Iako je u većini zemalja Europske unije taj problem odavno riješen, Hrvatska i njeni sudovi kao da nisu članovi te zajednice. Do kada će ljudi čekati povrat svojega novca? Koliko će obitelji još morati otići i odseliti iz Hrvatske da bi sudovi u Hrvatskoj počeli presuđivati po europskom pravu i sudskoj praksi Suda Europske unije? Sve su to pitanja na koje se pitaju mnogi koji su početkom 2000-ih uzeli taj nepošteni kredit. Jedan od njih je i mladi obiteljski čovjek iz Imotskog, ovlašteni inženjer geodezije Ante Kukavica.
Intervju s g. Antom Kukavicom, jednim od brojnih aktivista Građanske inicijative LEX FRANAK koji je banku tužio za ništetnost ugovora (NU).
Na samom početku, naglasio bih da su ljudi koji pomažu u radu Građanske inicijative LEX FRANAK pravi aktivisti, jer ne prikupljaju ni članarine, niti donacije, a niti rade od ovoga posao kao jedna udruga ili mnogi drugi koji zarađuju na ovom dugogodišnjem problemu. Inicijativa je stvorena zbog nezadovoljstva načinom i brzinom rješavanja ovog problema. GILF se od svog osnutka zalaže isključivo za ništetnost CHF ugovora u cijelosti, u kojem smislu je napravljeno dosta aktivnosti.
Koje važne akcije GILF je učinio, a vi biste ih izdvojili?
Bilo ih je dosta, ali izdvojio bi najvažnije:
- U veljači 2019. prosvjed u Zagrebu pred Vrhovnim sudom i na Trgu svetog Marka, zbog ignorantskog i sporog rješavanja dugogodišnjeg problema koji se odnosi na 125.000 hrvatskih obitelji koliko ih je dignulo taj nezakoniti i nepošteni CHF kredit.
- Prijedlog zakona o ništetnosti CHF ugovora. Takvim zakonom bili bi obuhvaćeni SVI chf potrošači kredita, bez obzira jesu li konvertirali ili ne, jesu li u statusu otkazanog kredita ili ne, je li već provedena ovrha ili nije. To je jedino pravedno, zakonsko i sveobuhvatno rješenje. Taj zakonski prijedlog je GILF izradio u suradnji s nekoliko pravnih stručnjaka, a nakon toga je ustupljen svekolikoj zainteresiranoj javnosti. Osim toga prijedlog Zakona je predstavljen svim saborskim klubovima u bivšem sazivu Hrvatskog sabora. Velika većina tadašnjih saborskih zastupnika i gotovo svi politički klubovi su dali načelnu podršku.
- Prošle godine je GILF, da bi potaknuo hrvatske suce da sude u skladu sa sudskom praksom EU Suda i europskom pravnom stečevinom poslao vrlo bitnu presudu EU suda C-118/17 na ime i prezime više od 1000 ljudi u Republici Hrvatskoj, posebno, i to na imena sudaca svih sudova u građanskoj grani sudovanja u RH od Vrhovnog suda, Ustavnog suda, županijskih i općinskih sudova, Vladi RH, Predsjedniku RH, Hrvatskom saboru, Ministarstvu pravosuđa i financija, HNB, Hrvatskoj udruzi banaka, predstavnici EK u RH, i brojnim drugima….
- Osim toga, izradili smo, potpuno besplatno, prijedlog za pokretanje oglednog postupka o utvrđenju ništetnosti CHF ugovora koji smo također ustupili zainteresiranim građanima da ga podnesu u svojim sudskim predmetima. Tim postupkom bi ukoliko ga pokrene neki prvostupanjski sud i usvoji Vrhovni sud RH postupak suđenja za nezakonite CHF kredite bio skraćen za najmanje 3, 4 godine.
- Poslali smo i požurnice svim sudovima i sucima u RH, a koji odlučuju o tužbama potrošača u CHF predmetima s prijedlogom za pokretanje Oglednog postupka za ništetnost ugovora.
