Pogledajte što rade na Hvaru, tkz. “Hrvatskom raju”

Grad Hvar nerijetko prozvan kao “Hrvatski raj” na udaru je brojnih domaći i stranih medija.

Naime, sve je počelo nezadovoljstvom odnosno promjenom cijena za zone javnih površina na otoku Hvaru, pa je oko 30 hvarskih ugostitelja potpisalo peticiju upućenu Gradu Hvaru i gradonačelniku Rikardu Novaku, piše Slobodna Dalmacija.

“Odluka o promjeni druge zone u prvu te promjena cijena javne površine u Hvaru je nepoštena, nerealna i ishitrena. To je kazna svima onima koji su svojim trudom, zalaganjem i ulaganjima postigli to da jedna uličica koja nikad u svojoj povijesti nije poslovala pozitivno naprave čudo i da ista postane hit ljetne sezone. Podizanje cijene prve zone za 100 posto te ukidanje subvencija ugostiteljima grada Hvara je direktan udarac na kvalitetu poslovanja, dodatna ulaganja, zapošljavanje te visinu plaća svih zaposlenih”, navodi se u peticiji.

Peticiju je podržalo i Udruženje obrtnika otoka Hvara, a njegova predsjednica Katica Vučetić traži da se ulica Kroz Grodu vrati u 2. zonu, kao što je to bilo do sada, a ugostitelji podržavaju njezin postupak smatraju odgovornim, jer je Hvar ipak još uvijek otok i neusporediv s Dubrovnikom, Makarskom ili Splitom, u kojima su isto podignute cijene javnih površina. Većina hvarskih lokala zimi je zatvorena jer nema dovoljno posla ni za koga.

“Eto, ja sam prošle godine za 47 četvornih metara javne površine u I. zoni i 7-8 četvornih metara u II. zoni ispred svoga ugostiteljskog lokala Gradu imao obvezu platiti između 26 i 27 tisuća kuna, a ove godine se od mene za to isto traži 60.000 kuna. Dakle, cijena je s 400 porasla na 1000 kuna po četvornom metru i pitam se je li to normalno, što je to Grad učinio i čime su nam se poboljšali uvjeti poslovanja da bi se cijena toliko podigla, a jedino pojašnjenje gradonačelnika je da im fali novca.

Dakle, pokušava nas se izjednačiti s onima koji samo ljeti dođu u Hvar da bi pokupili novce i onda odlaze odakle su i došli, a puno bi bolje bilo da Grad novac zaradi od iznajmljivanja tri prostora na Pjaci, otočiću Galešnik, Fortici, bivšem caffe baru ‘For’, Gradskoj lođi, Crvenom salonu, bungalovima hotela ‘Sirena’ i tko zna čega još”, ispričao je Zoran Miliša.

S druge strane, predlaže gradonačelniku da novac ubire propisima koji već postoje od prije, od onih koji se opijaju, uriniraju i vrše nužde po javnim površinama te šetaju neprikladno odjeveni po najužem centru grada. Miliša kaže kako ga grad prisiljava da dodatno podigne već ionako visoke cijene, ali ga možda ni to ne spasi da nakon gotovo tri desetljeća rada zatvori svoj lokal, ili bar odustane od terase.

“Stara cijena javne površine u 1. zoni bila je 600 kuna po četvornom metru, a za one koji imaju dva i više stalno zaposlenih radnika ona se umanjivala za 5 posto, da bi sada porasla na 1000 kuna po četvornom metru. To je uistinu enormno povećanje, a taj novac, ako gradska vlast ne prihvati ono na što želimo skrenuti pozornost našom peticijom, mi možemo nadoknaditi jedino povećanjem cijena naših usluga, što nas je većina već i učinila”, rekao je Stipe Jeličić u ime kavane ‘Pjaca’ u Hvaru, koja plaća 160 četvornih metara javne površine u najužem centru grada.

Ugostiteljima kojima je druga zona zamijenjena u prvu prostor za terase poskupio je čak 250 posto. Lokali su s radnicima posve dobro limitirani, tako da malo tko od ugostitelja razmišlja o otpuštanju zaposlenika, ali zato se trošak pokušava nadoknaditi podizanjem cijena usluga. Tako je cijena piva od pola litre podignuta na 36 do 40 kuna po boci, a onaj tko primjerice na Pjaci popije kavu s mlijekom za to će izdvojiti 25 kuna, a ako se četveročlana obitelj ‘usudi’ izići na pizzu, to bi s pićem moglo stajati između 350 i 400 kuna.

Za hrvatskog čovjeka to je uistinu preskupo, a pridonosi li tome i Grad Hvar svojom Odlukom o visini zakupnina za korištenje javnih površina za postavljanje štekata?