Svima je već poznato da iz godine u godinu Grad koji svakako obara sve rekorde po posjećenosti turista je Rovinj.
Istina je da puno i kvalitetno nudi, ali što je previše, previše je. Rovinj se osim bogatih kulturno povijesnih, glazbenih, sportskih i drugih manifestacija može pohvaliti da će te u platiti najskuplje pišanje u Hrvaskoj.
I dok smo mi pričali i svađali se oko cijene jedne kugle sladoleda, neprimjetno, kako kažu “iza ugla” na oko neprimjetno, nabili su nam cijenu korištenja WC-a za 1,5 eura.
Iako je Rovinj na vrhu ljestvice kao najskuplji grad na Jadranu, koji nije za svačiji džep, u kojem turista ne nedostaje, sramotno je da se “mala ili velika nužda” u centru Rovinja naplaćuje 1,5 eura ili 11,25 kuna.
Da obavljanje nužde košta, znamo već od davnih dana, jer u nuždi su velike oči, ali da će se cijena dići na 1,50 eura, to nismo očekivali, pa da je popločen zlatom.
Tješe nas došlo je “bablje ljeto” cijene idu dole, no, cijeneWC-a i u “babljem ljetu” ostaju iste.
Redakciji portala obratila se šokirana čitateljica koja je boravila u Rovinju ispričavši nam da u Zagrebu na autobusnom kolodvoru korištenje WC-a košta 40 centi, a na autobusnom u Rovinju 70 centi, no šok koji je doživjela u centru Rovinja ugledavši cijenu WC-a od 1,5 eura šo ju je nagnao na samo jednu pomisao “BEZOBRAZNO”!
Plaća se pogled na zalazak sunca
Iz inata ga nisam koristila, pa da je od zlata, jer zaista mi nije jasno da li je cijena tako velika jer pri izlasku iz WC-a može gledati zalazak sunca u Rovinju a toalet je običan, i smješten je tek nekoliko metara od gradske tržnice.
Ni “šverc”, ulaz preko reda ne dolazi u obzir je dežurstvo ispred ulaza je itekako organizirano, “ni muha ne može srugnuti”, no i u slučaju velike nužde nije bilo navale, ili čekanja u redu, jer malo tko će si dozvoliti takav luksuz pa i kad je i nužda u pitanju.
Priznajemo da cijene lete u nebo, ali pa neka je i Rovinj u pitanju, taj turisički biser, iako je stvarno pun turista, i oni zastanu u čudu pa komentiraju visoke cijene, WC-a pogotovo ali i nelogičnosti koje nas i u “babljem ljeu” mogu očekivati. Primjer je i slučaj jedne strankinje koja je pitala taksista koliko košta od autobusnog kolodvora do Lidla u Rovinju, on joj je rekao da je cijena 10 eura, na što se ona okrenula i otišla, a on je dobacio neka ide pješke kad neće to platiti. A udaljenost je 1,5 km.
Na šamaranja sa cijenama naučili smo kao obično “dobro jutro” no sada i kad je u pitanju “zov prirode”, i prirodna potreba čovjeka postala skupa pa pazite gdje ćete ju obaviti, jer sve košta pa tako i to.
