Ponekad je čovjeku potreban neki znak bliskosti s drugima, pa i nepoznatim ljudima.
Rado bilježim danas zadovoljstvo zbog geste nepoznata čovjeka koji me tražio u Ministarstvu s mojom knjigom Slom lažnog proroštva u ruci. Iskreno, nisam to doživio kao odnos prema knjizi, ili meni osobno. Bilo mi je drago doživjeti da netko ima odnos prema krupnim temama i dvojbama naše hrvatske suvremenosti.
No, gospodin s knjigom me tražio uz zamolbu da na njoj napišem posvetu njegovim unucima. Bila je to snažna gesta za moj doživljaj, posebno doživljaj ozarenosti njegova lica pri spomenu unuka.
Zamolio sam ga da ovu knjigu koju je kupio u nekoj knjižari, zadrži za sebe, uz poruku: „ ja osobno darujem i šaljem svoju knjigu za vaše unuke…
“ Toga sam trena imao pred sobom jednog sretnog čovjeka, jednog ponosnog razdraganog djeda. Čovjeka koji odiše puno više nego zdravljem, nečim duboko ljudskim …
Čovjeka koji ima snagu materijalne baštine i iskustva, ali i neko drugo bogatstvo… Siguran sam da je to tako, jer taj dan, i susret učinili su me laganim, snažnim, svježim.
Na svojoj sam knjizi za nepoznate unuke nepoznatog dide iz Zagreba, zapisao;
Slobodna je Hrvatska živjela u snovima ljudi i sačuvana u njihovim srcima. Obranjena je krvlju junaka u Domovinskom ratu. Iz tih sam spoznaja zapisao svoje iskustvo o hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti u koju vjerujem. Od srca da i vi gradite, čuvate i budete budućnosti svoje domovine Hrvatske…je ministarar,Marić
BLISKOST S NEPOZNATIMPonekad je čovjeku potreban neki znak bliskosti s drugima, pa i nepoznatim ljudima. Rado bilježim…
Posted by Goran Marić on 9. rujna 2017
