Povezite se

Kolumne

“…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Objavljeno

-

Snježana Nemec

Piše: Snježana Nemec 

„…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Jedini mehanizam kako se sačuvati od koronavirusa je disciplina, samokontrola, razumijevanja realnosti i svjetskih kretanja koja su zamagljena, ali se naslućuju, i upravo zbog toga traže više pažnje i ozbiljnosti.  Sve ono što nam se čini nestvarno i nepojmljivo ljudskom razumu itekako je stvarno i pojmljivo. Sve ono o čemu ne želimo razmišljati, jer nam je previše ili svrstavamo u kategoriju gluposti o kojoj ne vrijedi raspravljati je upravo ono na što bi trebali obratiti pozornost.

Pokojni njemački kancelar Helmut Schmidt rekao je: “Unterschätzen Sie nie die Dummheiten einer Regierung” – Nikad ne potcjenjujte gluposti jedne Vlade. Parafrazirat ću i metaforički   upotrijebiti ovu rečenicu i reći – nikad ne podcjenjujmo manipulacije i stvoreni privid koji je svuda oko nas, i preko kojeg pokazujemo svoje neznanje, bez prave moći prosuđivanja i odvajanja bitnog od nebitnog. Običan život koji živimo stalno nas drži u zabludi i uvjerenju kako moramo ostati pasivni,  posebno na planu osvješćivanja, jer osvješćivanje znači suočavanje s istinom. Djelujemo nagonski, ne vjerujemo svojoj inteligenciji koja je neovisna od osjetila. Zarobljeni u tom novom svijetu privida, prestajemo razmišljati svojom glavom.

Svjetska pozornica je kao veliko kazalište sjena, prostor u koje izvor čiste svjetlosti rijetko dopire,  i u kojem galopiraju jahači sjena.Ti jahači nisu fiktivni, izmišljeni likovi kao u istoimenom japanskom crtanom filmu, oni su itekako stvarni i svojim potezima iz sjene oni djeluju i ostvaruju svoje nerijetko opasne ciljeve, u kojima mi dođemo kao knez Miškin, koji zbog svoje nemoći i pasivnosti figurira kao jurodivi, svete budale.

Sva ta nejasnoća je ujedno i potvrda kako zaboravljeni istinski duh filozofije koja teži jednostavnosti i jasnoći nikada nije bio potrebniji kao odmak od današnjeg života koji se urušava pod silinom riječi i informacija, ispod kojih više nisi siguran što se krije.

Ne zaboravimo, život je davno postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojojm se koprca slobodna osoba. Sve je obuhvatio kovitlac industrijskog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo potčinjavaju ukusima koje je on formirao. Zamislimo kada bi s visine mogli gledati sve kutove Europe, svijeta, kretanje ljudi podsjećalo bi na pravilne mehaničke pokrete marioneta. Svugdje, radnici kreću prema tvornicama, milijuni radnih ruku traže zaradu, milijuni strojeva- ogromne rashode. Tu očajničku hajku moguće je zadovoljiti samo izbacivanjem milijardi bala tkanine na tržište, tona hrane….Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, osmišljavaju se razvojni trendovi europskog menadžmenta i trijade preko regionalnih i globalnih ekonomskih integracija, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun.

Svjedočili smo već kako napadi virusa ostavljaju i ekonomske posljedice na zemlje, vrijednosti na burzi padaju čim netko šmrcne, gubici se broje u milijardama neke valute. Ta činjenica ako joj pripišemo i svu tu (ne)vidljivost izgledala bi ovako: I onda neka sila baci virus na Kineze, jer im je trgovinska razmjena pri samom vrhu. Onda sila kaže – sada će bogati svijet ucijeniti Kinu i smanjiti joj izvoz, i sve to skupa dok se razmjenjuju milijarde na burzi sa Kinezima, čekajući da ta ista sila „pobije“ njihove trgovinske partnere. A onda Kinezi kako bi spasili izvoz sklope savez s drugim kojem smeta taj isti izvoz i zajednički pronalaze način kako sve to zamagliti.  Nevjerojatna je to satira u kojoj žrtvena zdjela nije napunjena različitim vrstama voća, već nama.

Naravno, s ove pozicije sve navedeno zvuči kao kula u zraku, najobičnjija tlapnja, jetka satira Moreove Utopije. Ali baš zato osvješćivanje nikada nije bilo potrebnije. Baš zato dopustite ponekad razumu da šuti, tamo gdje nasavršena ljudska logika nema što raditi, gdje mjesto nalaze samo neobjašnjive i nevidljive sposobnosti ljudske duše.

I ne zaboravimo da je čovjek slobodno biće koje razmišlja svojom glavom, koje u ovim zahtjevnim vremenima mora poznavati teoriju nečujnog dijaloga, riječi koje imaju drugostupanjsko značenje i koje ne čuješ, ali iza kojih se nerijetko krije istina.  Sjetimo se i onoga što je u konačnici ipak najvažnije a to je osjećaj zajedničke svrhe koji nikada nije izgubljen pa i onda kada nam se čini da je. 

U ovom nepojmljivom ludilu koje je došlo i za koje je još uvijek nejasno kako se prelilo na cijeli svijet, dok se u nekom trenutku ne rasvijetli, a hoće, mi smo zapravo sretnici, jer imamo odgovorne ljude u nacionalnom stožeru  koji čuvaju temeljne vrijednosti – zdravlje i život, kojima vjerujemo za sve što poduzimaju, i upravo ta vjera je sada najvažnija. Zdravstvene radnike koji se nesebično daju, i ako se i kad se netko od nas nađe u njihovim rukama imat će tu vjeru da će sve biti u redu.  

Tekst završavam uz jak  potres koji čovjek, uz ostalo ne može više usporediti ni sa čim nego sa opomenom za sve što čovjek radi.  Zato ću završiti Poslanicom Korinćanima:

Prema Božijoj milosti koja mi je darovana, ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!…Nadoziđuje li tko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenom, drvetom, sijenom, slamom: Svačije će djelo postati očevidno. Dan će ga, naime, pokazati, jer će se pojaviti s vatrom i ta će vatra ispitati kakvo je svačije djelo. Ako čije djelo zbilja ostane, tko ga je nazidao, primit će plaću; ako čije dijelo zbilja izgori, taj će štetovati. A sam će spasiti, ali tek kao kroz vatru.  

Kolumne

Spasimo kamene temeljce od propadanja!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Početak pred izborne kampanje za parlamentarne izbore ukazuje na to kako će i ova izborna kampanja, ponovno biti bogata polaganjima kamena temeljaca za raznorazne promidžbene aktivnosti vlastodržaca. Naime, izborne godine, a posebno izborne kampanje u nas su vrijeme polaganja raznoraznih kamena temeljaca, presijecanja vrpci i raznoraznih otvaranja već davno otvorenih i puštenih u promet cesta, škola, vrtića, liftova i tome slično. Poseban problem je sadržan u činjenici da je veliki broj kamena temeljaca bešćutno ranijih godina pokopano u zemlju, obraslo korovom i zaboravom, nitko o njima ne vodi računa. Nemamo niti udruge za brigu o tom bešćutno zakopanom kamenju.

Kako zaštiti kamenje?

Opet smo svjedoci da predsjednik Vlade, ministri te župani, gradonačelnici, načelnici i ostali vlastodršci bešćutno zakopavaju kamene temeljce u zemlju. Stoga, već dugo vremena razmišljam kako zaštiti i spasiti od propadanja kamene temeljce, koji se uvijek postavljaju u tijeku neke izborne kampanje.

Postavljanje kamena temeljaca u Hrvatskoj je posebno aktualno od 1992. godine. Koliko je kamena temeljaca za razno razne projekte postavljeno od 1992. do danas, teško je utvrditi, ali je sigurno da preko 80 posto njih bešćutno trune u zemlji. Zbog toga, a u cilju zaštite okoliša i spašavanja kamena temeljaca od propadanja pozivam sve koji za svoje područje življenja i stanovanja imaju podatke o takvim zaboravljenim kamenima temeljcima, podatke dostave meni ili redakciji ovoga portala.

Zašto to tražim, jednostavno zbog toga da iste kamene temeljce izvadimo van i spasimo ih od daljnjeg propadanja.

Bešćutan odnos

Na vađenje postavljenih i zaboravljenih kamena temeljaca pozvat ćemo njihove postavljače, predstavnike stranke koja je kamen bešćutno bacila u zemlju, te hrvatske građane koji su svjedočili činu bacanja kamena u zemlju. Ova akcija može imati neslućene domete, te njoj trebaju svjedočiti i predstavnici medija, prije svega onih koji su, onda, svjedočili bacanju kamenja u zemlju, te opet pročitati tekst kojim su obavijestili javnost da je kamen postavljen. Ogroman učinak ove akcije ”Spasimo kamen temeljac od propadanja” imat će i pozitivne zdravstvene učinke na bešćutno zatrpana kamenja, jer ona podsvjesno imaju traume i psihološke probleme, a uzrok je upravo taj bešćutni odnos prema kamenu.

Kako se će ove godine diljem zemlje postavljati novi kameni temeljci, stoga krenimo u spašavanje ranije bešćutno zakopanih kamena diljem Lijepe naše. Zamislite koliko kilometara cesta se može izgraditi od bešćutno zatrpanih kamena temelja!? Kameni temeljci im oprostiti neće.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Sretan ti 29. rođendan – Hrvatska vojsko !

Published

on

Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata; autor Marko Perić

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska vojska odnosno oružane snage Republike Hrvatske 28. svibnja slave svoj 29. rođendan. Kao aktivni sudionik ustrojavanja obrambenog sustava Republike Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske prisjetit ću nas kako je stvarana Hrvatske vojska. Sudjelovati u tom procesu mi je bila istinska čast i ponos, biti dio tima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška, generala Janka Bobetka i Zvonimira Červenka i drugih.

Prisjetimo se kako je stvarana hrvatska oružana sila, kako je stvarana pobjedonosna Hrvatska vojska. Naime, 28. svibnja 1991. godine na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu prvi put u javnosti su predstavljene prve postrojbe Zbora narodne garde. Zbog toga se 28. svibnja obilježava Danom oružanih snaga RH. Prigoda je to da se prisjetimo kako je stvarana Hrvatska vojska. Hrvatska vojska, kao i cjelokupni obrambeni sustav stvarani su zapravo iz ničega, u posebno složenim ratnim okolnostima. Tada je istodobno trebalo zaustavljati neprijateljsku agresiju i od samog početka ustrojavati vlastitu oružanu silu pripravnu za borbu protiv svih onih koji su nasrnuli na Hrvatsku. Mnogi su se problemi rješavali u ”hodu”. Ali, drugog izbora nije bilo. Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunarodno priznanje, postupno su stvarani elementi obrambenog ustroja i sustava.

Ova, nimalo laka zadaća se ostvarivala kontinuiranim procesom u kojem se uvjetno može razlikovati nekoliko faza-razdoblja.

U prvoj fazi, obrana se organizira, unutar policijskog sustava i provodila se legalnim djelatnim i pričuvnim snagama MUP-a. Postrojbe MUP-a su ujedno i prve obrambene postrojbe Hrvatske. To je bilo i jedino moguće rješenje, dovijajući se takvoj mogućnosti u tadašnjim ustavopravnim okvirima u kojima se nalazila Hrvatska. U drugoj fazi potpuno je jasno da se samostalnost Hrvatske ne može obraniti bez borbe, što je značilo da Hrvatska mora odlučno i neodložno započeti sa stvaranjem svoje oružane sile i cjelovitog obrambenog sustava. Pitanje koje je i dalje predstavljalo prepreku, bilo je na koji način sustavu obrane i Hrvatskoj vojsci dati potrebni legalitet- pravnu osnovu. Rješenje je i dalje bilo u okvirima MUP-a i policijskih snaga, i to donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, 17. travnja 1991. godine. Tim se izmjenama djelatnost unutarnjih poslova proširuje i na provedbu obrambenih zadaća, te se unutar policijskih snaga Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je donio predsjednik Republike 20. travnja 1991. godine, ustrojavaju i prve postrojbe Zbora narodne garde.

Te postrojbe ustrojene su kao profesionalne oružane postrojbe s vojnim ustrojstvom za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća. Formalno su ustrojene unutar policijskog sustava, ali pod Zapovjedništvom Zbora narodne garde koje je bilo u sastavu Ministarstva obrane. Prve brigade Zbora narodne garde službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. godine, a Zapovjedništvo Zbora narodne garde osnovano je 21. travnja 1991. godine. Postrojbe Zbora narodne garde bile su ustrojene većinom od pripadnika policije za posebne namjene i dragovoljaca, koji su tada postali i prvi profesionalni vojnici Hrvatske vojske. Na taj način postrojbe Zbora narodne garde postale su jezgra i prvi početak Hrvatske vojske. Prve postrojbe Zbora narodne garde su 28. svibnja 1991. godine prvi put u Zagrebu predstavljene javnosti.

U proljeće 1991. godine započinje i samoorganiziranje hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske za obranu u dobrovoljačke postrojbe Narodne zaštite, koje su službeno ustrojene Odlukom tadašnjeg Vrhovnog vijeća od 30. lipnja 1991. godine. Treću fazu u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske čini razdoblje usvajanja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. godine. Time su konačno stvorene pravne osnove za ustrojavanje Hrvatske vojske i obrambenog sustava. U srpnju 1991. godine, radi bolje organizacije obrane, koordinacije snaga koje su u njoj sudjelovale te učinkovitog vođenja i zapovijedanja, osnivaju se Republički, regionalni i općinski krizni štabovi. Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Republike donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske:

• Plan obrane RH; • Plan uporabe oružanih snaga RH i • Plan osvajanja vojarni tzv „JNA“

Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima, a Hrvatska vojska stasa u respektabilnu oružanu silu i razvija sve tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Četvrta faza u razvoju Hrvatske vojske i obrambenog sustava je intezivna i ubrzana poduka svih njezinih pripadnika i postrojbi za oslobađanje privremeno okupiranih područja i izvođenje oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija: Bljesak, Oluja , Južni potez, Maestral… Učinkovitost obrambenog sustava na najbolji način potvrđuje vrijeme trajanja oslobodilačkih operacija: ”Bljesak” – 36 sati, ”Oluja”-84 sata.

To su ujedno bile i najveće operacije Hrvatske vojske. U operaciji”Oluja” sudjelovalo je 138.500 pripadnika HV, MUP-a i HVO . Sretan ti 29. rođendan.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

NIŠTA LAŽNO

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska je od osamostaljenja “zaslugama” političkih opcija koje su obnašale vlast prošla najmanje šest krugova pakla i to:

1) Ratnu agresiju; 2) pljačku i grabež u priči zvanoj pretvorba i privatizacija u kojoj je „zamračeno“ najmanje 10 milijardi eura, a iz Hrvatske je prema službenim podacima međunarodnih organizacija izneseno najmanje 23 miljarde dolara; 3) Uvođenje države u dužničko ropstvom zaduživanjem Hrvatske. Vlade Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića zadužile su Hrvatska za 290 milijardi kuna.Gdje je taj novac otišao, malo se zna. Činjenica da nas je Milanovićeva Vlada dnevno zadužilava 92,5 milijuna kuna sve govori; 4) Predstečajnim nagodbama Slavka Linića i Kukuriku Vlade zamračeno je najmanje 50 milijardi kuna prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića i sustavno uništavano malo i srednje poduzetništvo; 5) Uvoznički lobiji i agromafija sustavno i zdušno uništavali su i uništavaju hrvatsku poljoprivredu. Politika poticaja i subvencija uništila je hrvatsko selo, a napunila džepove mešetarima,prekupcima, agromafiji i njihovim podobnicima. Godišnje uvozimo hrane u vrijednosti od najmanje 2,5 miljardi eura; 6) Depresija građana i stanje duha nacije,poglavito nakon pandemije koronavirusa da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Utvrdili smo dijagnozu, a kasnije ću govoriti o terapiji za svaki krug pakla i što nam je nužno činiti u čistilištu.

Pozivam vas na zajedništvo kako kod dijagnosticiranja stanja i utvrđivanja odgovornosti za stanje, tako i kod terapije za svaki krug pakla. Spriječimo u prvoj godini krađu na svim razinama u zemlji pa ćete vidjeti koliki je to novac. Dapače, ako se netko bunio i ukazivao na sve stranputice bivših vlada, vlada „naših“ i „vaših“, to sam bio upravo ja. Odlučio sam napraviti zanimljivu inventuru “napretka Hrvatske” u prvih tridest godina postojanja, uoči parlamentarnih izbora. Da prikažem koliko su vladajuće političke ‘elite’, odnosno oni kojima one služe, u kratko vrijeme opljačkale i uništile Hrvatsku, poslužio sam se suhim brojkama. One sve govore.

No krenimo od početka podnosno od uvoda, razrade do zaključka: ”Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja te ona postaje bit političkog jezika kojim kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu tako i u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti. Laž kao sredstvo komuniciranja u funkciji je prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Njihov glavni problem je što žive u raskoraku između vlastitog nedemokratskog ustroja i potrebe organizacije demokracije pa je očito da se iz oligarhijskih uređenih stranaka teško može izvesti demokratska država i vlast. Samo u predizborno vrijeme i kada se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare i stranke, oni se kratko vrijeme uplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, tvrde da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na obećanja te nas ponovno izdaju”. Izborna kampanja završava. Usporedo sa vođenjem izborne kampanje vodeće stranke i koalicije objavljuju svoje izborne programe. Godinama se u Hrvatskoj ponavlja ista priča sa izbornim programima. Sjetimo se Račanovih obećanja iz 2000 godine da će napuniti zatvore i vratiti opljačkano, Čačićevih o otvaranju novih 200 000 radnih mjesta. Nadam se da niste zaboravili na Sanaderovu jamstvenu karticu. Vjerujem da niste zaboravili na Plana 21 kukuriku koalicije,sjetimo se HDZ-ova „Vasićevog programa“ (Program 5+ preuzet od Mile Vasića iz Prnjavora u RS), sjetimo se Zorana Milanovića i njegove Vlade i Vlade Andreja Plenkovića.

U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke koje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju, te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.

Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“. Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma. Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake. Uvod i razradu sam dao, zaključak izvedite sami, pokušat ću vam pomoći-kako bi glasio taj zaključak: ”Mala zemlja za velike lopove”, trebao bi, dakle, biti naš sljedeći turistički slogan.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije