Na internetskoj stranici Vlade objavljen je tekst letka “Sve što trebate znati o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, u kojoj se objašnjava što je Istanbulska konvencija, koga štiti, daju se odgovori na niz pitanja, među ostalim uvodi li “rodbnu ideologiju” ili “rodni identitet”, te zašto uz nju ide interpretativna izjava.

U letku, koji je objavilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kaže se da Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama, te da su u njezinoj izradi, koja je počela 2008., sudjelovali međunarodni, kao i stručnjaci iz Hrvatske.

U objašnjenju zašto se Vlada zalaže za njezinu ratifikaciju Konvenciju kaže se da je Konvencija važan okvir za učinkovitiju međuresornu suradnju te će upotpuniti važeće zakonodavstvo radi djelotvornijeg sprečavanja svakog oblika nasilja. Od početka mandata sadašnje Vlade, ističe se, ratifikacija Konvencije nalazila se u Vladinom Planu zakonodavnih aktivnosti za 2017. godinu.

Konvencija se odnosi na niz nasilnih i traumatizirajućih djela, čije su žrtve u velikoj većini žene. Ta djela, navodi se, obuhvaćaju: psihičko nasilje, uhođenje, tjelesno nasilje, seksualno nasilje uključujući silovanje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju, seksualno uznemiravanje. Konvencija prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji; nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom, stoji u letku.

U odgovoru na pitanje zašto Konvencija definira rod, kaže se da nasilje nad ženama spada u rodno utemeljeno nasilje. U Konvenciji se riječ rod temelji na dva spola, muškom i ženskom, koji su biološka kategorija, stoji u letku u kojem se objašnjava da rodne uloge, to jest osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce, često postaju opravdanje ili poticaj za nasilje nad ženama.

Izričito se niječe da Konvencija uvodi tzv. rodnu ideologiju ili nameće bilo kakvu obvezu drukčijega tumačenja pojma roda od važećeg hrvatskog zakonodavstva. Ona ne sadrži nikakvu obvezu promicanja tzv. rodne ideologije u nastavnim programima niti spominje priznavanje “trećega spola”, ne mijenja ustavnu definiciju braka.

Ističe se također da se ratifikacijom neće u zakonodavstvo uvesti uz “spol” pojam “rodni identitet” i navodi se da se “rodni identitet“, “rodno izražavanje“ ili “rodni stereotipi“ spominju u najmanje 19 važećih hrvatskih zakona i drugih dokumenata već od 2003. godine. U tekstu Konvencije pojam “rodni identitet“ pojavljuje se samo na jednome mjestu, prilikom nabrajanja osnova po kojima je zabranjena diskriminacija, i to u čl. 4. st. 3. (Temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija): “Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, (…) rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status.“ Slične formulacije nalaze se u važećim hrvatskim zakonima, kaže se u letku.

Prilikom potvrđivanja Konvencije Republika Hrvatska interpretativnom izjavom priopćava, navodi se među ostalim u letku, kako smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja, da njezine odredbe ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka, te da će je primjenjivati uzimajući u obzir načela i vrednote ustavnog poretka.

U letku se objašnjava što je nadzorni mehanizam GREVIO; kaže se da troškovi prevedbe Konvencije neće dosegnuti milijardu kuna.

Konvencija je 1. kolovoza 2014. stupila na snagu i do danas ju je ratificiralo 28 članica Vijeća Europe (od 47), te 17 članica Europske unije (od 28). Od zemalja u okruženju Konvenciju su ratificirale Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Albanija, Italija i Austrija. Nisu je potpisale dvije članice Vijeća Europe: Azerbajdžan i Rusija, stoji među ostalim u letku objavljenom na internetskim stranicama Vlade i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Vlada je prijedlog zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije s interpretativnom izjavom u saborsku proceduru uputila 22. ožujka. Uslijedila su brojna reagiranja protivnika, koji su u subotu, 24. ožujka održali prosvjedni skup u Zagrebu.