Povezite se

Kolumne

Koronavirus- nejasnoće koje dovode i do oduzimanja esencijalne čovjekove potrebe – dodirnuti nekoga

Objavljeno

-

Snježana Nemec

Piše: Snježana Nemec

Kada govorimo o temeljnim vrijednostima kao što je zdravlje i život koronavirus, stanje u kojem živimo dovelo je do znatnog povećanja anksioznosti kod ljudi, traženja  psihijatrijske pomoći, čak i od onih  koji nikada do sada nisu imali probleme. Ustanove se pune, s predviđanjima psihijatra da će nas sve više biti tamo. Porast potrošnje lijekova nikada nije bio veći.  Nedostaje li tu ruka koja će te dotaknuti, pomilovati i reći- ne brini sve će biti u redu!? Stvaraju li se tako bolesne nacije, štiteći ih? Stvara li se bezličan čovjek? 

Dugo nećemo moći dodirivati jedni druge, rukovati se i biti u bliskom kontaktu, pojasnila je ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba Bujević.Ovo je vrlo zabrinjavajuće, uzmajući u obzir važnost dodira u ljudskoj komunikaciji, onog osjećaja stiska nečije ruke, zagrljaja prijatelja, majke koja je u rizičnoj skupini.Ovo je „udaranje“ na temeljne vrijednosti kao što je zdravlje jer dodir je važan poput hrane,vode i zraka. Ako sve to skupa potraje, a čini se da hoće polako ćemo se odvajati od privrženosti, postajati sve nesigurniji, sve manje empatični, sa sve manje samopoštovanja i oduzimanja vlastitog mišljenja. Zamislite da jedna majka ne dodiruje svoje dijete. Da u trenutku nesigurnosti dijete ne osjeti njeno rame, njen vrat, lice, njen poljubac. Koliko god nas je ovaj svijet već udaljio, čovjek uvijek instinktivno traži dodir kada mu je potreban, a da je tome tako potvrđuju upravo ljudi koji zaziru od  zagrljaja i dodira, i koji su nažalost oštećeni još u djetinjstvu. Iskorjenjuje nas se polako od prirodnog, nepophodnog.Ovo je ozbiljniji dio priče. Manje oziljniji dio, ali samo u kontekstu nevjerice i trajanja je da nitko ne pita što je sa spolnim odnosom slobodnih ljudi, muškom i ženskom dulanošću biologije i reprodukcije. Potreba za seksualnim odnosom nalazi se visoko na ljestvici potreba ljudskog organizma, a  reprodukcija je fundamentalno svojstvo sustava koji su poznati kao život.

Pored navedenog prilikom odlaska kod frizera, pedikera, masera..ostavljat će se i kontakti. Dio koji je razumljiv, u djelu otkrivanja kontakata radi eventualne pojave zaraženosti koronavirusom, ali i dio koji zadire u četiri temeljne slobode, među kojima je i sloboda kretanja. No što čovjeku preostaje nego pridržavati se uputa. Ne dodirivati. Biti poslušan.Nitko ne želi pokazati da je neodgovoran za sebe i druge.Je li to faktor na koji se računa?