CHF Ugovori o kreditu?
Na početku bi iznio stav predsjednika Suda pravde EU Kohena Lenaertsa o CHF kreditima. „To su bili hipotekarni Ugovori o kreditu vezani klauzulom za CHF valutu. Potrošači nisu bili dobro informirani o utjecaju koji će ovi ugovori imati na njihovu sposobnost otplate dužeg razdoblja kada dug mora biti vraćen. Potrošač potpisuje ugovor s nepoštenom bankom. Ugovor je naravno tiskan unaprijed od strane banke i ne možete ništa pregovarati s tim, možete samo potpisati. Ogroman broj ljudi EU su potpisali takve ugovore s hipotekama kako bi kupili stanove ili adaptirali postojeće obiteljske kuće. Ako ne mogu platiti, izgubit će stan, kuću i naći će se na cesti! Zbog enormnog rasta tečaja CHF-a, dolazi do plaćanja anuitetnih iznosa koji su viši od razumnih, a koje potrošači nisu u mogućnosti vraćati. Direktive EU o zaštiti potrošača su jasne, a isto tako i stav suda EU o takvim ugovorima! Ako nas nacionalni sud pita za mišljenje o Europskom zakonu donosimo presudu koja se odnosi na cijelu Uniju!“
-On ovdje govori za slučaj franak u Sloveniji, gdje kamatu banke nisu nezakonito mijenjale. U Hrvatskoj su, osim divljanja franka od 70%, banke jednostrano dizale i kamatnu stopu, a u mom slučaju za 60%. Sa početne 4.39% na 6.99%. Način na koji su banke to uradile meni potrošaču je ovakav. Ponuđen mi je „kredit za mlade u CHF-u“ jer sam tada bio mlađi od 35.god. i rečeno da mi je to pogodnost jer sam kreditno sposoban i da mi je baš zato niža kamata, a i da je CHF valuta najstabilnija u zadnjih 10-tak godina! I što se događa kad sam 2006. prihvatio ugovor koji je tiskan unaprijed i koji je sav rizik prebacio na mene potrošača? Događa se da sam nakon 7.5 godina, znači 2014. nakon polovine (kredit mi je na 15 godina) uredne otplate kredita dužniji banci veći iznos nego iznos u kunama koji sam podigao od te banke!
Osim nepoštene ugovorene redovne kamate i valutne klauzule u velikoj većini ugovora su ništave i zatezne kamate jer su ih banke ugovarale suprotno propisima, nezakonito na način da nisu ugovorene zakonske zatezne kamate već po odlukama banaka, sama ta ugovorna odredba bi bila dostatna za NU jer je ugovor ništav ako je ugovoren suprotno prisilnom propisu. Valja napomenuti da se zatezna kamata na valutnu obvezu do 2008 g . mogla obračunati samo u visini štednje na valutu koju banke isplaćuju.
Kolektivna tužba i kolektivna presuda Visokog trgovačkog suda (VTS) ?
Kod kolektivne tužbe postavljenim tužbenim zahtjevom ništetnost ugovora nije ni tražena, već je predmet raspravljanja bila ništetnost pojedinih ugovornih odredaba o valuti i kamati.
Te su kao nepoštene i ništetne ugovorne odredbe pravomoćno presuđene valutna klauzula CHF, te jednostrano promjenjiva kamatna stopa.
Napominjem da se u kolektivnoj presudi VTS-a jedino dobro utvrdilo da su banke nepošteno poslovale, a sve drugo nema veze s ništetnošću ugovora. Nije utvrđeno što su kamate u kreditu – da je to cijena, nije utvrđeno da je ništava valuta –predmet i nije utvrđeno da li ti ugovori mogu opstati ukoliko su ništavi bitni sastojci ugovora, jer to nije bio tužbeni zahtjev, već nešto drugo.
Ništetnost ugovora je da svaka strana drugoj vraća što je primila u tom ugovornom odnosu te da se nepošten stjecatelj sankcionira zateznim kamatama…Dakle, kod ništenosti ugovora se računa povrat svega primljenog od samog početka jer ništenost tako nastupa, ali onda nema ni početnog tečaja, ni početne kamate kako je to presuđeno u kolektivnoj presudi, koja nije u skladu europskom pravnom stečevinom te s Direktivom Vijeća EU 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Da li je onda kolektivna presuda VTS-a, zaštita potrošača ili je ograničavajuća mjera za dobivanje ništetnog ugovora?
Dobro pitanje! Ne treba mene dodatno štititi kolektivna presuda koja ni ne rješava pitanje ništetnosti ugovora, niti Zakon kojim je izvršena konverzija, mene štiti Zakon o obveznim odnosima (ZOO) koji je jednak za sve.
Osim toga Građanska inicijativa LEX FRANAK uporno tvrdi da ljude koji su imali ili imaju nezakoniti i nepošteni CHF kredit štiti i europska pravna stečevina, ali i sudska praksa EU Suda. Republika Hrvatska se na to obvezala potpisom Ugovora o pristupanju EU, kao punopravna članica Europske unije a što je implementirala i Ustav RH u glavi VIII.
Pa kako je onda moguće da se potrošač štiti na način da mu štetiš i da dobije djelomično obeštećenje umjesto da bude obeštećen u cijelosti? Zaštita potrošača je osmišljena kao veća zaštita slabijih, a ne kao ograničavajuća mjera kako se to kod nekih događa.
Konverzija?
U RH su 2015. donesene izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK 2015.) kojim je izvršena konverzija, što je rezultiralo kaosom umjesto konačnim rješenjem ništetnosti ugovora. Spašavalo se banke, pod krinkom da se spašavaju ljudi, a da se pri tome nije ljudima objasnilo da imaju pravo izbora, da ništetno ne obvezuje ili da prihvate konverziju! A ljudi ne znajući o čemu je riječ i da su ugovori ništetni, pristaju na konverziju. Konkretno, ja sam zbog nemogućnost plaćanja skoro uduplanih anuiteta pristao na konverziju. Pristao sam zbog ugrožene egzistencije te zbog prijetnje ugroze imovine, a ne zbog toga što znam da mi je ugovor ništetan! Manipuliralo se zamjenom teza, a manipulira se i sada, jer su se konverzijom tada spašavale banke, a ne ljudi!!!
Konverzija nije bila volja da se ništetan ugovor održi na snazi, već da se zaustavi daljnje divljanje banaka sa kamatom i valutom. Građanima je trebalo objasniti da su ugovori ništavi, a to nije ni zakonodavac, a nisu ni drugi predložili ovakav oblik spriječavanja banaka. Nije smjelo biti kompromisa s nepoštenim bankarima. I tada je na snazi bila Direktiva Vijeća EEZ 93/13 i ZOO, a koji jasno kažu da su takvi ugovori ništetni i da ne s ništetnim bitnim glavnim odredbama ugovora ne mogu opstati i ostati valjani!
Jer, promjenljiva kamata bez jasno utvrđenih parametara, a koja se mijenja odlukom banke je neodređena. Kamata je cijena kredita, pa ako je kamata neodređena, neodređena je i neodrediva i cijena kredita. Ne može se mijenjati odredba na način da joj se mijenja sadržaj i smisao, pa da se dio odredbe utvrdi valjanim, a dio nepoštenim.
Tko bi konvertirao da je znao za ništetan ugovor i mogućnost da se drugačije riješi problem koji su banke izazvale. Uostalom, banke su krive što se uopće moralo raditi bilo što i što su nudile ništave ugovore.
Vrlo bitno je upravo to, da li su građani znali da su ništetan ugovor i da li su potpisali konverziju kako bi otklonili ništetnost. Da li su bili primorani braniti se od toga da ih banke ne ovrše, jer su bili dovedeni do nemogućnosti ispunjavanja ništave obveze. Pri tome treba uzeti u obzir da se na sudovima nije pazilo na ništetnost ovršne isprave i ništetnost ugovora. Bitno je i naglasiti da prilikom konverzije nismo ni znali za ništetnost CHF valutne klauzule. Manipuliralo se na sve načine, a i dalje se manipulira umjesto da se primjeni pravo i nepošteni stjecatelj sankcionira.
Ne smije se zaboraviti da se konverzijom željelo izjednačit CHF potrošače kredita sa onima koji su imali kredit u eurima, a kod kojih je također ništetna promjenjiva kamata i nezakonita zatezna kamata.
Ništavo izjednačavaju sa ništavim! Uz to CHF valuta je utvrđena ništavom nakon Zakona o konverziji u koji je ta valuta ušla kao valjana.
Kod nas bankari pokušavaju prikazati, a neki sudovi to nažalost i prihvaćaju, jer prolaze njihove izvrnute teze da je štetu konverzijom pretrpjela banka i da se konverzijom otklonilo ništetnost ugovora.
Niti je štetu pretrpjela banka, niti se konverzijom moglo ništetno pretvoriti u valjano, ako nisam bio informiran, niti sam znao za ništetan ugovor.
Vi ste također izvršili konverziju? Da li je konverzija valjana u Vašem predmetu s obzirom na izneseno?
Jesam! A sud EU je u presudama C-452/18 i C-125/18 već odgovorio na to pitanje. No, problem kod nas je taj, što Vrhovni sud RH to drugačije tumači. Oni tumače da se konverzijom potrošač voljom opredijelio da Ugovor opstane uz izmjenu nepoštenih odredbi. I to bez obzira što potrošač nije informiran o ništetnosti ugovora, a niti je tada znao za ništetnost valute
A pazite, ovaj paradoks. Nepošteni bankari na hrvatskim sudovima tvrde da se konverzijom otklonila ništetnost i da je u odnosu na oštećene time priča završena. S druge strane tuže RH da je Zakon o konverziji nanio njima štetu, da nije valjan, te traže da im država to plati! Jedino bi nepošteni bankari trebali biti u poziciji da ništetno naplate. Pa se pitam jeli to doista i moguće?
Donesena je prva pravomoćna presuda Županijskog suda u Varaždinu prema kojoj je ugovor u švicarskim francima nepošten i ništetan?
Da! To je prava pobjeda, jer sadrži upravo ono što mi tražimo, na čemu ustrajemo i na što cijelo vrijeme ukazujemo, a to je da je CHF Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.
Nakon svih ovih godina borbe (Davida protiv Golijata) za nas u GILF-u je sve osim ništetnosti ugovora, pobjeda banaka.
Pravomoćna presuda je donesena i sad čekamo da Vrhovni sud to i potvrdi, jer je Addiko banka uložila reviziju Vrhovnom sudu RH u tom predmetu.
Koje važne presude EU suda u korist korisnika kredita biste još izdvojili?
Ima ih mnogo. Već sam prethodno naveo C-118/17, te dvije za konverziju. Evo, recimo presuda EU suda C-269/19. Sud ne može mijenjati odredbu o kamati, osim ako ima zakonom propisano. Ali, i to može samo ako potrošač ne želi ništetnost ugovora! Sve presude suda EU o ovakvim ugovorima su u korist potrošača i jasne! CHF ugovor o kreditu je NIŠTETAN!
Niti jedana presuda EU suda nije presudila da se mora ugovor vratiti na početne osnove, već da se mora izuzeti iz ugovora ništavo kao da nikada nije postojalo i da ne obvezuje, a to je ogromna razlika. Na ovaj način se ne postiže svrha i ne sankcionira nepošteni, a prevareni se ne obeštećuje u cijelosti, a to je suprotno cilju Zakona (ZOO) i Direktive Vijeća 93/13 EEZ.
Ali problem kod nas je taj, što je ogromna većina tužbi, rekao bih 99%, i koncipirana tako da se ni ne traži ništetan ugovor! Zašto je tako ogroman postotak tužbi za djelomičnu ništetnost, a zanemariv broj za ništetnost ugovora, to morate pitati neke druge poznate aktiviste i Udrugu. Ugovor je presuđen pravomoćno ništetnim, ali ljudi u tužbama ne osporavaju konverziju, traže preplate i pozivaju se na kolektivnu presudu koja nema veze sa ništetnosti ugovora, pa naravno da tada ugovor opstaje i to voljom tužitelja!
Ljude se je godinama kroz razne medijske i ine kampanje plašilo s mogućim visokim troškovima sudskih sporova u slučaju tužbi za ništetnost CHF ugovora a istovremeno im se nije komuniciralo da bi to izbjegli, da mogu banke tužiti postavljajući tužbe kojima bi se samo deklaracijski tražila ništetnost ugovora a po takvoj pozitivnoj presudi nakon toga i povrat u skladu s odredbama ZOO-a ili primjerice postavljajući tzv. stupnjevitu tužbu…
Vrlo bitno je ovdje ljudima naglasiti da se trenutno na sudovima po sadašnjem konceptu tužbenih zahtjeva sudi i dobivaju možda svega 30% do max. 60%, onoga što im stvarno pripada i što su im bankari godinama krivo, na njihovu štetu naplaćivali.
Osim toga, zbog razumijevanja ovog dugogodišnjeg problema istaknuo bih da je u RH bilo 125.000 kredita vezanih uz CHF valutnu klauzulu. Prema našim saznanjima u konverziji je bilo 55.000 kredita i to uglavnom stambeni. Sve i da je konverzija „sporna“, a nije, iz svega što sam naveo u ovom razgovoru, zašto onda suci u Hrvatskoj ne presuđuju ništetne ugovore u ostalim slučajevima gdje uopće nije bilo konverzije? Dakle, alibi priča koja je do sada mogla ići jedino bankama u korist da bi dobili na vremenu kako bi što više ljudi odustalo od traženja svojeg novca, nema više svoje uporište. Doista je pravo vrijeme da banke to shvate i započnu vraćati nezakonito naplaćene novce, a sve kako bi im se smanjili troškovi koji rastu tijekom suđenja. Jer na kraju će ipak sve platiti s zateznom kamatom.
Što mislite kako se tek osjećaju ljudi koji su u ovim razornim potresima izgubili nekretninu ili im je neuporabljiva nekretnina koju su godinama otplaćivali temeljem nepoštenog i ništetnog CHF kredita, ali i drugih?
Iskreno vrlo teško mi je to gotovo i shvatiti i ne bih volio da se više itko nađe u takvoj životnoj situaciji, suosjećamo s tim ljudima….teže od toga bi bila jedino činjenica da i dalje moram otplaćivati ništetan ugovor za nepošten CHF kredit a nekretnina je uz sve to još djelomično ili potpuno neuporabljiva. A da ne govorim o činjenici da su ti ljudi osim svojeg doma, vjerojatno izgubili i posao ili rade u neljudskim uvjetima.
Vaš zaključak?
U našim ugovorima su ništavi -predmet CHF valuta, –cijena koja je bila neodređena i neodrediva jer su redovne i zatezne kamate ništave, a kamata je cijena. Ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu su ništave. Sud nema ovlast mijenjati odredbe, već ih izuzeti ako su ništave i ne obvezuju potrošača i što ostaje od tog ugovora valjanim?… Ili, kako mi to u GILF-u volimo reći: „Nepošteni se mora sankcionirat, a prevareni se mora u potpunosti obeštetit, ako to i želi. Zato, samo ništetan ugovor!“
