Povezite se

Kolumne

Nekad djeca rata, danas ljudi društvenog apsurda

Objavljeno

-

Piše: dr. sc. Vlatka Vukelić

Dijete sam rata. Kada su mi prvi MIG-ovi JNA preletjeli iznad glave i kad sam prvi puta začula onaj iritantni zvuk civilne obrane koji označava zračni napad imala sam 12 godina. Vrlo brzo sam naučila razliku između obilježavanja zračne i opće opasnosti. Naučila sam i što je VBR.

Naučila sam i kako se moram baciti na zemlju ako granata koja dolazi prema meni (civilu, djetetu!!) fijuće dok prolazi blizu, a ako fijuće pa se taj zvuk najednom izgubi, pada u moju neposrednu blizinu.

Naučila sam i kako se živi u zamračenju uz svijeće… na kraju 20. stoljeća i uz dobar životni standard koji smo kao obitelj imali. Naučila sam i kako se ide po kruh i mlijeko po stalnoj općoj opasnosti. Nisu “rokali” ujutro. Čekali su kraj radnog vremena i onda počeli s granatiranjem grada.

Cilj su im bili ljudi koji idu s posla! Roditelji su nakon jeseni provedene u podrumu odlučili kako je vrijeme za prebacivanje djece u Zagorje. Pa sam naučila i kako se opraštaš od kuće i roditelja u apsolutnom uvjerenju da ih više nikada nećeš vidjeti. Kidali su me s kućnog praga, jer sam bila odlučna u ideji da zajedno ginemo. Tako je bilo kad sam imala 12 godina.

Tako su MIG-ovi JNA prekinuli jedno od mnogih djetinjstva. Na dan 5.8.1995. imala sam 16 godina.
Dane koje su uslijedili proživjela sam sa strepnjom i ponosom. S tolikom euforijom…slavili smo sa svakim vraćenim pedljem naše vojske i naših operativnih jedinica. Plakali smo kada smo slušali kako naši vraćaju jedno po jedno selo i grad, ali plakali smo i za svakim poginulim braniteljem, kako su nam stizale vijesti o tome. Mahala sam tenkovima na kojima sjede naši dečki kad je “Oluja” bila gotova, bacala cvijeće…

A onda sam otišla na sahranu mladog heroja poginulog pri osvajanju Petrinje. Uz lijes je stajala njegova udovica pred porodom. Sretnem ju i danas često, žena je to nevjerojatna duha i optimizma.

Danas, 2018. godine… kako smo se mi to kao društvo odužili djeci rata, udovicama poginulih heroja, svim onim malim ljudima koji su radili dok su im granate padale po glavi? Tako što dajemo medijski prostor Pupovcu, Pilselu i Teršelički? S nametnutim nam tezama o nekakvim oprostima? Za što bih se ja to trebala ispričavati? Za sav onaj strah koji sam trpila noćima dok je “tuklo” po gradu u kojem sam rođena, za slike koje sam vidjela kad smo prošli našim razorenim krajem nakon “Oluje”, za oteto djetinjstvo?

Nemam ništa protiv ako je to bio moj zalog za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, no onda tražim i naše institucije da takvu žrtvu poštuju i da se ponašaju prema nama “običnim ljudima” s poštovanjem i ne dozvole pljuvanje po našim emocijama. Jer tada smo mogli dati samo to, a danas nam.je zadatak da izgradimo zdravo društvo. Upravo to i činimo.

Predsjednica Udruge Hrvatska Slobodna Desnica
povjesničarka
dr. sc. Vlatka Vukelić

Kolumne

Preko noći smo konačno dočekali digitalizaciju javne uprave i javnih sužbi, trebale su nam izvanredne okolnosti

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Pandemija se već itekako odrazila na naš svakodnevni život, kako privatni tako i poslovni. Tako se u Hrvatskoj dogodilo čudo neviđeno, državna administracija i javne službe odjednom mnogo toga može odraditi putem interneta, običnim mailom, a ne kao prije obilaženjem šaltera i čekanjem u redovima.

Kao što je povijesni presedan da je u Hrvatskoj već dugo vremena niz Vlada laprdalo o tome da će baš oni, baš njihova Vlada digitalizirati javnu upravu i javne službe. Naravno, godinama su to bila puka i lažna izborna obećanja, sve je išlo pretraljavo i sporo, jer joj se i birokracija odupire, a očito i sama vlast odupirala digitalizaciji.

I onda dođe pandemija korona virusa i odjednom se sve može digitalno, svi prešli na internet, na e-mailove, samo da se ne dolazi fizički u institucije ili da se to svede na što je moguće manju mjeru. Ustrojavaju se i informatički prate nove evidencije, zahtjevi se podnose elektronički itd.., sve preko noći postaje moguće. Znači, može se sve, ali u nas je očito i za ubrzavanje digitalizacije trebale izvanredne okolnosti da se konačno priključimo državama 21.stoljeća.

Znači vlasti su jednostavno mogle riješiti pitanje popisa birača,spriječiti glasovanje mrtvih, dvostruko glasovanje, ali nisu to htjele. Vlasti su mogle jednostavno provjeriti broj potpisa referendumskih inicijativa. Mogle su ali nije to odgovaralo Andreju Plenkoviću i tadašnjem njegovom pulenu Lovri Kuščeviću te su proglasili preko 400 tisuća hrvatskih državljana da su nepismeni.

Jednako tako su jednostavno mogli utvrditi broj stanovnika Vukovara, posebno u vezi dvojezičnosti i broja Srba, ali nisu to htjele jer nije odgovaralo njihovom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu. Naravno mnoge stvari nam postaju jasnim i dolazimo do odgovora tko je u biti spriječavao digitalizaciju javne uprave i javnih službi. Spriječavale su to vlasti, vlade HDZ-a i SDP-a jer im je to odgovaralo.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Željko Sačić: O vjerskim slobodama u nas, u doba “Corone” !

Published

on

Piše: Željko Sačić

Za prekid ove, aktualne represije nad vjernicima u Hrvatskoj, dakle za zadovoljenje njihove nasušne duhovne, vjerničke potrebe hrvatskih ljudi u ovim teškim vremenima pandemične krize, po mojem mišljenju treba samo malo više “dobre volje” i razumijevanja Stožera.

Naime, već sad smo, svi mi, u ovih dva tjedna, naučili, i koliko toliko se prilagodili životu u “karanteni”, sa donedavno, nezamislivim ograničenjima naših prava, sloboda i uobičajenog načina života. No, hvala Bogu i sad idemo, (u strogo kontroliranim uvjetima, poštujući propisana pravila) u ljekarne, pekarnice, na benzinske, u banke, još značajnije u velike trgovačke lance( Konzum, Pevex, Spar, Lidl, Kaufland.. itd.) trgovine građ.materijalom. Uskoro, možda već i od sutra, prekosutra, na “zelene” tržnice ..Dakle, učinili smo si život ipak malo lakšim i omogućili svakodnevno golo preživljavanje , dostupnost hrane, drugih potrepština, namirnica.

S druge strane, i u tim uvjetima rade, proizvode, djeluju naši gospodarski subjekti, mala ili veća poduzeća, brti, OPG.., sa puno ljudi u halama, uz poštivanje ovih strogih pravila.

Na kraju, i Sabor RH sada funkcionira u sličnim uvjetima ( hm…, možda su oni već stekli – “imunitet krda?). Zato sam mišljenja da se može iznaći način, model, u suradnji sa HBK(i drugim vjerskim zajednicama, ako to žele njihovi vjernici) za prikazivanje nedeljne Svete Mise, u nekoj, za takvu sada posebnu prigodu, primjerenoj, crkvi. (U Zagrebu, nakon katastrofalnog potresa, npr. u Crkvi Sveta Mati Slobode) I to uz poštivanje svih tih uvjeta, i isključivo za zdrave ljude, vjernike, nerizične. Pa, ako je nužno, i uz neke dodatne uvjete.., npr. mjerenje temp. tijela na ulazu u Bogomolje, crkve. Nije nikakav problem za potrebe HBK u Hrvatskoj izgraditi ni poseban, interni sustav “e- vjerničke, lokalne, propusnice”, radi uvida i obavijesti vjernika o fizičkoj popunjenosti pojedine crkve u nekom mjestu,gradu,općini. No, ako ih i dođe više nego što fizički stane( u razmaku) u konkretnu crkvu, uz Božju pomoć i utjehu, po uputi svećenika, vratiti će se svojim kućama i pratiti Sv.Misu, posredstvom TV-a, ili ostati u molitvi, uz distancu i zaštitu na crkvenom dvorištu ..

Eto ..tako bi ja, dok se korona ne širi rapidno, eksponencijalno i dok ne raste broj mrtvih kao i na respiratorima ili u samoizolaciji, te dok raste broj samoizlječenih. Jer, kako nas Krist uči, “nije sve u kruhu”, čovjeku je potrebna i duhovna hrana, što je alternativa, (ako ipak potraje). . ..Katakombe?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Zašto Vada konačno ne krene u punu revitalizaciju hrvatske poljoprivrede !?

