Komemoracija 80. godišnjice hrvatskim i bošnjačkim vojnicima poginulim u II. Svjetskom ratu u Villefranche de Rouergue

Na poziv Veleposlanstva RH u Francuskoj, otpravnice poslova Senke Burić i gradonačelnika Villefranche de Rouergua Jeana-Sebastiena Orcibala, povodom komemoriranja 80.godišnjice stradanja hrvatskih i bošnjačkih vojnika u Villefranche de Rouergue vojna izaslanica RH pukovnica Sandra Jonjić,predsjednik HVIDRA-e NZI-NZZ Valentino Rajković s članovima HVIDR-e NZI-NZZ, predstavnik udruge oboljelih od PTSP-a a Tihomir Treščec, tajnik IPA-e SMŽ Dragan Umičević, predstavnik Udruge bošnjaka veterana Domovinskog rata RH Salih Huremović, zajedno s predstavnicima Udruge Hrvata Occitanie u Francuskoj i ratnim veteranima Francuske, nazočili su obilježavanju događaja koji se dogodio prije 80. godine, kad su u noći sa 16. na 17. rujna 1943.godine, veći dio hrvatskih i bošnjačkih časnika, dočasnika i vojnika predvođen glavnim vođama digli pobunu protiv nadređenih u Villefranche de Rouergue.

Naime osim što je to bila prva veća pobuna na području Francuske, pobuna pripadnika 13.SS opkoparske bojne i 20.opkoparske satnije 1.SS-ove dragovoljačke gorske pukovnije( ..koje su bile sastavljene od Hrvata i Bošnjaka s bosansko – hercegovačkog područja i Grada Zagreba a djelovale su u sastavu „Hrvatske“-SS divizije..) je i prva zabilježena pobuna neke postrojbe u sastavu Waffen-SS-a. Sama pobuna i događaji oko nje se nisu odvijali kako je prvobitno planirano već su se odvijali dosta stihijski i mijenjali iz sata u sat, a izdajom određenih sudionika pobune i nagovorom većeg djela vojnika da odustanu od pobune kako bi sačuvali živote građana Villefranche de Rouergua je išla na ruku SS-postrojbama iz Rodeza koje su već bile opkolile grad i tijekom kratke borbe koje su se odvijale u sklopu grada Vilefranchea de Rouergoue i okolica zarobili preživjele hrvatske i bošnjačke vojnike. Nakon kraćeg vremena iste su strijeljali na jednom brežuljku iznad Vilefranchea de Rouergue, na mjestu gdje se danas nalazi spomen park i spomenik „hrvatskih i bošnjačkih vojnika mučenika“.(Monument aux Croates)
Nakon komemoracije i polaganja vijenca na Hrvatskom spomen obilježje u Villefrance de Rouergue gore navedena hrvatska delegacija hrvatskih veterana zajedno s ratnim veteranima II. Svjetskog rata iz Villefranche de Rouergua uputila se na obilazak grada i okolice, te na lokacije na kojima su 1943. stradavali hrvatski i bošnjački vojnici. Nakon obilaska zajednička delegacija nazočila je postavi izložbe i predavanja povodom 80.obljetnice stradanja hrvatskih i bošnjačkih vojnika gdje su prvi put izrečena određena saznanja i povijesne činjenice od strane ratnih veterana iz Villefranche de Rouergua.

Shodno iznesenim činjenicama saznalo se da je tijekom samog novačenja vojnika za gore navedenu postrojbu unovačene osobe koje su pripadale Komunističkoj partiji Jugoslavije i koje su se uspjele infiltrirati kao novaci u jedinice Handžar divizije
I čitavo vrijeme služenja u postrojbi aktivno su planirali pobunu protiv SS divizije i na kraju su svoju šansu su pronašli u rujnu 1943. godine.
Plan je bio eliminirati njemačke časnike i s ostatkom “simpatizera” se priključiti francuskom Pokretu otpora protiv Njemačke. Džanić kao vođa grupe imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovim zapovjedništvom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u prije pobune došao u dodir s članovima francuskog pokreta otpora i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza odlučio se za akciju ali obećana pomoć nikada nije pružena. Sama pobuna počela je poslije ponoći u 4 sata i 10 minuta kada su pobunjenici upali u spavaće sobe časnika i dočasnika, oduzeli oružje ,sve zarobili i nakon toga ih eliminirali. Imam Halim Malkoć i Dr. Schweiger su saznali za pobunu i smislili plan kako da vrate kontrolu nad bojnom nazad u njemačke ruke. Kada su došli do ostatka vojnika i rekli im da vođe pobune lažu o dolasku engleskih i francuskih jedinica, veći dio vojnika je promijenio mišljenje i krenuli da gašenje pobunu.
Oko 07.00 sati Dizdarević i Džanić su ubijeni, a Vukelić zarobljen dok su svi uhićeni pobunjenici koji su prokazani kao vođe pobune i nisu prešli na stranu SS bili zatvoreni ili strijeljani po nalogu vojnog sud 13. SS divizije, pod predsjedanjem sudca von Kocewara. Na smrt po kratkom postupku su osuđeni časnik Nikola Vukelića i dočasnici SS-Unterscharfführera Karamanovići i Jurkovići,SS-Rottenführera Beganović i Morić,SS-Sturmanna Vučjak kao i vojnici Memišević, Alispahić, Ćefović, Mehičić, Njimc, Silajdžić,Banjić, Bašići,Tilly,Novkinić, Suljčić. Dok su ostali vojnici osuđeno na vremenske kazne zatvora i prebačeni u koncentracijske logore, a dvojica izvedenih pred sud su oslobođena uslijed nedostatka dokaza. Međutim, Vukelića i još četvoricu preživjelih kolovođa preuzeo je SD (SS-ova obavještajna služba), te su ih ispitivali uz mučenje, a potom i strijeljali 18.09.1943.na jednome polju blizu grada Villefranche de Rouerga kao i 289 vojnika koji je trebao biti poslan u logore u Njemačku.

Od 825 politički bivših pripadnika 13. SS divizije koji su 27. 9. 1943.dopremljeni iz Villefranchea de Rouerga u KL Dachau,KL Neuengamme, KL Buchenwald i K L Sachsenhausen (razlika od 825 koji su dovedeni prvo u Dachau, pa onda u Sachsenhausen i 536 koji su onda otišli u Rudow),ispada da ih je u Sachsenhausen došlo manje, oko 289 što potvrđuju i naknadno nađene fotografije da su isti streljani u zajedničkoj grobnici Villefranche de Rouergu.Dan prije komemoriranja 80.obljetnice stradanja hrvatskih i bošnjačkih vojnika u Villefrance de Rouergu predstavnici hrvatske delegacije ratnih veterana iz Domovinskog rata zajedno sa predstavnicima Veleposlanstva RH u Francuskoj položila je vijenac i odala počast hrvatskom generalu Marku Slivariću u mjestu Gignac.Zadnja dva dana predstavnici HVIDR-e NZI-NZZ sa ostalim predstavnicima Udruga iz Domovinskog rata nazočit će križnom putu i svetoj misi u Lourdesu.