Povezite se

Svijet

Moskva kaže da je FBI uhitio ruskog državljana, nakon što je Moskva uhitila bivšeg marinca

Objavljeno

-

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova reklo je u subotu da je SAD uhitio ruskog državljana, dan nakon što je Moskva uhitila bivšeg američkog marinca Paula Whelana, koji je optužben za špijunažu.

Ruska savezna sigurnosna služba je 28. prosinca uhitila Whelana. Njegova obitelj tvrdi da je nevin te da je zbog vjenčanja bio u Moskvi.

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije kaže da je SAD 29. prosinca uhitio ruskog državljana Dmitrija Makarenka na Sjevernomarijanskim otocima, američkoj pridruženoj državi na Pacifiku te je premješten na Floridu.

“Makarenko, rođen 1979. je došao na otok Saipan sa svojom ženom, maloljetnom djecom i starijim roditeljima. Osoblje FBI-a ga je uhitilo u zračnoj luci, nakon što je sletio”, reklo je ministarstvo.

Reuters nije odmah mogao dobiti komentar američkog veleposlanstva u Moskvi.

Glasnogovornik State Departmenta u Washingtonu je uputio zahtjev za komentarom ministarstvu pravosuđa, koje nije odmah odgovorilo.

Dokumenti podneseni na američkom okružnom sudu za južni okrug Floride pokazuju da su Makarenka u lipnju 2017. savezni tužitelji optužili za urotu s Vladimirom Nevidomijem, kako bi prenijeli vojnu opremu, uključujući noćne optičke ciljnike iz SAD-a u Rusiju bez američkog odobrenja.

Makarenka, stanovnika Vladivostoka je američko pravosuđe proglasilo bjeguncem u siječnju 2018. Nevidomy, stanovnik Hallandale Beacha na Floridi, proglašen je krivim u lipnju 2018. te je osuđen na 26 mjeseci zatvora.

Američki državni tajnik Mike Pompeo rekao je ovaj tjedan kako je Washington zatražio objašnjenje od Moskve zbog Whelanovog uhićenja te da će tražiti da se odmah pusti Whelana, ako zaključe da je njegovo uhićenje neprikladno.

Velika je Britanija upozorila Rusiju u petak da pojedinci ne bi smjeli biti korišteni kao diplomatski pijuni. Whelan također ima britansku putovnicu.

Rusko je ministarstvo reklo u izjavi da ruski diplomati nisu uspjeli doći do Makarenka na Floridi te su naveli da će Washington morati objasniti svoj postupak

Prije nego je Moskva dala detalje Makarenkovog uhićenja, stručnjaci su spekulirali da bi Moskva mogla razmijeniti Whelana za ruske državljane, koje je uhitio Washington.

“Ne vidim razloge za pokretanje tog pitanja u kontekstu razmjene. Trebali bismo se podvrći svim procedurima potrebnim u ovoj situaciji”, rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov u subotu, prenosi novinska agencija Interfax.

Whelanov brat blizanac David rekao je Reutersu u subotu da su se službenici američkog veleposlanstva susreli s njegovim bratom u srijedu te da će ga idući tjedan ponovo posjetiti.

“Činio se dobro, onoliko koliko se može očekivati u ruskom zatvoru. Nedostajalo mu je puno osobnih potrepština, poput toaletnog papira, koje nisu pružene”, rekao je David Whelan u telefonskom intervjuu.

“State Department nam je pomogao osnovati račun … tako da može kupovati namirnice koje su mu potrebne”, dodao je.

(Hina) 

Nastavi pregledavati
Reklame
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Svijet

Kina objavila plan za smanjenje upotrebe jednokratne plastike

Published

on

Pixabay

Kineska vlada u nedjelju je objavila plan za smanjenje upotrebe jednokratne plastike koji uključuje zabranu plastičnih vrećica u supermarketima i trgovačkim centrima u velikim gradovima do kraja 2020.

Nacionalno razvojno i reformsko povjerenstvo objavilo je priopćenje u kojemu stoji da je cilj plana značajno smanjiti proizvodnju i upotrebu plastike do 2025. Kina je jedan od najvećih svjetskih zagađivača plastikom.

Zabrana plastičnih vrećica proširit će se i na manje gradove do kraja 2022., navodi se u planu povjerenstva.

Povjerenstvo je reklo da će Kina “zabraniti i ograničiti proizvodnju, prodaju i upotrebu nekih plastičnih proizvoda, aktivno promovirati alternativne proizvode, standardizirati recikliranje plastičnog otpada i redovno te efektivno kontrolirati zagađenje plastikom”.

Zabrana nerazgradivih plastičnih slamki predviđena je do kraja 2020. kao i zabrana uvoza plastičnog otpada, iako nije specificirano kada će to biti zabranjeno.

Planom je predviđena zabrana korištenja nerazgradivog pakiranja za neke dostavne službe u velikim gradovima, dok će ta zabrana biti proširena na cijelu zemlju do 2025.

Ucitavanje vijesti

Svijet

Čović: Nakon 12 godina održat će se izbori u Mostaru

Published

on

Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović ustvrdio je u nedjelju da će se na jesen prvi put nakon 12 godina održati izbori za lokalna tijela vlasti u Mostaru, izražavajući očekivanja da će se izmijeniti i izborna pravila za biranje Doma naroda i Predsjedništva.

U intervju za Novinsku agenciju Federacije BiH (FENA) Čović je rekao kako se vode intenzivni razgovori s vodećom bošnjačkom Strankom demokratske akcije (SDA) kako bi se postigao dogovor o Mostaru.
„Sigurno će biti organizirani izbori u Mostaru 2020. godine. Taj problem će se riješiti, to je sasvim izvjesno. I to u za to predviđenim zakonskim rokovima“, rekao je Čović.

Ustavni sud BiH je 2010. godine po apelaciji tadašnje predsjednice Federacije BiH Borjane Krišto (HDZ BiH) poništio odredbe Izbornog zakona BiH o načinu biranja vijećnika u Gradsko vijeće iz šest gradskih područja. Nakon toga je aktivistica Naše stranke Irma Baralija prošle godine pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu dobila presudu protiv BiH jer u Mostaru građani godinama ne mogu birati tijela vlasti.

Čović je pojasnio kako je suština tih presuda da se pronađe način izbora 35 vijećnika za Gradsko vijeće, dok pak bošnjačka SDA inzistira na promjeni Statuta i donošenju posebnog zakona o Mostaru kojim bi se onemogućila dominacija brojnijih Hrvata nad Bošnjacima u tome gradu.
„Meni se čini da je realno postaviti plan do kraja trećeg mjeseca da taj posao završimo“, istaknuo je čelnik HDZ-a. Dodao kako se zajedno s time treba postići dogovor o izmjeni izbornog zakonodavstva o načinu biranja Doma naroda i Predsjedništva BiH gdje pak Hrvati traže zaštitu od preglasavanja brojnijih Bošnjaka. Po njegovim riječima HDZ-ov prijedlog i stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora temelje se na idejama federalizma koje baštini Europska unija kao standard, te da se u BiH uz građane trebaju zaštititi i tri naroda.

Čović je uvjeren kako bi se nakon izmjena Izbornog zakona BiH trebali stvoriti uvjeti za izbor nove Vlade Federacije BiH i predsjednika toga entiteta.

Ucitavanje vijesti

Svijet

Posljednji preživjeli: Starenje sa sjećanjem na Auschwitz

Published

on

Gledajući fotografije svojih roditelja i sestara koji su ubijeni u Auschwitzu, Szmul Icek dršće i oči mu se pune suzama. 

Iako je to bilo prije 75 godina, Icekova sjećanja na život i smrt u nacističkom logoru bolno su svježa. 

Više od milijun Židova ubijeno je u Auschwitzu, u tada okupiranoj Poljskoj.

Posljednji preživjeli sada su starci, ali i dalje žive s fizičkim i mentalnim ožiljcima užasa iz onoga vremena. 

Otkako je logor oslobođen prije tričetvrt stoljeća, koža im se naborala, a istetovirani brojevi izblijedjeli. 

Baš kao što blijedi kolektivno sjećanje na holokaust. 

Oni su posljednji svjedoci traumatičnih događaja koje neki antisemitski revizonisti sada, u 21. stoljeću, pokušavaju dovesti u pitanje. 

I dok se Izrael priprema obilježiti 75. godišnjicu oslobođenja logora na svečanosti s brojim svjetskim državnicima, agencija AFP razgovarala je s desetak preživjelih i zapisala njihova svjedočanstva. 

Neki su svoje priče ispričali hladno i detaljno, bez suza. 

Drugi o tome jedva mogu govoriti, a nekima je sjećanje uništio Alzheimer. Dio ih i danas osjeća stid. 

Icek (92), rođen u današnjoj Poljskoj, teško govori i prepušta supruzi da ispriča tragediju njegove obitelji. 

Početkom 1942. njegove dvije sestre odgovorile su na obavijest zloglasne tajne policije Gestapoa da joj se djeca trebaju prijaviti kako bi zaštitila svoje obitelji. 

“Otišle su i više ih nikad nisu vidjeli. Ne znaju što im se dogodilo”, rekla je Icekova supruga Sonia. 

Icek je dugo godina svoj logoraški broj, 117 568, tajio od nje. 

Nakon što je godinama živio u Belgiji, bračni par se skrasio u stanu u Jeruzalemu. Na zidovima u dnevnom boravku stari su obiteljski portreti. 

Na jednom je Icekov otac, duge brade i s okruglim šeširom. Majka mu je imala podrezanu kosu kakva je bila moderna u ono doba. 

Mjesec dana nakon što su mu sestre nestale, Nijemci su došli po ostatak obitelji. Roditelje, dvojicu braće i njega. 

“Kada su stigli u Auschwitz i iskrcali se iz vlaka, oca je držao za ruku kao da je dječačić”, pripovijeda Sonia. 

Nacisti su ih razdvojili. “Plakao je, želio je ostati s ocem. Ali Nijemac je rekao: ‘Ne, ti ideš onamo'”. 

Bio je to posljednji put da je vidio oca, kojeg su poslali u plinsku komoru. I majka mu je ondje stradala, ali su oba brata, kao i on, preživjela.

Pepeo

Menahem Haberman, rođen 1927. u ondašnjoj Čehoslovačkoj, bio je tinejdžer poput Iceka kada je stigao u Auschwitz, gdje je odvojen od obitelji. 

Njihovi se putevi nikada nisu ukrstili ni u logoru smrti ni u Jeruzalemu, gdje Haberman sada živi u domu umirovljenika. 

Sjećanje mu je još uvijek britko. Pripovijeda kako su ga drugog dana boravka u logoru odveli na rub neke vode i dali mu lopatu. 

“Ondje je bio kanal i morao sam sipati pepeo u vodu. Nisam znao što radim. Kada sam se vratio, pitao sam jednog iskusnijeg logoraša: ”Što sam učinio?”.

“Rekao mi je: ‘Cijela tvoja obitelj pretvorena je u taj pepeo četiri sata nakon dolaska'”.

“Tada sam shvatio gdje sam”, rekao je Haberman. 

Gorak susret sa smrću bio je mu poticaj da preživi. “Rekao sam samome sebi da ne želim umrijeti ovdje, ne želim da mi pepeo pluta na vodi i kanalom putuje do rijeke”. 

“Bio je ondje jedan čovjek koji je rekao na jidišu: ‘Oni koji nemaju snage raditi, završit će u dimnjaku. To je rečenica koju sam uvijek imao na umu”. 

Iskustva posljednjih preživjelih, koji su bili djeca kada su odvedeni u logor smrti, duboko su utkana u njihovo biće. 

“Svaki dan mislim o tome, posebno noću”, kaže Haberman. 

“Sedamdeset i pet godina poslije, mi i dalje živimo s tim, ne zaboravljamo, ne možemo zaboraviti”. 

Nacistička Njemačka ubila je šest milijuna Židova. Od toga 1,1 milijun u Auschwitzu, a Habermanu do danas nije jasno kako je uspio preživjeti. 

“Poznavao sam ljude koji su bili bolji od mene, zašto su oni umrli, a ja nisam?”.  

Glad

U predgrađu Tel Aviva, 91-godišnja Malka Zaken u malenom stanu ima mnogo lutaka. Iako je u poznim godinama, traume iz Auschwitza još su žive

“Kad sam bila djevojčica, majka mi je kupovala lutke”, rekla je prisjećajući se djetinjstva u Grčkoj s roditeljima i šestero braće i sestara. 

“Ali nacisti su je spalili. Kada gledam lutke, sjetim se nje i svoga doma”. 

Sada dane uglavnom provodi gledajući sapunice. 

Sjeća se zlostavljanja u Auschwitzu. “Bile smo gole, a oni su nas tukli. Nikada neću zaboraviti koliko sam patila, nikada”. 

“Kakav je to bio pakao! Ne znam kako sam preživjela”. 

Njezin broj, 76 979, još se vidi na naboranoj koži. Događaji iz logora dugo su je proganjali.  

“Nakon oslobađanja, godinama nisam mogla spavati. Noću bi ležala i plakala”. 

Osim straha da će završiti u plinskoj komori, Zaken se sjeća i gladi koja je logoraše pretvorila u hodajuće kosture. 

Saul Oren (90), kojem je majka isto ubijena u Auschwitzu, također se sjeća nezamislive gladi koja je ondje vladala. “Davali su nam razvodnjenu juhu i to je bilo sve za cijeli dan. Ponekad bi dobili krumpir ili komadić kruha”. 

Kaže da se nikada nisu usudili ni to malo pojesti odjednom. “Htjeli smo nešto sačuvati za kasnije jer smo mislili da možda nećemo moći podnijeti glad”. 

I kad je izašao iz logora, glad ga je pratila. 

Zbog približavanja Sovjeta nacisti su dio logoraša usred zime natjerali na “marš smrti” dublje u Njemačku ili Austriju. 

“Marširali smo 12 dana, praktički bez jela. Kada smo stali u šumi, vidjeli smo uginulog konja i svi smo se bacili na njega. Svatko ga je zagrizao”, rekao je Oren. 

Još jedan preživjeli, Danny Chanoch, tjednima je marširao u snijegu i grebao tlo u nadi da će iščeprkati ponešto smrznute trave.  

Još uvijek ga proganjaju slike preživjelih kako jedu tijela logoraša koje su ubili nacisti. 

“Nisu mogli podnijeti glad pa su jeli ljudsko meso”. 

Eichmann 

Chanoch je nakon Auschwitza odveden u logore Mauthausenu i Gunskirchenu, a oslobođen je kada mu je bilo 12 godina. Nešto kasnije, u talijanskoj Bologni, ponovno je spojen s bratom Urijem. 

Danas živi u selu između Jeruzalema i Tel Aviva i na svoje iskustvo u logoru gleda filozofski. 

“Ponekad se pitam kako bih mogao živjeti bez Auschwitza?”. 

“Ukazao mi je na pravi put, da ne preskačem ništa i da radim ono što želim”, kazao je. 

Novoosnovana Država Izrael brzo je usvojila zakone kojima se zločini protiv židovskog naroda, čovječnosti i ratni zločini kažnjavaju smrtnom kaznom. 

Zakoni su iskorišteni za pogubljenje Adolfa Eichmanna, jednog od tvoraca tzv. konačnog rješenja, plana istrebljenja europskih Židova. 

Eichmann je uhićen u Argentini 15 godina nakon rata, prokrijumčaren u Izrael i izveden pred sud. 

Za Shmuela Blumenfelda (94), preživjelog iz Auschwitza s brojem 108 006, bio je to povijesni obrat. 

Postao je jedan od Eichmannovih zatvorskih čuvara. “Jednoga dana kad sam mu nosio ručak, zavrnuo sam rukave kako bi mogao vidjeti moj tetovirani broj. Vidio ga je, ali se ponašao kao da nije”. 

“Tada sam mu jasno pokazao broj i rekao mu: “Tvoji ljudi nisu završili posao. Dvije godine sam bio ondje i još sam živ”, kazao mu je Blumenfeld na njemačkom. 

“Drugi put se žalio da ne može spavati jer je prebučno. Odgovorio sam mu da više nije u svom uredu nego u mom”. 

U svome domu Blumenfeld čuva vreću sa zemljom prikupljenom na mjestima gdje su mu ubijeni članovi obitelji. 

“Majka mi je rekla da nikada ne zaboravim da sam Židov i poslušao sam je”, kaže Blumenfeld. 

Unatoč svojim godinama, Blumenfeld nastavlja putovati u Poljsku sa skupinama mladih Izraelaca.

Život

Iako joj je gotovo 95, Batcheva Dagan puna je energije i odlučna iskoristiti svoje iskustvo za educiranje novih naraštaja. 

Kad je iz Auschwitza izašla živa, imala samo jedno na umu. “Reci ljudima”. 

Ona je radila u Birkenauu, susjednom logoru, u skladištu gdje su se gomilale cipele i druge osobne stvari logoraša.  

“Ondje sam provela 20 mjeseci, 600 dana i noći”, rekla je Dagan. Zadaća joj je bila da spaljuje putne kovčege Židova koji su stizali u logor. 

“Izračunajte koliko je to sekundi, a svake sekunde bojite se da ćete umrijeti. Nemate pojma što to znači, živjeti svaki trenutak s prijetnjom da vam je zadnji”. 

Iz svoga iskustva nastoji izvući nešto pozitivno i prenijeti dalje. 

“Ne prenosim samo užase holokausta, nego i lijepe stvari poput pomaganja jedni drugima, vrline da se podijeli komadić kruha, prijateljstvo.. Ostali smo ondje ljudi”. 

Njihov osjećaj pobjede najviše stiže iz svakodnevnog života i gledanja kako novi naraštaji odrastaju. 

“Živa sam.. Patila sam, ali sam to nadjačala”, kaže Dagan. 

Icek je godinama skrivao svoj tetovirani broj noseći duge rukave. 

“Nije ga htio pokazati. Kao da ga je bilo stid. Rekla sam mu: ‘Bio si u logoru i moraš biti sretan što si se vratio'”, govori njegova supruga Sonia. 

Sjedeći pored nje, Icek je prozborio samo dvije riječi: “Pobijedio sam”.
 

Ucitavanje vijesti

Najčitanije