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Vlada je konačno, shvatila da je nužno krenuti sa mjerama za proizvodnju hrane i revitalizaciju hrvatske poljoprivrede. U zadnjem paketu mjera za pomoć gospodarstvu, Vlada je djelomično prihvatila moje prijedloge mjera za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i proizvodnju hrane.

Vlada je odlučila da će u cilju očuvanja poljoprivredne proizvodnje svim javnim naručiteljima – vojsci, policiji, bolnicama i sl. – predlaže da minimalno 60 posto poljoprivrednih proizvoda mora biti naručeno od domaćih proizvođača, a izaći će se i ususret mljekarima na način da će Vlada svim mljekarima otkupiti sve tržišne viškove. Naravno da su ove mjere nedovoljne. Što se čeka sa ostalim mjerama iz mojeg prijedloga, nije mi jasno, nema se što čekati. Nema se što čekati!

Hrvatska, u ovom trenutku ima više od 400.000 hektara nekorištenog poljoprivrednog zemljišta, koje bi se u razmjerno kratkom roku moglo početi obrađivati ili koristiti za proizvodnje hrane. Hrvoje Kutnjak s zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:

“Procjeni li se da je po glavi stanovnika potreban jedan kvadratni metar oranice dnevno, odnosno da jedan hektar može prehraniti 27 osoba kroz cijelu godinu“, prema ovoj procjeni odnosno preliminarnoj računici , sa ovom površinom od preko 400.000 hektara potencijalno bi se moglo prehraniti gotovo 11 milijuna ljudi godišnje”.

Pitate me što nam je činiti, što Vlada treba napraviti da opet bili zemlja prizvodnje hrane.

Odgovor je jednostavan, trebaju učiniti ono što su propustili učiniti kako bi spriječili krah domaće prizvodnje hrane. Poduzimao sam niz zakonski inicijativa, kao saborski zastupnik, da se revitalizira hrvatska poljoprivreda i spasi od propasti. Sve Vlade HDZ-a i SDP-a su ih odbili i dali svoj pun negativan doprinos današnjem stanju u hrvatskoj poljoprivredi.

Vlada odmah bez odlaganja treba provesti slijedeće mjere za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i omogućavanje prizvodnje hrane:

a) provesti bilaciranje poljoprivrednih proizvoda te jednostavno i brzo utvrditi godišnje potrebe Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima po količinama i vrstama; b) utvrditi koliko od potrebnih godišnji potreba Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima, Hrvatska samostalno godišnje proizvede,a koliko uveze: c) odrediti nositelje poljoprivredne prizvodnje po županijama( nositelji količine i vrstu rarađuju sa OPG-ima na svom području) i na temelju bilanciranja potreba Hrvatske odrediti količine i vrstu poljprivredne proizvodnje koje će se prizvoditi; d) utvrditi obvezu otkupa proizvedenih poljoprivrednih proizvoda od nositelja poljoprivredne prizvodnje o d strane dražave i trgovačkih lanaca; e) zakonski prisiliti trgovačke lance( za vrijeme izvanrednog stanja i poslije) na obvezu da najmanje 60% poljoprivrednih prizvoda moraju nabavljati od domačih prizvođača .

Eto, to bi najkraće rečeno trebalo odmah raditi, spriječiti da sutra ne budemo gladni i ponovno revitaliziramo domaću prizvodnju hrane. Podmirimo iz vlastite prizvodnje sve godišnje potrebe za hranom i poljoprivrednim proizvodimo te osposobimo poljoprivredu za izvoz hrane.

Postavlja se pitanje zašto Vlada izbjegava poduzeti predloženi set mjera za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i pokretanje proizvodnje hrane. Štiti li Vlada i dalje agromafiju, uvozničke lobije i velike trgovačke lance koji su bacili hrvatsku poljoprivredu na koljena, naravno zajedno sa Vladam HDZ-a i SDP-a?

Hvale su vrijedne mjere za pomoć gospodarstvu i sačuvanje radnih mjesta, država će se za njihovo provedbu morati zadužiti, a sve to ćemo mi svi na kraju otplaćivati. Zar ne!? Tim više svi skupa trebamo stisnuti Vladu da krene sa pravim mjerama za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede. Zaorimo hrvatska polja i uništimo agromafiju i uvozničke lobije, sad nam je to jedinstvena prilika.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije