Obilježavanje Svjetskoga dana Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je progresivna neurološka bolest od koje u Hrvatskoj boluje više od 14.000 osoba, pa je Svjetski dana Parkinsonove bolesti, koji je u srijedu obilježen na zagrebačkom Cvjetnom trgu, prigoda da se ukaže na probleme s kojima se suočavaju oboljeli i njihove obitelji.

“Ove je godine naše geslo ‘Život nije siv – čak ni s Parkinsonovom bolesti’ čime želimo poručiti da se s bolešću može živjeti iako se dijagnoza ne može promijeniti, ali bolest prvo treba upoznati”, rekala je predsjednica udruge “Parkinson i mi” neurologinja Vladimira Vuletić.

Predstavnici udruge građanima su dijeliti crvene tulipane, kao simbole borbe protiv Parkinsonove bolesti, te brošure i letke s informacijama o bolesti, metodama liječenja i radu udruge.

Od Parkinsonove bolesti najčešće obolijevaju stariji od 65 godina, no ima i puno mlađih bolesnika. Jedan od deset novooboljelih mlađi je od 50 godina, što znači da obolijevaju i radnosposobne osobe, kazala je Vuletić.

U Hrvatskoj je registrirano oko 14.000 oboljelih, no pretpostavlja se da ih je između 16.000 i 20.000, budući da kod 25 posto njih bolest ostane nedijagnosticirana.

Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest (iza Alzheimerove), nepoznata uzroka, no pretpostavlja se da na nju utječu genetski i okolišni čimbenici.

Tijekom bolesti dolazi do gubitka ili degeneracije živčanih stanica u dijelu mozga, što rezultira oštećenjem kontrole pokreta. Pojavnost bolesti puno je veća u starijoj dobi, nakon 60. godine, no zahvaćena je i populacija mlađa od 50 godina.

Simptomi koji se najčešće primijete su motorički – drhtanje ruku, nogu, brade i glasa, te usporenost i zakočenost kretnji. Postoje i nemotorički simptomi koji se javljaju čak 10 godina ranije, poput poremećaja mirisa, spavanja, anksioznosti, depresije i problema s probavom.

Parkinsonovu bolest ne može se sasvim izliječiti, ali simptome se može dobro kontrolirati. Oboljelima u Hrvatskoj na raspolaganju su sve metode invazivnog liječenja, uključujuči i dubinsku mozgovnu stimulaciju.

Cilj je udruge “Parkinson i mi”, koja okuplja više od 400 bolesnika, da svi oboljeli dobiju dijagnozu u roku šest mjeseci, ujednačen tretman i vođenje bolesti, kao i edukaciju i podršku prilagođenu njihovim osobnim potrebama i preferencijama.

Potrebna im je pomoć multidisciplinarnih timova koji uključuju neurologe, psihologe i psihijatre, fizijatre, fizioterapeute i socijalne radnike, a takvi timovi nedostaju, posebno u ruralnim krajevima.