni uspoređivati, ne želim biti uz bok s egocentricima koji se naših heroja prisjećaju jednom godišnje. I pitam se gdje na taj dan pronalaze izgubljeno, nikad postojano domoljublje. U Božjoj pomoći? Sumnjam.

Ponosan na svoje suborce, na one koji su otišli, one koju su pored mene, na sve one koji znaju o čemu govorim. Ponosan i ove godine i cijelo vrijeme na sve one koji su oduvijek znali što znači domoljublje, jer bez domoljublja i domoljuba Hrvatska nikada ne bi obranjena bila. U mojoj tuzi i današnjoj tišini, danu koji plače, pokušat ću biti ponosan što sam tek jedan od onih koji su živjeli i branili svoj dom u vremenu koje će vječno ostati zapisano u duši svakog domoljuba, u duši svakog čovjeka. Danas neću plakati. Samo suzama ću pustiti da teku u sjećanjima.

studeni 18, 2012

Ucitavanje vijesti

Najčitanije