S druge strane kada govorimo o temeljnim vrijednostima kao što je zdravlje i život koronavirus, stanje u kojem živimo dovelo je do znatnog   povećanja anksioznosti kod ljudi, traženja  psihijatrijske pomoći čak i od onih  koji nikada do sada nisu imali probleme. Ustanove se pune, s predviđanjima psihijatra da će nas sve više biti tamo.Porast potrošnje lijekova nikadanije bio veći. Nedostaje li tu ruka koja će te dotaknuti, pomilovati i reći- ne brini sve će biti u redu!?Stvaraju li se tako bolesne nacije, štiteći ih? Stvara li se bezličan čovjek?Kad sam prvi put stavila masku(čini se da njena društveno-kritička ili zabavna namjena u karnevalskim ophodima postaje polako prošlost) pogledala sam se. U redu, kaže se da su oči ogledalo duše, ali koliko je takvih sada očiju i duša iz kojih moraš isščitati reakcije. Ostaju nam obrve. Trebao bi sada čovjek znati što znače podignute, što spuštene obrve. Spuštaju li se jer je netko ljut ili je jednostavno zaboravio naočale. S kim zapravo pričam? Što je sa osmijehom? Ne vidiš ga. Samo ako se netko glasno nasmije možeš čuti, No ljudima u javnosti baš i nije do glasnog smijanja. Maske su zaklonile  vizualne signale, uzele emocije koje možemo prepoznavati. Izgubili smo u osnovi lice i kad tome pridodamo nestanak rukovanja, zagrljaja, poljubaca, tapšanja po ramenu trebamo li početi razmišljati o početku neke nove civizacije bezličnih ljudi na koju se trebamo navikavati i razvijati nove načine komunikacije i prepoznavanja iste.

Pandemija je globalna. Čovjek  vuče paralele, uspoređuje, razmišlja. Puno je nejasnoća, a jasnoća nikada nije bila potrebnija. Puno je kontradiktornosti koje stvaraju zbrku. Nije nepoznanica kako su nemir i nesigurnosti raspoloženje koje prevladava u suvremenom društvu. Bezbrojni članovi, nazovimo općečovječanske obitelji tijekom IX stoljeća isprepleli su se neraskidivim nitima. Samo sto godina prije to isto čovječanstvo nije znalo za snažan pritisak socijalnosti. Samo sto godina prije krah neke krupnije tvrtke koji se odigrao s one strane oceana nije mogao povući sa sobom u propast tisuće ljudi na drugom kraju svijeta. Ljude koji nisu ni čuli da postoji ta tvrtka, koji nisu mogli ni sanjati da njihova sreća ovisi od sudbine nekog njima nepoznate tvrtke. Nije se moglo ni zamisliti da bi, recimo sniženje carine na raž u Rusiji moglo norvešku damu lišiti mogućnosti da kupi skupocjenu haljinu, ili oduzeti komad kruha stranom radniku. Život je postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojojm se koprca slobodna osoba.Još prije pada Berlinskog zida kao prekretnice najvjerojatnije ne bi svjedočili ovome i lakše bi se obuzdala pandemija i na području ekonomije i globalizacije. Liberalizacija trgovine i pojava Kine kao glavne zemlje na polju jeftine radne snage i proizvodnje potaknula je velike industrijske kompanije, da se oslone na Kinu u proizvodnji većine proizvodnih elemenata i potrebnih rezervnih dijelova, a kao rezultat toga nastala je velika ovisnost od kineske ekonomije. Tako sada primjera radi 80% globalne farmaceutske industrije ovisi o Kini i njenoj proizvodnji…etc. S druge strane EU opet pokazuje da pada na važnim testovima, da za sada ne pronalazi rješenja a postojeća kriza traži odgovore pa tako i odgovore na njenu ulogu među zemljama članicama i njeno repozicioniranje u svjetskim okvirima..

Onaj tko je pročitao intervju  koji je dao za BBC osnivač Microsofta Bill Gates mora se zapitati o čemu se tu radi. Gates je kritizirao svjetske vođe jer nisu na vrijeme dovoljno uložili u testiranje i opremu pogotovo kad se pojavio virus. Nekada kao prorok govorio je kako pandemije imaju najveći potencijal za povlačenje svijeta u veliku krizu…Danas najavljuje nove pandemije i govori kako moramo biti spremni..Isto tako 24. ožujka Bill Gates dao je Chrisu Andersonu 50-minutni intervju. Anderson je kustos TED-a, neprofitne organizacije koja vodi TED razgovore. Bill Gates istaknuo je da, unatoč razmjerno maloj prijetnji od koronavirusa, on i njegove kolege “ne žele puno oporavljenih ljudi” koji su stekli prirodni imunitet. Umjesto toga, nadaju se da ćemo postati ovisni o cjepivima i antivirusnim lijekovima. Gates također predlaže ljudima da imaju digitalni ID koji pokazuje njihov status cijepljenja, te da ljudima bez ovog “digitalnog dokaza o imunitetu” ne bi bilo dopušteno putovati. Takav pristup značio bi vrlo velik novac za proizvođače cjepiva…….i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje….https://off-guardian.org/2020/04/04/did-bill-gates-just-reveal-the-reason-behind-the-lock-downs/?fbclid=IwAR3QoQ_lNE_sivo64wy29ofbP1rYfAZBSvRstn9b7wfpkhngXgC8AkvtC1E

On March 24 Bill Gates gave a highly revelatory 50-minute interview (above) to Chris Anderson. Anderson is the Curator of TED, the non-profit that runs the TED Talks. The Gates interview is the sec…

Širenje panike oko koronavirusa nikome nije potrebno. Izjave poput – to je tek početak katastrofe, što nas sve očekuje djeluju gore nego predviđanja babe Vange. Izjave- nema kontakta mogu se i drugačije formulirati i dati ljudim nadu. Ako nekome takve izjave i koriste tada isti zaboravljaju činjenicu da se razina svijesti podiže i da čovjek sve više shvaća da ne živi samo na jednoj razini već da su mu spoznaje višedimenzionalne. Takvim djelovanjem nema pokretačke, zdrave strasti, nema optimizma, nema oslobađanja od nakupina svega i svačega kao pokretača za bolje sutra. To je mračno raspoloženje koje ne može ili neće vidjeti  svjetlu renesansu koja uvijek dolazi nakon nevolja.Što je sa svim tim danim im „materijalom“ koji pokreće, stvara, unosi svjetlost u odnos spram sebe samih i uzajmni odnos društvenih grupacija koja se već pokazala i dokazala u svojim zemaljskim konturama?! Zašto se ne koriste na način kako treba?! Širiti paniku je je stanje bez pomaka, bez pogleda u budućnost. Postojala su i postojat će vremena kad iz mraka morate prijeći u vlastito oslobođenje. Kad morate svoj mentalni prostor pročistiti od svih nakupljenih emocionalnih sukoba, proživljavanjem tih istih osjećaja, naročito onih skrivenih. Pročitati i Aristotela, prvog teoretičara tragedije, njegovo razmišljanje o katarzi, čišćenju. Pročitati i shvatiti kako taj katarzični učinak preporođuje i nas same.

Promjene se događaju i to je razvidno, kao što je razvidno da su promjene jedine postojane pa bile one i loše, i da bez zakonitosti promjena nema stava i djelovanja u pravom smjeru. Nije vrijeme širenja panike, nikada nije ni bilo. Dovođenje do životne malodušnosti i gubitka istinske radosti govori o isključivanju razuma i srca. Posebno srca koje je uvijek rješenje za ljudsku patnju, izlaz iz svake čovjekove krize i konačni smisao našeg postojanja. Tko hoće, razumjet će. Tko neće, sve napisano i izgovoreno neće nikada naći svoju podlogu za drugačije djelovanje.

I sve to skupa ili barem jedan dio dovodi i do oduzimanja kontakta, dodira, do esencijalne čovjekove potrebe.

I za kraj. Novi singl Rolling Stonesa kao rekacija na pandemiju. „Život je bio tako lijep, ali onda smo otišli u lock down.”

Kolumne

Spasimo kamene temeljce od propadanja!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Početak pred izborne kampanje za parlamentarne izbore ukazuje na to kako će i ova izborna kampanja, ponovno biti bogata polaganjima kamena temeljaca za raznorazne promidžbene aktivnosti vlastodržaca. Naime, izborne godine, a posebno izborne kampanje u nas su vrijeme polaganja raznoraznih kamena temeljaca, presijecanja vrpci i raznoraznih otvaranja već davno otvorenih i puštenih u promet cesta, škola, vrtića, liftova i tome slično. Poseban problem je sadržan u činjenici da je veliki broj kamena temeljaca bešćutno ranijih godina pokopano u zemlju, obraslo korovom i zaboravom, nitko o njima ne vodi računa. Nemamo niti udruge za brigu o tom bešćutno zakopanom kamenju.

Kako zaštiti kamenje?

Opet smo svjedoci da predsjednik Vlade, ministri te župani, gradonačelnici, načelnici i ostali vlastodršci bešćutno zakopavaju kamene temeljce u zemlju. Stoga, već dugo vremena razmišljam kako zaštiti i spasiti od propadanja kamene temeljce, koji se uvijek postavljaju u tijeku neke izborne kampanje.

Postavljanje kamena temeljaca u Hrvatskoj je posebno aktualno od 1992. godine. Koliko je kamena temeljaca za razno razne projekte postavljeno od 1992. do danas, teško je utvrditi, ali je sigurno da preko 80 posto njih bešćutno trune u zemlji. Zbog toga, a u cilju zaštite okoliša i spašavanja kamena temeljaca od propadanja pozivam sve koji za svoje područje življenja i stanovanja imaju podatke o takvim zaboravljenim kamenima temeljcima, podatke dostave meni ili redakciji ovoga portala.

Zašto to tražim, jednostavno zbog toga da iste kamene temeljce izvadimo van i spasimo ih od daljnjeg propadanja.

Bešćutan odnos

Na vađenje postavljenih i zaboravljenih kamena temeljaca pozvat ćemo njihove postavljače, predstavnike stranke koja je kamen bešćutno bacila u zemlju, te hrvatske građane koji su svjedočili činu bacanja kamena u zemlju. Ova akcija može imati neslućene domete, te njoj trebaju svjedočiti i predstavnici medija, prije svega onih koji su, onda, svjedočili bacanju kamenja u zemlju, te opet pročitati tekst kojim su obavijestili javnost da je kamen postavljen. Ogroman učinak ove akcije ”Spasimo kamen temeljac od propadanja” imat će i pozitivne zdravstvene učinke na bešćutno zatrpana kamenja, jer ona podsvjesno imaju traume i psihološke probleme, a uzrok je upravo taj bešćutni odnos prema kamenu.

Kako se će ove godine diljem zemlje postavljati novi kameni temeljci, stoga krenimo u spašavanje ranije bešćutno zakopanih kamena diljem Lijepe naše. Zamislite koliko kilometara cesta se može izgraditi od bešćutno zatrpanih kamena temelja!? Kameni temeljci im oprostiti neće.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Sretan ti 29. rođendan – Hrvatska vojsko !

Published

on

Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata; autor Marko Perić

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska vojska odnosno oružane snage Republike Hrvatske 28. svibnja slave svoj 29. rođendan. Kao aktivni sudionik ustrojavanja obrambenog sustava Republike Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske prisjetit ću nas kako je stvarana Hrvatske vojska. Sudjelovati u tom procesu mi je bila istinska čast i ponos, biti dio tima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška, generala Janka Bobetka i Zvonimira Červenka i drugih.

Prisjetimo se kako je stvarana hrvatska oružana sila, kako je stvarana pobjedonosna Hrvatska vojska. Naime, 28. svibnja 1991. godine na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu prvi put u javnosti su predstavljene prve postrojbe Zbora narodne garde. Zbog toga se 28. svibnja obilježava Danom oružanih snaga RH. Prigoda je to da se prisjetimo kako je stvarana Hrvatska vojska. Hrvatska vojska, kao i cjelokupni obrambeni sustav stvarani su zapravo iz ničega, u posebno složenim ratnim okolnostima. Tada je istodobno trebalo zaustavljati neprijateljsku agresiju i od samog početka ustrojavati vlastitu oružanu silu pripravnu za borbu protiv svih onih koji su nasrnuli na Hrvatsku. Mnogi su se problemi rješavali u ”hodu”. Ali, drugog izbora nije bilo. Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunarodno priznanje, postupno su stvarani elementi obrambenog ustroja i sustava.

