Povezite se

Izdvojeno

Polako umirati od svakodnevnih poraza ili se prikloniti onima gdje se čuje zveket zlata, šum novčanica i huk svirepe borbe suvremenog čovječanstva?

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Jači opstaju. Protiv njih čovjek još uvijek ne može ništa. U minusu sa energijom i resursima nije u stanju i ne može okrenuti stvari u svoju korist ili na dobrobit svih. Što čovjeku tada preostaje? Patiti u toj spoznaji, bezuspješno se boriti i polako umirati od svakodnevnih poraza  ili se prikloniti jačima i biti bliže onima gdje se čuje  zveket zlata, šum novčanica i huk svirepe borbe suvremenog čovječanstva za to zlato kao jedino sredstvo pomoću kojeg se može eksploatirati svijet.

Od milijarde organskih bića koja se svakodnevno pojavljuju na zemlji samo pojedine jedinke preživljavaju i do kraja se razvijaju. Ni priroda nije u stanju stvoriti povoljne uvjete za ništavan dio te bezbrojne količine jedinki koje se rađaju i koje bi se mogle roditi. Zato je osnovi zakon života na zemlji surova borba za opstanak. Ali ta borba koju izaziva težnja svake jedinke da sačuva svoj život na račun druge jedinke istovremeno služi i usavršavanjui organskog svijeta. Među konkurentima preživljavaju oni koji posjeduju neku posebnu osobinu koja im omogućuje da se bolje od svojih suparnika prilagode okolini. Na taj način zahvaljujući borbi za opstanak usavršava se sam od sebe i prirodni odabir. Svako sljedeće pokoljenje nadmašuje prethodno u borbi za opstanak. Potrebno je da milijuni uginu da bi se dobila jedinka koja znači korak naprijed u procesu usavršavanja jedne određene vrste. Moglo bi se reći da je to bezdušna veličina prirode nad kojom se ne zgražamo, koju prihvaćamo kao naprirodnije i najnormalnije. Kada ovu, zapravo Darwinovu sliku organskog svijeta prelijemo na nas ljude tada nastaje problem,tada se otvara pitanje morala- treba li se neprekidno kretanje napred vršiti preko bezbrojnih leševa. Moral kaže- nikako, ali taj isti moral opovrgava rečeno, jer svakodnevno gazimo preko leševa, živimo život na tuđi račun kako bi opstali svatko iz svog razloga.

S jedne strane pak  imamo čovjeka koji ostaje u toj borbi nemoćan i stalno traži neki podstrek za akciju samo ne u samom sebi, a s druge strane čovjeka koji gazi tog istog onemoćalog čovjeka. Jači se postavljaju oduvijek, jači stvaraju svoje vrijednost koje podižu na stupanj vječne svetinje, propisuju zakone, ideje i ukuse suvremenog društva. Jači opstaju. Protiv njih čovjek još uvijek ne može ništa. U minusu sa energijom i resursima nije u stanju i ne može okrenuti stvari u svoju korist ili na dobrobit svih.   

Što čovjeku tada preostaje? Patiti u toj spoznaji, bezuspješno se boriti i polako umirati od svakodnevnih poraza  ili se prikloniti jačima i biti bliže onima gdje se čuje  zveket zlata, šum novčanica i huk svirepe borbe suvremenog čovječanstva za to zlato kao jedino sredstvo pomoću kojeg se može eksploatirati svijet.

Ako kažemo – ni mrtva ne pristajem na takve nametnute vrijednosti, jer to ubija mene i moju djecu, moju slobodu, demokraciju, moja ljudska prava mi s mo tada u istini.  No ako postavimo pitanje što je ovo društvo ili nama slična društva, što je u tom kontekstu  čovječanstvo, zaključit ćemo da ono samo smjelo proklamira svoju brorbu za dobro, a zapravo u samom sebi vidi svoje ciljeve, i zahtjeva da se za njegove interese ulože svi napori pojedinca. Što je istina, humanost i pravda? Sve su to ciljevi koji postoje radi samih sebe. Što je narod? I on u samom sebi i svom dobru vidi svoje ciljeve, i ne smatra potrebnim da ga bilo kome prinosi žrtvu. Koja je zapravo suštinska razlika?

Još od  pada Berlinskog zida svijet je u previranju, nastali su novi odnosi, svijet je postao puno kompliciraniji nego je bio, traže se novi putovi, stvaraju se novi odnosi. I sve to u čovjeku stvra zbunjenost i strah. Da je netko rekao italijanskom grofu Leopardiju ili bretonskom plemiću Schateaubriandu da  prokletstvo koje je prvi bacio na političku ekonomiju, a svemir koji se odjednom pretvorio u poduzetnog industrijalca nije ništa drugo do tužni vapaj nad rušenjem feudalnog, rekao bi da su ludi A sve je to zapravo prirodan strah pred novim oblicima života, zbunjenost ljudi koji su živjeli od stranih predstava i koji nisu mogli shvatiti ono što se događa pred njihovim očima.

Tako je sa EU i našim članstvom. Tako je i s ovim izbrima za EU parlament. Svidjelo se to nama li ne oni će utjecati na naš život. Odlučivat će se o mnogim pitanjima koja su za nas važna, od toga na koji način će Europa pristupiti pitanjima radnih mjesta, poslovanja, sigurnosti, migracija…. Ako nismo prisutni, ako ne pokušamo za sebe napraviti najbolje u okvirima u kojima možemo, a kroz zastupnike to dobro smo već vidjeli, gdje smo zapravo.

Svo to naše poimanje ispravnosti,  vrijednosti, nepojmljivosti sluganstva, tretmana manjih i nemoćnijih danas izgleda kao val idealizma koji bijesno i nemoćno udara u nesalomljive hridi činjenica. U takvim spoznajama um je spreman odbacivati činjenično, rugati se i gotovo na stupanj božanstva podizati svu tu proturječnost, bezumlje i nepravdu, pokušavajući dokazati nepomirljivost između onoga kako bi trebalo biti i kako je. I to je u redu. No u međuvremnu prisjetimo se Darwinove slike organskog svijeta s početka teksta. Mijenjati se i shvatiti da živimo u svijetu udruživanja, grupacija, svijetu jačih koji opstaju, do stvarnih i potrebnih promjena.

Izdvojeno

Vukovarci odali počast žrtvama na Ovčari

Published

on

Komemoracijom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća Vukovarci su u srijedu odali počast žrtvama ekshumiranima iz masovne grobnice na Ovčari, poljoprivrednom dobru kod Vukovara na kojem je 20. studenoga 1991. ubijeno i u masovnu grobnicu zakopano 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane grada.

 Vijence podno spomen obilježja na Ovčari položila su i svijeće zapalila brojna izaslanstva, među kojima i Grada Vukovara predvođeno gradonačelnikom Ivanom Penavom.

 Tijekom komemorativnog programa “Ovčara – vječna rana” u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, pročitana su imena svih 200 žrtava, među kojima su bili i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević te francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier. Pokraj svakog od 200 kupolastih čempresa, zasađenih na mjestu masovne grobnice, postavljena je crvena ruža.

 Molitvu je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Ivica Jagodić.

Još se traga za 60 zatočenika iz vukovarske bolnice

 Nakon pada Vukovara 18. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice odvedeno je oko 260 ranjenika i civila, a njih 200 je dva dana poslije pogubljeno na Ovčari. Za oko 60 preostalih zatočenika odvedenih iz bolnice još se traga. Najmlađoj žrtvi Ovčare bilo je 16, a najstarijoj 77 godina. Od 200 ekshumiranih žrtava, 192 su do sada identificirane, a osam nije.

 Članovi Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata do Ovčare su došli umimohodu od Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.

 Program ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. završava u srijedu navečer misom zadušnicom, koja će biti služena u vukovarskoj Župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova.

 Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na grad. Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu hrvatske vojske.

U koncentracijske logore odvedeno 7000 vukovarskih branitelja i civila

 Nakon gotovo tromjesečne vojne opsade obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

 Prema popisu koji je sastavio Franjevački samostan u Vukovaru nakon dvogodišnjeg prikupljanja podataka o stradalima u obrani Vukovara, tijekom agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad 1991. godine stradalo je 2.717 branitelja i civila. Na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata nalazi se još 386 osoba kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru 1991. godine.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Penava o Danu sjećanja na žrtvu Vukovara

Published

on

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava zahvalio je u srijedu svima koji su došli u Vukovar i svojom nazočnošću odali poštovanje gradu i njegovoj žrtvi 1991. godine te je izrazio zadovoljstvo ovogodišnjim obilježavanjem Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.

“Izuzetno sam zadovoljan kako je proteklo ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, sve je bilo na razini na kojoj treba biti, na kojoj je bilo i minulih godina, veliki broj ljudi, dostojanstveno bez ijednog incidenta”, rekao je Penava nakon odavanja počasti žrtvama koncentracijskog logora Veleprometa kroz koji je od rujna 1991. do travnja 1992. prošlo na tisuće branitelja i civila.

U izjavi novinarima rekao je kako ima osjećaj ponosa i zadovoljstva jer svi oni koji dolaze u Vukovar gaje duboke emocije i poštovanje prema Vukovaru, a to je i smisao samoga Dana sjećanja na žrtvu Vukovara

Na pitanje novinara je li s članovima Vlade koji su gotovo svi bili u Vukovaru razgovarao o procesuiranju zločina Penava je odgovorio da se te teme u okolnostima obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nisu doticali.

“Naravno da su dužnosnici odgovorni i dužni razmišljati o takvim stvarima 24 sata na dan”, rekao je Penava i dodao kako misli da bi se trebalo upitati “…zašto su rezultati tako slabi i treba li osmisliti nove zakone, nove pravilnike, novi sustav i ustroj” jer se stradalnicima rezultati moraju pokazati.

Istaknuo je da se nikome neće dati mira dok je stanje takvo kakvo je te kako nipošto ne treba dopustiti da “nečiji ego, taština, funkcija i fotelja koči rezultate” koji ponajprije moraju zadovoljiti stradalnike.

U vezi s boravkom članica udruga “Žena u crnom” iz Beograda te “Žena iz Zvornika” u Vukovaru i iskazivanjem pijeteta žrtvi njegovih žitelja, istaknuo je da te žene razumiju Vukovarce jer znaju što je bol i neprospavana noć. Podupro je njihove zahtjeve za otvaranje arhiva u kojima su odgovori na pitanje o sudbinama nestalih osoba, a sramotnim je ocijenio to što se u njima drži ono što bi pomoglo riješiti taj golemi humanitarni problem. 

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Suverenisti traže specijalizirano tužiteljstvo za ratne zločine

Published

on

Konferencija za medije Hrvatskih suverenista ispred Hrvatskog sabora. Na fotografiji Željko Sačić, Pero Kovačević.

Hrvatski suverenisti ocijenili su u petak kako u Hrvatskoj nema političke volje da se napravi učinkovit i djelotvoran sustav procesuiranja ratnih zločina, pa rješenje vide u specijaliziranom tužiteljstvu za ratne zločine.

Pravni ekspert suverenista Pero Kovačević založio se na konferenciji za novinare za  model koji će biti učinkovit i djelotvoran, što znači da će Hrvatska morati ići na specijalizirano tužiteljstvo za ratne zločine.

“To moraju biti ekipe stručnjaka koji znaju raditi taj posao, jer što vrijeme ide dalje sve je teže raditi”, istaknuo je Kovačević podsjećajući kako je on bio pravni ekspert za hrvatsko zakonodavsto na suđenju u Haagu, te da je u ekspertizi obrađivao i pitanje neprocesuiranja ratnih zločina. 

Upitao je zašto DORH i tijela gonjenja ne koriste dokaze izvedene pred Haaškim sudom u raznim predmetima, koji se odnose na Hrvatsku. Osobno je, kaže, u predmetu Milošević, vidio prvu naredbu o osnivanju vojnih logora do koje DORH nije mogao doći.

Tvrdi kako se svaki počinjeni ratni zločin može rekonstruirati, ali na tome moraju raditi educirani ljudi, oni koji imaju vojna i pravna znanja.

“Mi na žalost, očito nemamo političke volje da se taj sustav uredi na način kako mi govorimo”, rekao je Kovačević dodavši kako je i Ustavni sud u najnovijoj odluci rekao da “DORH u biti ne radi svoj posao”.  

Kovačević smatra da će se morati pretresti i “raznorazne abolicije”, jer postoji puno paradoksa, poput slučaja Vojislava Šešelja, koji je u Hrvatskoj osuđen na 4, 5 godine zatvora zbog protjerivanja i huškanja na protjerivanje Hrvata, pa je aboliran, a s druge strane Haag ga je za isto nedjelo osudio na 10 godina.

U neprocesuiranju ratnih zločina umirovljeni general Željko Sačić detektira dva problema: političku volju koja koči te procese, te skromne potencijale DORH-a.

“Jelenić, kako vidimo, to baš žarko ne želi, ali nema ni sa čim”, tvrdi Sačić i naglašava da policija ima sve dokumete, odnosno sve što je nužno za pokretanje kaznenih postupaka.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije