Kako se USKOK sporazumijeva s optuženicima, u fokus javnosti dospjelo je nakon što je sudac Ivan Turudić odbio potvrditi nagodbu između Željka Žužića i tužiteljstva jer kaznu smatra preblagom.
Žužić je, naime, tijekom ispitivanja ispričao istražiteljima kako je SDP-ovoj županici Marini Lovrić Merzel dao 100.000 eura mita kako bi njegova tvrtka dobila posao na natječaju. Time se sam poslao na optuženičku klupu, a situacija se užarila kada je sudac Ivan Turudić odbio prihvatiti nagodbu koju je Žužić sklopio s USKOK-om.
Načelno se iz prethodnih sudskih odluka može iščitati da je sporazumijevanje korisna stvar ako se dvije strane dogovore o priznanju krivnje.
U slučaju da se sklapanjem nagodbe omogućava otkrivanje drugih kaznenih djela, tužitelj može dogovoriti manju kaznu. S druge strane, čuju se i mišljenja da bi sud možda ipak trebao imati malo veće ovlasti pri sklapanju nagodbi jer u protivnom sve izgleda kao najobičnija trgovina između tužitelja i optuženika.
Statistika, pak, ide na ruku USKOK-u jer iz nje proizlazi da su u predmetima koje oni zastupaju od polovine 2009., kada je sadašnji ZKP stupio na snagu, do lani, sudovi donijeli 1.478 presuda temeljenih na nagodbama između USKOK-a i optuženika. Lani su sudovi donijeli 250 takvih presuda, a njima su oduzeta i 33 milijuna kuna nepripadno stečene imovinske koristi. Godinu prije donesene su 132 takve presude, a oduzeta imovinska korist iznosila je 2,6 milijuna kuna.
Najviše presuda temeljenih na sporazumu stranaka bilo je 2014., kada su sudovi donijeli 424 takve presude. Tim presudama optuženici su 2014. ostali bez 4,2 milijuna kuna, a te godine izrečene su i novčane kazne u iznosu od četiri milijuna kuna. Budući da je riječ o novcu koji se uplaćuje u državni proračun, očito je da korist od nagodbi ipak nemaju samo optuženici već i državni proračun, piše Večernji list.
