Putovanje u svemir trebalo bi za petnaestak godina postati ostvarivo i onima koji nisu iznimno bogati, rekao u je razgovoru za Hinu talijanski astronaut Paolo Nespoli, uvjeren da će svemirski turizam promijeniti način na koji Zemljani gledaju na svoj planet.

Paolo Nespoli astronaut je Europske svemirske agencije (ESA) koji je triput letio do Međunarodne svemirske postaje (ISS) i ondje ukupno proveo ukupno godinu dana. Sa 61 godinom najstariji je aktivni astronaut ESA-e.

Nespoli je nedavno gostovao u Europskom parlamentu u Strasbourgu gdje je u sklopu Europskog događaja za mlade održao predavanje o svojim pustolovinama, postignućima i ostvarenju snova.

Jer kao i bezbrojni dječaci, i maleni je Paolo želio biti astronaut kad odraste. Njegove dječje tlapnje sedamadesetih godina prošlog stoljeća u talijanskoj provinciji, tisućama kilometara udaljenoj od ikakvih svjetskih svemirskih centara, izazivale su samo osmijehe.

“Ali teškim radom mogu se ostvariti i najluđi snovi”, poručuje Nespoli, vojni pilot i diplomirani inženjer aeronautike i astronautike.

Iz svemira se ne vide državne granice

Iako to ovisi o mnogo faktora, Nespoli predviđa da će i građani srednje klase imati priliku otisnuti se su svemir za petnaestak ili dvadesetak godina.

“To je poput mobitela. Sjećam se kako sam u astronautskom centru imao jedan od prvih mobitela u Njemačkoj, a razgovor je koštao 20 maraka po minuti. To je bilo nevjerovatno i razmišljali smo o tome tko bi si mogao priuštiti tako skup uređaj. Nekoliko godina poslije bili su svugdje”, rekao je Talijan u razgovoru za Hinu.

Odlazak u svemir i pogled na cijelu Zemlju mijenja čovjeka, kaže Nespoli. Kada bi širi sloj ljudi imao tu priliku, promijeno bi se i način na koji društvo razmišlja o svom jedinom domu, dodaje.

“Kružeći oko nje, shvatio sam da je Zemlja kao svemirski brod, a ljudi mornari koji trebaju raditi zajedno”, rekao je.

Nespoli ističe kako se iz svemira se ne vide granice između država, nego samo ona između Zemlje i crnila svemira, zbog čega čovjek tada prvi put u punini osjeća pripadnost svom planetu.

“Zemlja iz svemira izgleda kao vrlo delikatan ekvilibrij i očito je koliko je čovjek ugrožava”.

Sa ISS-a se odlično vidi koliko je čovjek raširen po planeti, a Nespoliju je posebno šokantan bio broj ribarskih brodova na jugoistoku Azije za koje je prvo smatrao da su dio nekog ogromnog grada.

“Kao ljudi moramo poduzeti nešto i moramo to učiniti sada”, kaže Nespoli i priznaje kako je  tek na 400 kilometara iznad Zemlje shvatio da mora živjeti život što manje štetan po okoliš.

Astronauti nisu superjunaci

Stanarima ISS-a dnevni raspored je strogo određen kako bi ograničeno vrijeme što bolje iskoristili za provedbu što većeg broja znanstvenih eksperimenata.

“Astronauti nisu superjunaci ili genijalci, nego normalne osobe koje su sposobne raditi svašta, naprimjer popraviti WC”, ističe Nespoli.

Pošto provode vrijeme u bestežinskom stanju, i sami astronauti su pokusni kunići medicinskih testiranja, poput primjerice onih za osteoporozu.

Ta bolest posebno je zanimljiva za istraživanje u svemiru jer dugotrajni izostanak gravitacije loše utječe na kosti zbog čega su zaključci sa svemirske postaje jako korisni na Zemlji.

“Izostanak gravitacije mozgu šalje signal da je kostur nepotreban, pa se gubi deset puta više kalcija nego inače”, otkrio je Nespoli.

Astronauti zbog toga moraju svakodnevno vježbati.

Nespoli ipak pronalazi vremena i za svoj hobi, fotografiju. Na Zemlju se vratio s oko 27 tisuća snimaka.

Fotografiranje iz svemira zahtijeva posebnu brzinu i okretnost jer primjerice Italija, Nespolijev najdraži motiv, zbog brzine kruženja ISS-a oko Zemlje “pobjegne” iz vidokruga za nekoliko sekundi.

Ali zato svakoga dana ima 16 puta priliku fotografirati izlaske i zalaske Sunca.

Ima li svemiraca? 

Zanimljiv aspekt boravka u svemiru bila je i prehrana.

“Hranu sam dolje smatrao samo izvorom minerala i vitamina, ali gore shvatite da je ona mnogo više jer postoji i njezin društveni dio i element ugode, o čemu se na ISS-u baš i ne razmišlja”.

Astronauti su u sklopu znanstvenih istraživanja na ISS-u uspjeli uzgojiti salatu, a samo jedan njezin list Nespolija je podsjetio na pregršt okusa koje je zaboravio od napuštanja Zemlje.

Kao pravi Talijan u jednom se trenutku u šali požalio da na ISS-u nemaju pizzu, ali su mu već u idućoj pošiljci poslali sastojke, pa je postao vjerojatno jedini koji taj specijalitet pripremio u svemiru. Osim ako se pizze nisu dosjetili i izvanzemaljci.

Zbog svog inženjerskog načina razmišljanja koji u obzir uzima beskonačnost svemira, Nespoli ne odbacuje mogućnost da izvanzemaljci negdje postoje jer bi statistički bilo nevjerojatno da se nigdje drugdje u kozmosu nisu stvorili pogodni uvjeti za život slični onima na Zemlji.

A je li Zemlja stvarno okrugla?

Nespoliju je fizički najteži, ali psihički najlakši dio misije bio povratak na Zemlju.

“Kada sletite, sretni ste što ste živi i što je misija gotova. Lijepo je biti i raditi u svemiru, ali je jako zahtjevno, stresno i mogućnost pogreške je velika”.

“Kada sletite, a niste uništili stanicu ili nekoga ubili, pomislite si ‘yes!’, a zatim se otvore vrata, ulazi svježi zrak i bude se osjetila, gravitacija je opet tu i vidite da se stari svijet vratio”, otkriva astronaut.

A na pitanje ima li što poručiti onima koji tvrde da je Zemlja ravna ploča, Nespoli je samo zakolutao očima.

“Stvarno ne znam što bih rekao na to”.

Ivan Šaravanja

Podijeli objavu