Izvor: novaczasve.com

OPG zakon je tek početak ozbiljne poljoprivredne reforme. Zakon konačno rješava otvoreno pitanje pravnog statusa obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pravne odnose, upis u registre, odgovornost i zaštitu od ovrhe.

Filip Galić, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize

5. travnja 2018. je na snagu stupio Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Usprkos činjenici da obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-ovi) postoje u gospodarskom životu Republike Hrvatske, oni su bili restriktivno uređeni i to Zakonom o poljoprivredi koji je u svojoj naravi bio zakon koji je rješavao pitanja politika poticaja poljoprivrede (sa dubioznim rezultatima). Iako je rano govoriti o učincima ovog zakona, učinjeni su određeni pomaci prema olakšanju poslovanja malih gospodarstava odnosno OPG-ova, piše cea-policy.hr.

OPG je zakonski definiran kao organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova obitelji. Djelatnosti poljoprivrede obuhvaća bilinogojstvo, stočarstvo i s njima povezane uslužne djelatnosti.

OPG-ovi se upisuju u Upisnik OPG-ova kojeg vodi Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Upis je obvezatan za fizičke osobe koje zbog samostalnog obavljanja gospodarske djelatnosti poljoprivrede imaju ekonomsku veličinu gospodarstva veću od kunske protuvrijednosti izražene u stranoj valuti od 3000 eura i/ili koje su po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti poljoprivrede obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit sukladno posebnim propisima su se odlučile za organizacijski oblik OPG-ova.

Fizičke osobe koje nemaju takvu obavezu upisa u Upisnik OPG-ova (koji imaju cenzus manji od 3000 EUR), se mogu organizirati u oblik OPG-a, a u suprotnom se upisuju u Upisnik poljoprivrednika sukladno Zakonu o poljoprivredi.

Treba istaknuti da Zakon o poljoprivredi i dalje poznaje Upisnik poljoprivrednika koji u sebi sadrži upisnik OPG-ova koji prodaju na tržištu vlastite poljoprivredne proizvode. Obzirom da taj dio Zakona o poljoprivredi nije stavljen izvan snage, ostaje na upravnoj praksi kako će tretirati ovu dihotomiju, piše cea-policy.hr.

U Upisnik OPG-ova, osim nositelja istog, upisuju se i vlastiti ili unajmljeni proizvodni resursi kojima raspolažu nositelj OPG-a i/ili članovi OPG-a temeljem vlasništva, posjeda, suglasnosti ili ugovornog odnosa.

Novost je, za razliku od odredbi Zakona o poljoprivredi, što Zakon o OPG-ima, proširuje mogućnosti izravne prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda OPG-ova i na štandove unutar trgovačkih centara, kioscima OPG-ova, pokretnim objektima OPG-ova i sl.

Za obveze OPG-a njegovi nositelji odgovaraju cijelom svojom imovinom. Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine se ne može provesti na dijelu poljoprivrednih resursa upisanih u Upisnik OPG-ova koji su nužni za obavljanje poljoprivrede, ako je ta djelatnost glavni izvor sredstava za život. Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine se ne može provesti na nekretnini koja je u vlasništvu nositelja OPG-a i članova OPG-a, u kojoj ovršenik stanuje, u opsegu nužnom za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba, piše .

Zakon propisuje postupak obaveznog mirenja prije pokretanja ovršnog postupka za tražbine manje od 20.000,00 kn, a koje su nastale temeljem dobrovoljno pravnog posla. Razlog navedene odredbe je zaštita od ovrhe na poljoprivrednim resursima kao nekretninama ili pokretninama. Smatramo da je ovdje nužno preispitati svrhovitost ove odredbe, obzirom da bi Republika Hrvatska, pravne osobe sa javnim ovlastima i javne ustanove, čija su potraživanja zasnovana na zakonu, morali ulaziti u postupak mirenja, a ne samo isključivo vjerovnici OPG-ova temeljem slobodno ugovorenih poslova. Također je za OPG-ove koji posjeduju žive životinje omogućeno otvaranje zaštićenog računa kojim se onemogućava pljenidba dijela novčanih sredstava namijenjenih za opskrbu hranom i druge skrbi za žive životinje.

Upravni nadzor nad primjenom ovog zakona provodi Ministarstvo poljoprivrede, a inspekcijski nadzor nad provedbom ovog zakona provode poljoprivredni inspektori.

Iako je ovaj zakon relativno dobar početak povećanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, obzirom da daje nešto više poslovne slobode fizičkih osobama koje je bave poljoprivredom u organiziranju i tržišnom plasmanu vlastite poljoprivredne proizvodnje, mora se upozoriti da je ovo i dalje tek početak onog što mora biti sveobuhvatna reforma poljoprivrede.

Da se ide korakom naprijed – korakom nazad, potvrđuje i konačni prijedlog Zakona o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori koja uvodi obveznu članarinu za OPG-ove, što predstavlja nepotrebni parafiskalni namet (koji je prije nekoliko godina ukinut). Također, ostaje pitanje ogromnih poljoprivrednih površina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, a neiskorištene su.

S druge strane, za konkurentnost poljoprivrede je ključno okrupnjavanje zemljišta. Konačno, subvencioniranje poljoprivrede na korisnike koji uopće poticaje ne koriste namjenski je isto jedna od omča oko vrata nekonkurentne hrvatske poljoprivrede.

A o svemu ovome još je prošle godine govorio državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak.

“Ministarstvo poljoprivrede provodi opsežnu reformu, a od brojnih važnih akata spomenut ću tek zakon o poljoprivrednom zemljištu i OPG-u kojima se stvara kvalitetniji okvir svim poljoprivrednicima, posebno mladima, za njihovo buduće poslovanje” – kazao je Majdak te dodao:

“Cilj kojemu težimo je stvoriti konkurentnu, samodostatnu i održivu poljoprivredu.
Krećemo s izradom Strategije razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora RH kojom ćemo dati odgovore gdje želimo biti kroz sljedećih 10 godina”.