Martin Pauk “nokautirao” jugonostalgičare i poručio im: “Jugoslavenski komunisti podržavali su naciste i bili njihovi suradnici”

Martin Pauk/Izvor: Facebook


Martin Pauk, splitski gradski vijećnik stranke Neovisni za Hrvatsku, povodom današnjeg dana kojega neki slave kao dan Antifašističke borbe oglasio se preko Facebooka na kojem je objavio sljedeći tekst:

[ DAN KOMUNISTIČKE BORBE ]Danas je izmišljeni praznik. Dan antifašističke borbe nema veze ni s fašizmom, niti s…

Objavljuje Martin PaukSubota, 22. lipnja 2019.

[ DAN KOMUNISTIČKE BORBE ]

Danas je izmišljeni praznik. Dan antifašističke borbe nema veze ni s fašizmom, niti s antifašizmom na području Hrvatske, već se radi o datumu kad je 1941. započeo rat između dotadašnjih saveznika, nacističke Njemačke i Sovjetskog saveza.

Njihova suradnja počela je daleko prije, a službeno je potpisana u rujnu 1939. godine (Molotov-Ribentropp pakt), dakle dvije godine ranije. 
U te dvije godine Nijemci i Sovjeti su međusobno odredili granice i podijelili države između njih. Tako je Njemačka osigurala svoj utjecaj još ranije nad Čehoslovačkom (1938-1939), Mađarskom i ostacima Jugoslavije, a Sovjetski savez je okupirao Litvu, Latviju, Estoniju i Besarabiju (Rumunjska).
Oko Poljske su se dogovorili i podijelili je popola, te zajednički izvršili masakr nad Poljacima. Priložena fotografija je sa zajedničke parade njemačkih i sovjetskih vojnika u Poljskoj.
Inače, Poljska je zemlja s najvećim brojem žrtava u WW2, poginulo ih je čak 6 milijuna, odnosno 17% tadašnjeg stanovništva, uvjerljivo najviše na svijetu.

Njemačka je naftu za potrebe svojeg ratnog stroja dobivala od naftom bogatog SSSR-a, koristili su njihove ratne luke i aerodrome. Suradnja je bila na vrhuncu. 
Gdje je tad bio Tito, gdje su tad bili partizani?
Pa nigdje, oni su isto tako bili na liniji suradnje, budući da je Komunistička partija Jugoslavije tad bila samo podružnica KP SSSR-a, tako su i jugoslavenski komunisti podržavali naciste i bili njihovi suradnici. Nisu iz šuma napadali niti hrvatski narod niti hrvatsku vojsku. Neprijatelj nisu bili nacisti, jer zajednički neprijatelj nacista (nacionalsocijalista) i komunista je bio “mrski” kapitalistički zapad, neprijatelji su bili poduzetnici, obrtnici, tzv. “kulaci”. Razlog tog tzv. ustanka komunista pod Titom nije bio ni progon Židova i Roma, jer Sovjeti su izručivali i jedne i druge svojim suradnicima nacistima i predavali ih da rade s njima što ih je volja.

Tada dolazi taj čuveni 22. lipanj 1941. – Hitler, osokoljen snagom i brojnošću Wehrmachta, nakon dvije godine intenzivne suradnje odlučuje napasti komunistički SSSR. Objavom rata između nacista i komunista, odjednom se u jugoslavenskim komunistima budi duh antifašizma. Dotad im nacizam i fašizam ne da nisu smetali, već su bili pouzdani suradnici.

Ustanak protiv NDH nisu poveli niti hrvatski seljaci, niti radnici, niti studenti i intelektualci, niti antifašisti. Ustanak protiv NDH nije se dogodio niti kad je Njemačka napala Francusku, Belgiju, Nizozemsku ili Englesku. To im nije smetalo i tad im nacisti i fašisti nisu bili neprijatelji. Ustanak protiv NDH poveli su komunisti radi osvete Hitleru zbog napada na SSSR. 
Da Hitler nije napao Staljina, u Titu i partizanima nikad se ne bi probudio duh antifašizma, oni bi bili i ostali komunisti, vjerni nacistički suradnici.

Stoga, datum 22.06. nema nikakve veze s antifašističkom borbom, on je samo obljetnica raskola suradnje nacista i komunista, a obzirom da je zbog toga počeo ustanak u NDH, onda ga možemo zvati samo i jedino danom početka komunističke borbe.

Povijesno je neoboriva činjenica kako se do toga dana ničiji djed partizan nije borio niti protiv Talijana u Dalmaciji, niti protiv Nijemaca u ostatku Hrvatske.