Ova, nimalo laka zadaća se ostvarivala kontinuiranim procesom u kojem se uvjetno može razlikovati nekoliko faza-razdoblja.

U prvoj fazi, obrana se organizira, unutar policijskog sustava i provodila se legalnim djelatnim i pričuvnim snagama MUP-a. Postrojbe MUP-a su ujedno i prve obrambene postrojbe Hrvatske. To je bilo i jedino moguće rješenje, dovijajući se takvoj mogućnosti u tadašnjim ustavopravnim okvirima u kojima se nalazila Hrvatska. U drugoj fazi potpuno je jasno da se samostalnost Hrvatske ne može obraniti bez borbe, što je značilo da Hrvatska mora odlučno i neodložno započeti sa stvaranjem svoje oružane sile i cjelovitog obrambenog sustava. Pitanje koje je i dalje predstavljalo prepreku, bilo je na koji način sustavu obrane i Hrvatskoj vojsci dati potrebni legalitet- pravnu osnovu. Rješenje je i dalje bilo u okvirima MUP-a i policijskih snaga, i to donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, 17. travnja 1991. godine. Tim se izmjenama djelatnost unutarnjih poslova proširuje i na provedbu obrambenih zadaća, te se unutar policijskih snaga Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je donio predsjednik Republike 20. travnja 1991. godine, ustrojavaju i prve postrojbe Zbora narodne garde.

Te postrojbe ustrojene su kao profesionalne oružane postrojbe s vojnim ustrojstvom za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća. Formalno su ustrojene unutar policijskog sustava, ali pod Zapovjedništvom Zbora narodne garde koje je bilo u sastavu Ministarstva obrane. Prve brigade Zbora narodne garde službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. godine, a Zapovjedništvo Zbora narodne garde osnovano je 21. travnja 1991. godine. Postrojbe Zbora narodne garde bile su ustrojene većinom od pripadnika policije za posebne namjene i dragovoljaca, koji su tada postali i prvi profesionalni vojnici Hrvatske vojske. Na taj način postrojbe Zbora narodne garde postale su jezgra i prvi početak Hrvatske vojske. Prve postrojbe Zbora narodne garde su 28. svibnja 1991. godine prvi put u Zagrebu predstavljene javnosti.

U proljeće 1991. godine započinje i samoorganiziranje hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske za obranu u dobrovoljačke postrojbe Narodne zaštite, koje su službeno ustrojene Odlukom tadašnjeg Vrhovnog vijeća od 30. lipnja 1991. godine. Treću fazu u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske čini razdoblje usvajanja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. godine. Time su konačno stvorene pravne osnove za ustrojavanje Hrvatske vojske i obrambenog sustava. U srpnju 1991. godine, radi bolje organizacije obrane, koordinacije snaga koje su u njoj sudjelovale te učinkovitog vođenja i zapovijedanja, osnivaju se Republički, regionalni i općinski krizni štabovi. Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Republike donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske:

• Plan obrane RH; • Plan uporabe oružanih snaga RH i • Plan osvajanja vojarni tzv „JNA“

Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima, a Hrvatska vojska stasa u respektabilnu oružanu silu i razvija sve tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Četvrta faza u razvoju Hrvatske vojske i obrambenog sustava je intezivna i ubrzana poduka svih njezinih pripadnika i postrojbi za oslobađanje privremeno okupiranih područja i izvođenje oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija: Bljesak, Oluja , Južni potez, Maestral… Učinkovitost obrambenog sustava na najbolji način potvrđuje vrijeme trajanja oslobodilačkih operacija: ”Bljesak” – 36 sati, ”Oluja”-84 sata.

To su ujedno bile i najveće operacije Hrvatske vojske. U operaciji”Oluja” sudjelovalo je 138.500 pripadnika HV, MUP-a i HVO . Sretan ti 29. rođendan.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

NIŠTA LAŽNO

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska je od osamostaljenja “zaslugama” političkih opcija koje su obnašale vlast prošla najmanje šest krugova pakla i to:

1) Ratnu agresiju; 2) pljačku i grabež u priči zvanoj pretvorba i privatizacija u kojoj je „zamračeno“ najmanje 10 milijardi eura, a iz Hrvatske je prema službenim podacima međunarodnih organizacija izneseno najmanje 23 miljarde dolara; 3) Uvođenje države u dužničko ropstvom zaduživanjem Hrvatske. Vlade Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića zadužile su Hrvatska za 290 milijardi kuna.Gdje je taj novac otišao, malo se zna. Činjenica da nas je Milanovićeva Vlada dnevno zadužilava 92,5 milijuna kuna sve govori; 4) Predstečajnim nagodbama Slavka Linića i Kukuriku Vlade zamračeno je najmanje 50 milijardi kuna prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića i sustavno uništavano malo i srednje poduzetništvo; 5) Uvoznički lobiji i agromafija sustavno i zdušno uništavali su i uništavaju hrvatsku poljoprivredu. Politika poticaja i subvencija uništila je hrvatsko selo, a napunila džepove mešetarima,prekupcima, agromafiji i njihovim podobnicima. Godišnje uvozimo hrane u vrijednosti od najmanje 2,5 miljardi eura; 6) Depresija građana i stanje duha nacije,poglavito nakon pandemije koronavirusa da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Utvrdili smo dijagnozu, a kasnije ću govoriti o terapiji za svaki krug pakla i što nam je nužno činiti u čistilištu.

Pozivam vas na zajedništvo kako kod dijagnosticiranja stanja i utvrđivanja odgovornosti za stanje, tako i kod terapije za svaki krug pakla. Spriječimo u prvoj godini krađu na svim razinama u zemlji pa ćete vidjeti koliki je to novac. Dapače, ako se netko bunio i ukazivao na sve stranputice bivših vlada, vlada „naših“ i „vaših“, to sam bio upravo ja. Odlučio sam napraviti zanimljivu inventuru “napretka Hrvatske” u prvih tridest godina postojanja, uoči parlamentarnih izbora. Da prikažem koliko su vladajuće političke ‘elite’, odnosno oni kojima one služe, u kratko vrijeme opljačkale i uništile Hrvatsku, poslužio sam se suhim brojkama. One sve govore.

No krenimo od početka podnosno od uvoda, razrade do zaključka: ”Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja te ona postaje bit političkog jezika kojim kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu tako i u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti. Laž kao sredstvo komuniciranja u funkciji je prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Njihov glavni problem je što žive u raskoraku između vlastitog nedemokratskog ustroja i potrebe organizacije demokracije pa je očito da se iz oligarhijskih uređenih stranaka teško može izvesti demokratska država i vlast. Samo u predizborno vrijeme i kada se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare i stranke, oni se kratko vrijeme uplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, tvrde da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na obećanja te nas ponovno izdaju”. Izborna kampanja završava. Usporedo sa vođenjem izborne kampanje vodeće stranke i koalicije objavljuju svoje izborne programe. Godinama se u Hrvatskoj ponavlja ista priča sa izbornim programima. Sjetimo se Račanovih obećanja iz 2000 godine da će napuniti zatvore i vratiti opljačkano, Čačićevih o otvaranju novih 200 000 radnih mjesta. Nadam se da niste zaboravili na Sanaderovu jamstvenu karticu. Vjerujem da niste zaboravili na Plana 21 kukuriku koalicije,sjetimo se HDZ-ova „Vasićevog programa“ (Program 5+ preuzet od Mile Vasića iz Prnjavora u RS), sjetimo se Zorana Milanovića i njegove Vlade i Vlade Andreja Plenkovića.

U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke koje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju, te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.

Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“. Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma. Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake. Uvod i razradu sam dao, zaključak izvedite sami, pokušat ću vam pomoći-kako bi glasio taj zaključak: ”Mala zemlja za velike lopove”, trebao bi, dakle, biti naš sljedeći turistički slogan.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije