Izvor: Nacionalno/Nick Nikola Mraović

Život iza rešetaka i ne mora biti težak, jer je sve pitanje spretnosti, snalažljivosti ali i života koji se živio prije ulaska u tu “omiljenu” ustanovu.

Mnogi nekadašnji hrvatski moćnici probali su kako izgleda život u zatvoru i neki od njih uklopili su se u zatvorsku svakodnevnicu, moglo bi se reći dobro, zahvaljujući svom normalnom ponašanju, bez razlike kakva im je prošlost bila i za što su optuženi.

No, neki od zatvorenika bez razlike na svoju prošlost i prestiž u hrvatskom društvu nisu u remetinečkom “hotelu” bili omiljeni stanovnici i nisu imali naklonost svojih kolega zatvorenika.

U zadnje vrijeme sve je aktualnija priča kako bi raskošne odaje svoga dvorca mogao zamijeniti remetinačkim ćelijama jedan od najmoćnijih hrvatskih tajkuna Ivica Todorić, no to njemu, kako je i sam znao više puta izjaviti ne bi bio problem jer je u više navrata isticao kako je u životu navikao na baš sve.

Kako izgleda život kada se “raskošna svijetla ugase” i kad se život bonvivana zamjeni zatvorskim najbolje govore primjeri poznatih Hrvata koji su “gulili” u Remetincu.

Najpoznatiji, sigurno i “najveći” među njima je bivši premijer Ivo Sanader, za kojeg njegove zatvorske kolege govore u superlativu, tako da ne kriju riječi da je iznad sveg bio pristojan i ljubazan zatvorenik s kojim se moglo vrlo lijepo razgovarati. Često je znao razgovarati sa zatvorenicima, ne krijući da mu nedostaje sloboda ali i da bi mu dobro došla kava iz Sheratona, ili šetnja morskom obalom.

Ono što je Sanaderu ipak bilo zajedničko kao i njegovim dojučerašnjim političkim istomišljenicima koji su završili iza rešetaka je da, kakve li slučajnosti, proces protiv njega je politički montiran.

Koje li slučajnosti, primjeri su sa politički montiranim procesima kad je riječ i o Ivici Todoriću, ali tu je i montirani proces sa čelnim čovjekom Dinama Zdravkom Mamićem, koji je također bio “stanovnik” Remetinca, kojega su momci iz Remetinca “obožavali”, jer je bio običan.

Znao je, pričaju oni koji su imali priliku biti s njim i uz njega, sa zatvorenicima razgovarati, smijati se, prilikom šetnji čak je i pjevao, no potpuna razlika je bio njegov brat Zoran koji među dečkima nije bio omiljeni lik.

Život iza rešetaka osjetio je i Radimir Čačić, koji se itekako dobro snašao. Iskoristio je svoju snalažljivost, kažu pamet i veze izvan zatvora tako da je njegov zatvorski život bio je lagodan i opušten, što potvrđuju podatci da je bio često viđen u istarskim restoranima.

Ratka su cijenili zatvorenici jer kad nije koristio palice za golf, rado je pričao s zatvorenicima, dobro se snašao radeći u kuhinji, a slikanje mu je bilo omiljen hobi.

Nisu svi rođeni da se uklope u izvanredne situacije koje donese život. A da je to tako primjer je sa nekadašnjim visoko pozicioniranim HDZ-ovcom Damirom Polančecem kojega u zatvoru nije dočekla ugodna
atmosfera.

Kažu da je pao u nemilost zatvorenika, zbog čega je doživio prave psihičke traume, zadirkivanja, provokacije i namještaljke, ali sve je ipak “pregrmio”.