Povezite se

Kolumne

“…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Objavljeno

-

Snježana Nemec

Piše: Snježana Nemec 

„…Ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!

Jedini mehanizam kako se sačuvati od koronavirusa je disciplina, samokontrola, razumijevanja realnosti i svjetskih kretanja koja su zamagljena, ali se naslućuju, i upravo zbog toga traže više pažnje i ozbiljnosti.  Sve ono što nam se čini nestvarno i nepojmljivo ljudskom razumu itekako je stvarno i pojmljivo. Sve ono o čemu ne želimo razmišljati, jer nam je previše ili svrstavamo u kategoriju gluposti o kojoj ne vrijedi raspravljati je upravo ono na što bi trebali obratiti pozornost.

Pokojni njemački kancelar Helmut Schmidt rekao je: “Unterschätzen Sie nie die Dummheiten einer Regierung” – Nikad ne potcjenjujte gluposti jedne Vlade. Parafrazirat ću i metaforički   upotrijebiti ovu rečenicu i reći – nikad ne podcjenjujmo manipulacije i stvoreni privid koji je svuda oko nas, i preko kojeg pokazujemo svoje neznanje, bez prave moći prosuđivanja i odvajanja bitnog od nebitnog. Običan život koji živimo stalno nas drži u zabludi i uvjerenju kako moramo ostati pasivni,  posebno na planu osvješćivanja, jer osvješćivanje znači suočavanje s istinom. Djelujemo nagonski, ne vjerujemo svojoj inteligenciji koja je neovisna od osjetila. Zarobljeni u tom novom svijetu privida, prestajemo razmišljati svojom glavom.

Svjetska pozornica je kao veliko kazalište sjena, prostor u koje izvor čiste svjetlosti rijetko dopire,  i u kojem galopiraju jahači sjena.Ti jahači nisu fiktivni, izmišljeni likovi kao u istoimenom japanskom crtanom filmu, oni su itekako stvarni i svojim potezima iz sjene oni djeluju i ostvaruju svoje nerijetko opasne ciljeve, u kojima mi dođemo kao knez Miškin, koji zbog svoje nemoći i pasivnosti figurira kao jurodivi, svete budale.

Sva ta nejasnoća je ujedno i potvrda kako zaboravljeni istinski duh filozofije koja teži jednostavnosti i jasnoći nikada nije bio potrebniji kao odmak od današnjeg života koji se urušava pod silinom riječi i informacija, ispod kojih više nisi siguran što se krije.

Ne zaboravimo, život je davno postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojojm se koprca slobodna osoba. Sve je obuhvatio kovitlac industrijskog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo potčinjavaju ukusima koje je on formirao. Zamislimo kada bi s visine mogli gledati sve kutove Europe, svijeta, kretanje ljudi podsjećalo bi na pravilne mehaničke pokrete marioneta. Svugdje, radnici kreću prema tvornicama, milijuni radnih ruku traže zaradu, milijuni strojeva- ogromne rashode. Tu očajničku hajku moguće je zadovoljiti samo izbacivanjem milijardi bala tkanine na tržište, tona hrane….Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, osmišljavaju se razvojni trendovi europskog menadžmenta i trijade preko regionalnih i globalnih ekonomskih integracija, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun.

Svjedočili smo već kako napadi virusa ostavljaju i ekonomske posljedice na zemlje, vrijednosti na burzi padaju čim netko šmrcne, gubici se broje u milijardama neke valute. Ta činjenica ako joj pripišemo i svu tu (ne)vidljivost izgledala bi ovako: I onda neka sila baci virus na Kineze, jer im je trgovinska razmjena pri samom vrhu. Onda sila kaže – sada će bogati svijet ucijeniti Kinu i smanjiti joj izvoz, i sve to skupa dok se razmjenjuju milijarde na burzi sa Kinezima, čekajući da ta ista sila „pobije“ njihove trgovinske partnere. A onda Kinezi kako bi spasili izvoz sklope savez s drugim kojem smeta taj isti izvoz i zajednički pronalaze način kako sve to zamagliti.  Nevjerojatna je to satira u kojoj žrtvena zdjela nije napunjena različitim vrstama voća, već nama.

Naravno, s ove pozicije sve navedeno zvuči kao kula u zraku, najobičnjija tlapnja, jetka satira Moreove Utopije. Ali baš zato osvješćivanje nikada nije bilo potrebnije. Baš zato dopustite ponekad razumu da šuti, tamo gdje nasavršena ljudska logika nema što raditi, gdje mjesto nalaze samo neobjašnjive i nevidljive sposobnosti ljudske duše.

I ne zaboravimo da je čovjek slobodno biće koje razmišlja svojom glavom, koje u ovim zahtjevnim vremenima mora poznavati teoriju nečujnog dijaloga, riječi koje imaju drugostupanjsko značenje i koje ne čuješ, ali iza kojih se nerijetko krije istina.  Sjetimo se i onoga što je u konačnici ipak najvažnije a to je osjećaj zajedničke svrhe koji nikada nije izgubljen pa i onda kada nam se čini da je. 

U ovom nepojmljivom ludilu koje je došlo i za koje je još uvijek nejasno kako se prelilo na cijeli svijet, dok se u nekom trenutku ne rasvijetli, a hoće, mi smo zapravo sretnici, jer imamo odgovorne ljude u nacionalnom stožeru  koji čuvaju temeljne vrijednosti – zdravlje i život, kojima vjerujemo za sve što poduzimaju, i upravo ta vjera je sada najvažnija. Zdravstvene radnike koji se nesebično daju, i ako se i kad se netko od nas nađe u njihovim rukama imat će tu vjeru da će sve biti u redu.  

Tekst završavam uz jak  potres koji čovjek, uz ostalo ne može više usporediti ni sa čim nego sa opomenom za sve što čovjek radi.  Zato ću završiti Poslanicom Korinćanima:

Prema Božijoj milosti koja mi je darovana, ja sam kao dobar graditelj postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje!…Nadoziđuje li tko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenom, drvetom, sijenom, slamom: Svačije će djelo postati očevidno. Dan će ga, naime, pokazati, jer će se pojaviti s vatrom i ta će vatra ispitati kakvo je svačije djelo. Ako čije djelo zbilja ostane, tko ga je nazidao, primit će plaću; ako čije dijelo zbilja izgori, taj će štetovati. A sam će spasiti, ali tek kao kroz vatru.  

Kolumne

Hoće li obnovu Zagreba voditi ekipa koja je “zamračila” najmanje 17 milijuna eura u obnovi Gunje ?!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Ljudi imamo veliki problem. Naravno da treba donijeti Zakon o obnovi zgrada oštećenih u potresu na području Zagreba i okolice te pomoći svima da ubrzano obnove svoje domove. Krenimo redom.

U Vladi pripremaju Zakonom o obnovi zgrada oštećenih u potresu na području Zagreba i okolice, predviđa se ubrzana obnova po modelu iz Gunje, a država jamči financiranje obnove konstrukcija obiteljskih kuća i višestambenih zgrada te potpunu obnovu svih javnih objekata. Jedna od najvažnijih odredbi je suspenzija Zakona o gradnji i Zakona o javnoj nabavi. To znači da će se zgrade stradale u potresu obnavljati po istom principu obnove kuća nakon poplave u Gunji.

Prevedeno, neće biti javnih natječaja za odabir izvođača i nabavu materijala, već će se sve birati javnim pozivom. Osim toga, neće biti ni prava na žalbeni postupak, ali ni državne kontrole javne nabave. Iz ministarstva su javno potvrdili kako je cilj takvih odredbi ubrzavanje procesa obnove.

Sad dolazimo do najvećeg problema da će obnovu Zagreba provoditi ekipa bivše ministrice Anke Mrak Taritaš. Većina te ekipe je i dalje u ministarstvu. Tada sam među prvima javno ukazao da je obnovi Gunje riječ o sofiticiranom obliku kriminala ,a zamračeno je najmanje 17 milijuna eura. Naravno DORH-u tu ništa nije bilo sporno, a kako bi kad je veći dio te ekipe bivše ministrice i dalje na vlasti te „vedri i oblači“ u ministarstvima.

Podsjetimo se što sam o ovom soficticiranom obliku kriminala javno prvi progovorio: Anka Mrak Taritaš, bivša HNS-ova ministrica graditeljstva i prostorne gradnje bila zadužena za obnovu mjesta Gunje potpuno uništenog nakon poplava. U toj su obnovi, kuće po kvadratu najmanje za 5810 kuna, dok je cijena wc četke bila notornih 239 kuna. Tako je „ zamračeno najmanje 17 milijuna eura”.

Evo što sam o tome rekao u Bujici koja je prva otvorila ovaj kriminal. “Ovo je stvarno skandal nad skandalima! Iz svega proizlazi da je kuća od 70 metara kvadratnih koštala 893.600 kuna s PDV-om, to je 1.725 eura po kvadratu. Kuća od 70 m2 koštala je 120.756 eura. Onaj tko postigne na tom području tu cijenu, smatra da je napravio super posao. Pa, tamo se kuće danas prodaju po 25.000 eura… Ovo je sofisticiraniji oblik kriminala. Postojale su tri vrste tipskih kuća. Radili su 290 kuća, to su bile kuće od 55, 70 i 85 metara kvadratnih. Stručnjaci iz građevinarstva rekli su mi da cijena u najboljem slučaju, ne može biti iznad 600 eura po m2. Dolazimo do toga da je ta kuća mogla koštati 42 tisuće eura. Kod svake kuće zamračeno je najmanje 78 tisuća eura! Po tom principu, na onih 290 kuća dolazimo do računice da je zamračeno najmanje 17 milijuna eura”, objašnjavao je Kovačević prije godinu dana u emisiji Bujici.

Ljudi imamo odnosno mogli bi imati veliki problem i trebamo spriječiti da ekipa koja je obnavljala Gunju i „zamračila“ najmanje 17 milijuna eura radi na obnovi Zagreba. Koliko će tek tu „zamračiti“? Spriječimo Vladu da toj ekipi dade mandat za novu pljačku.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Vlada Republike Hrvatske pod hitno treba osnovati Krizni stožer za spas gospodarstva…

Published

on

Anđelko Jeličić/Izvor: Nacionalno

Piše: Anđelko Jeličić

Gledajući ministra Horvata na jednoj od TV kuća, lako je zaključiti kako ne postoji strategija opstojnosti hrvatskog gospodarstva na dulji period.

Problemi koji muče gospodarstvo nisu od jučer. Gotovo sve vlade u RH u tom segmentu, plivale su leđno i često bez određenog smjera.Stoga, ne treba probleme u kojima smo se našli radi pojave koronavirusa i potresa u Zagrebu pripisati sve Andreju Plenkoviću i timu kojeg vodi.

Upravo krizne situacije iznjedre na površinu ili junake ili kukavice. Posebni su to uvjeti gdje treba brzo misliti i još brže reagirati.

Mjere koje poduzima Stožer civilne zaštite kao i bogomdana pojava ministra Beroša ulijevaju nadu da su potezi dobri i da vode u pravom smjeru.

Da ne bismo hvalili vladu Andreja Plenkovića i dolijevali hvalospjeve o njegovoj uspješnosti, stvarni pokazatelji će se pojaviti za 2 do 3 mjeseca od uvođenja posebnih mjera kojih smo se obvezni pridržavati.

Oslonjenost Hrvatske na međunarodnu ekonomiju, uvoz u zemlju svega i svačega, sve veći gubitak nacionalnog suvereniteta pa kad je i proizvodnja hrane u pitanju ne nude optimizam. Sjetimo se zakulisanih igara oko Imunološkog zavoda, a rezultat je na sramotu vladajućih. No, što je sramota u odnosu na interes?

Od dolaska Plenkovića na čelo države, izgubili smo znatno vrijeme u borbi za gospodarstvo, pa i niz poteza koji su se pokazali pogubnima.

3.Maj, Uljanik, Agrokor, problemi s likvidnošću u Đuri Đakoviću, polagano topljenje okosnice hrvatske električarske industrije Dalekovoda, spoznaja da je jedna  banaka u Hrvatskoj služila za pranje novca i pri tome nespretnost ili možda prikrivanje činjenica od strane Narodne banke, ukazuju na nestabilnost sustava i nedostatak suverenizma.

Vratimo se kako je nekad sve počelo u vrijeme trajanja Domovinskog rata. Prvo su se dokapitalizirale banke i to našim novcem, potom nama na radost pojavili su se veliki trgovački lanci koji su onda kao i danas pretežito prodavali robu iz zemalja od kud su došli. Potom je uslijedio novi val privatizacije i to često „daj koliko daš“, pa uz spregu mešetara, a ne gospodarstvenika gospodarstvo se topilo.

Iz svega spomenutog možemo kazati da se RH nalazi u stalnoj krizi i da nikada iz krize nije izašla.

Nestankom vlastite poljoprivredne proizvodnje izuzev časnih izuzetaka kao što je Podravka, Hrvatska je danas talac vlastitih zabluda i politika, a koje su se i s Plenkovićem nastavile.

Mnoge europske države godinama razvijaju poljoprivredu i naravno da su stvorile ogromne viškove poljoprivrednih proizvoda i što se tada događa. Preko brzo izgrađenih opskrbnih lanaca u Hrvatskoj, ali i drugim državama na jugu Europe, punili su police vlastitim proizvodima. Tako da je danas u Hrvatskoj moguće naći gotovo sve, ali do kada?

Gotovi pekarski proizvodi koji dolaze zamrznuti pa se samo dopeku, gotovi dugotrajni proizvodi, meso, mlijeko, čine okosnicu današnje hrvatske stvarnosti kad je hrana u pitanju.

Republika Hrvatska ,nekad od zemlje koja je imala jaku poljoprivredu uključujući i voćarstvo, postaje zemlja slučaj.

Rusija od vremena uvođenja embarga, a nakon aneksije Krima, ozbiljno je pristupila supstitutima uvozne robe pri čemu su namirnice bile na prvom mjestu. Izgrađeni su staklenici za proizvodnju povrća tamo gdje ih nikada nije bilo,razvijale su se stočarske farme, druge vrste industrije su osnažene, energetski su se okrenuli prema Kini. Sve su to mogli jer na čelu države imaju suverenistu Vladimira Putina.

Koga ima Hrvatska?

Vrlo se često može uočiti kako funkcionira zapovjedni lanac kad je prisutno donošenje tobožnjih hrvatskih odluka. Čeka se nalog iz Bruxellesa što Plenković često spominje „upravo sam se čuo s Ursulom von der Leyen“.. U daljnjoj retorici često se spominju europske granice, dakle Hrvatske nema.

Tko je tu pitao narod i putem kojih referenduma je narod mogao kazati što želi.

Pozadnje je da Plenković zajedno s partnerom Vujčićem, guvernerom Hrvatske narodne banke, na silu želi uvesti euro kao platežno sredstvo na prostoru „zvane Republike Hrvatske“, možda u budućnosti provincije.Tko zna?

Današnji problemi s pojavom koronavirusa u Italiji produkt su globalizma. Neformalni izvori govore o znatnoj „talijanskoj proizvodnji“ koja je preseljena u Kinu, povratku kineskih državljana u Italiju nakon proslave kineske Nove godine. Posljedice globalizma su na djelu, velik broj umrlih i inficiranih.

Republika Hrvatska danas nema zaliha alkohola kao dezinfekcijskog sredstva, druge zaštitne opreme za bolničko osoblje, zaštitnih maskica, a u cjelini život je stao.

Istina  je da ministar Beroš radi da se stanje poboljša, ali ne govorimo o palijativnim mjerama već o strategiji. Što je s planiranjima, rezervama. Gdje su te mjere do jučer i tko je to davao naloge da ih nema..

Ulice su se ispraznile, gradski saobraćaj ne vozi, međunarodni saobraćaj je dozvoljen samo kamionskom i onoj vrsti željezničkog prijevoza koja je nužna za opskrbu stanovništva i transport industrijske robe.

Ne treba se bojati gladi kao u vrijeme kad je Staljin pokupio ljetinu u Ukrajini 1932. I 1933. godine i dozvolio da umre od gladi od 4-7 milijuna ljudi.

No, što će se zbivati s hrvatskim gospodarstvom postaje goruće pitanje.

Najnovije vijesti govore da je broj fiskaliziranih računa pao za 30% ili su možda lažne vijesti u pitanju?

Procjene govore u slučaju nastavka krize uzrokovane Covidom 19 da bi hrvatska mogla izgubiti do 300. 000 radnih mjesta.

Angela Merkel šefica Njemačke namjerava upumpati u gospodarstvo 80 milijardi eura, pa uz taj silan novac se javno govori o padu BDP za 20% na razini godine.

Što to može očekivati RH koja je ovisnica i uvoznica svega i svačega čije je radno sposobno i mlado stanovništvo otišlo u zapadno europske države tražiti sreću.

Projekcije bi mogle biti katastrofalne. Poznato je , ako državna blagajna nema novca, da su upitne visine mirovina i svi započeti projekti u RH.

Dok u razvijenim državama gospodarstvenici u realizaciji svojih ideja nemaju problema, u RH opterećenoj birokratskim aparatom,svaki suvisli posao postaje problem. Valjda po onoj „Bog je prvo sebi stvorio bradu“i tako se pliva u vrzinom kolu bez znanja i strategije.

Plenković je u nekoliko navrata reanimirao vladu na čijem je čelu jer mu je znatan broj ministara shvatio da su ulaskom u vladu dobili zlatno jaje i da mogu u tom mandatu osigurati sebi i svojima imetak za nekoliko generacija. Išlo je dok je išlo, a drugi dio vlade je mlad i neiskusan.Naravno kad se odluke donose negdje drugdje. Koalicijski ili održivi partneri Plenkovićeve vlade ništa nisu bolji, opterećeni sudskim istragama ili nagrađeni za vjernost nisu partneri s kojima se vidi hrvatska budućnost. Velik je to kamen spoticanja vlade na čelu s Andrejom Plenkovićem.

Pitamo se čemu služi Sabor?

Najvažnija vijest ovih dana je da je Plenković nadmašio SDP u popularnosti. Nije Plenković suverenist već globalist i poznato je da s onima koji nemaju rezultata se ne može graditi budućnost.

Slušajući vladin paket mjera u naredna tri mjeseca, sve je vrlo palijativno bez strategije. Ne radi se projekcija i strategija za tri mjeseca, a koliko je poznato RH nikad nije imala gospodarsku strategiju.

Potres koji je pogodio Zagreb iznjedrio je niz slabosti u organizaciji i funkcioniranju države,

Koronavirus već dulje vrijeme usmjerava gospodarske tokove. Većina firmi radi s malim kapacitetima jer je znatan broj zaposlenih prisilno u svojim domovima, prestao je javni saobraćaj kako u Zagrebu tako i između gradova u Hrvatskoj.

Potraje li situacija nekoliko mjeseci gubici preostalog gospodarstva bit će veći od 30%.

Izgleda da jedino vlast vječita jest i bez obzira na ozbiljnost situacije ne silaze s TV ekrana mnogih dalekovidnica, valjda po onoj kako je prije koji dan kazao jedan ministar „ mi vam nećemo lagati i govoriti neistinu“, ali po malo je dosta političara opće prakse. Državi su u ovim vremenima potrebni samo stručnjaci.

Mnogi gospodarstvenici su svjesni posljedica za gospodarstvo, ne gospodarstvo kao imaginarnu kategoriju kakvu pri nečijim prezentacijama vidimo. Gospodarstvo je živi mehanizam koji ovisi o zalihama, energiji, radnim mjestima, saobraćaju, vremenskim i drugim nepogodama,investicijama i dakako uloženom trudu i znanju, a da ne zaboravimo i čvrstoj želji da ponekad i štedi.

S druge strane država i banke čiji su uredi prekrcani viškom kadrova za ovo ili ono, nit znaju činiti nit su sposobni se ponašati u izvanrednim situacijama.

Ozbiljnost mogućih posljedica za Hrvatsku je velika.

Nestalo je nekadašnje male proizvodnje kad je selo u pitanju i proizvodnja hrane. Svi  se sjećamo kad smo po meso i suhomesnate proizvode išli na selo, kad su se čvarci dijelili kao prilog na račun kupljenog mesa. Tada nije bilo sezonske gripe, kravljeg ludila, ptičje gripe i koječega. Nije bilo i salmonele. Danas država sve regulirala; klaonice, kontrolu mlijeka i mesa. Za posljedicu imamo sve bolesti koje smo naveli i moguće zaraze, a za tragični posljedicu imamo prazna sela i neobrađene oranice.

Država je tu odavna trebala graditi budućnost mladim ljudima i njihovim obiteljima na periferiji, a što se događa. Dovoljno je spomenuti program POS a.Gdje se vrši građenje, u Petrinji, Sisku, Đakovu, Mošćeničkoj Dragi, Pušći Donjoj, malo ili ništa. Na žalost, program je to jadne strategije koja ne zna upravljati stanovništvom ni prostorom.

Koliko je u ovom trenutku važna borba protiv širenja pandemije virusa Covid 19, toliko je važno i gotovo hitno osnovati Krizni stožer za gospodarstvo.

Hrvatska ima vrijednih i uspješnih gospodarstvenika, ako izuzmemo one koji su zasjeli na javna mjesta iz politike, a često bez iskustva i znanja. Čistog obraza je potrebno pozvati znalce s područja makroekonomije i mikroekonomije, ali i one koji su u nekim drugim vremenima spašavali tvrtke, a ne ih uništavali.

Na čelu stožera bi trebao biti gospodarstvenih, a takvih u vladi AP nema!

Bankari, oni su posve nešto drugo, njihove odluke nisu njihove kao ni odluke guvernera Vujčića već odluke njihovih vlasnika. Oni trenutno tu nisu nužni.

Vlada bi također trebala razmisliti o tiskanju kuna, jer to može i bilo bi potrebno, ste strane imali bi određenu inflaciju, ali bi se dao vjetar u leđa onom gospodarstvu koje ovom situacijom tone.

Odricanje države od gospodarstva te ne miješanje u zbivanja svih ovih godina ukazuju da je vlada AP, birokratska i globalistička. Tvornice su trebale biti briga svake vlade, ali u Hrvatskom malo ili nisu!

Donald Trump je mjerama povratio nadu Americi za jačanjem vlastitih resursa, mnoga poduzeća su oživjela kao što su i pojedini dijelovi automobilske industrije.

Zapad funkcionira, kad mu je u interesu onda je globalizam potreban i kao supremacija nad svim.

Hrvatskoj nedostaju vizionari i to od smrti dr. Franje Tuđmana, potreban je joj zaokret pa od prisutne apsolutne nebrige u proizvodnom sektoru, treba napraviti zaokret te se okrenuti proizvodnji.

Ovo će biti, a vidi se već sada godina bez turizma i što sada. Mnogi dobronamjernici su ukazivali na to da je turizam varljiva grana. Tko će ljudima koji su uložili posljednju lipu u turističke kapacitete vraćati kredite. Koliki će biti gubitci države radi neplaćenih poreza, kako će banke se odnositi prema „neplatišama“.

Vrijeme je da se prestane s  poznatim arbitriranjem od strane vlade i politike u gospodarstvo kakvo poznajemo. Nije neprihvatljivo da država uredi birokratski aparat tako da bude servis gospodarstvu, a ne Damoklov mač. Ovo je izazov i trenutak za dobru volju i povratak gospodarstva u hrvatske ruke. Dosta je zastupnika, prekupaca, nakupac, uvoznika, a još više onih koji maste brke u sprezi s birokracijom. Ima li kraja tom ludilu ništavila i tko u Hrvatskoj zaslužuje vlast, izborima, a ne  referenduskim prevarama.

Velika je razlika u poslovanju državnih i privatnih poduzeća, organizacijski, funkcionalno i  investicijski. Ne treba zaboraviti da država kad joj je stalo i u interesu može biti dobar gospodar. No, nisu tvrtke kojima upravlja država same po sebi loše, ali da su im često loši kadrovi na čelu to je evidentno.

Nakon stradavanja radnika i pogibije u HE Plat pored Dubrovnika, koliko nam je poznato, elektrana još nije završena, a veliki dio električne energije se uvozi i po poznatim kanalima od trgovca strujom Vuka Hamovića. Kome je to u interesu?

Svjedoci smo da je jedna od zagrebačkih firmi koja je u stalnim problemima i to nakon restrukturiranja po preporuci politike i kojekakvih političkih i interesnih fondova za „rastroj“ hrvatskog gospodarstva i to onog što je preostalo, ponovo u problemima. Za nagradu i gospodarski gubitak u tom sustavu osoba koja je rukovodila dijelom tvrtke je nagrađena visokim položajem u državnom poduzeću. Tu je država sposobna, vlast podobnima, a e sposobnima. Ovdje u ovom slučaju postoji snažna veza države i gospodarstva kad su parcijalni interesi prisutni.

Ovo vrijeme, novo vrijeme je prilika za sposobne, prilika za povratak mladih sa zapada u domovinu, prilika u kojoj je svaki novi dan izazov, jer je vrijeme kad treba zajednički misliti o spašavanju supstance od koje će se u budućnosti živjeti.

Potres od prije koji dan, uzdrmao je Zagreb i učinio pozamašnu štetu u staroj gradskoj jezgri. Obnova fasada kako je bila zamišljena nije se godinama odvijala po planu jer za to nema novaca, napose onih iz spomeničke rente. Nitko danas javno ne zna koliki su stvarni troškovi Zagreba, a radi koaliranja HDZ s MB 365, nema pristupa stvarnim brojkama. No, Zagreb je u velikim financijskim problemima. Evidentirani manjak grada je po spoznaji 1,2 milijarde kuna,  dugoročno Zagreb bi mogao biti talac jedne zablude i stvaranja kulta ličnosti u liku i djelu vodećeg čovjeka.

No, ovdje je odavna sve izmaklo kontroli kao i odluka o izgradnju Zagrebačke žičare, skijališta na Sljemenu, Ljeta na Savi, treće faze uređenja pročišćivača otpadnih voda o čemu se govori, prekoračenja troškova izgradnje Remetinečkog rotora, o čemu su neki izvještili da su upoznali OLAF i mnogih drugih poznatih ili manje poznatih činjenica. Kad to sve nije dovoljno pojavi se prijedlog o izgradnji novog Menhetna. Bajka o Bailonskoj kuli se nastavlja..

I u svemu je zanimljivo da tome čudu nema tko reći dosta! Ti događaji ukazuju da je općenito „vlast kvaran proizvod“ i potrebna mu je izolacija.

Zagrebačko gospodarstvo ili ono što je ostalo od njega ovih dana zbraja kako će isplatiti plaće ljudima koji ne rade, kako će regulirati isplatu za mjesece, ako dođu i u kom iznosu. Što je s kreditima koje je uzelo gospodarstvo i za koje već postoje naznake da će biti problema jer nema prihoda. Što će se događati s kreditima građana u situaciji nastavka izolacije radi pandemije koronavirusa.

Po oštećenim objektima u potresu je stradao jedan broj starih zagrebačkih bolnica, a bolnica u Blatu godinama propada i stoji nezavršena. Najveći dio novčanih sredstava koji su utrošeni u silnim pregrađivanjima, dograđivanjima zagrebačkih bolnica pokazao se je potpuno promašenim.

Uzmemo li da su pojedini ravnatelji bolnica upravljali politikom trošenja novca, promašaji ne začuđuju. Zagreb kao milijunski grad je odavna morao razmišljati strateški i bilo je potrebno graditi medicinske ustanove izvan centra grada. Potres koji je razotkrio sve slabosti sustava, privremeno je razotkrio svu slabost organiziranosti državne birokracije. „Nije pao snijeg da prekrije brijeg već da zvijeri ostave tragove“

Ako izostane osnutak Kriznog stožera za spas gospodarstva, bit će to namjera sadašnje Vlade AP, a ne slučajnost.

Politički rejting koji do nebesa uzdiže AP samo je PR proizvod i labuđi pjev blata koje je izronilo iz čiste vode. Hrvatska se mora vratiti sebi i u budućnosti uspregnut sve pozitivnosti kojih sigurno ima.

Vladina prezentacija od prije koji dan je pokazala da su ministri dobriprezenteri, ali nisu dorasli stratezi. Hrvatskoj je danas potreban strateg za spas onoga što se spasiti može.

Ovo je vrijeme i prilika odgovornosti u kojima domoljublje nije floskula već žrtva. Stoga, tog vremena na koje se pozivamo više nemamo.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Zaštitimo prava radnika

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Dok druge države pogođene pandmijom koronavirusa poduzimaju nužne i učinkovite mjere za zaštitu radnika, te na sebe preuzimaju isplatu plaće radnicima, pojedinci u hrvatskoj Vladi razmišljaju i rade na tome da suspendiraju većinu prava radnika.

Pripremaju izmjene Zakona o radu kojim bi za vrijeme pandemije koronavirusa suspendirali većinu zajamčemih prava radnika i cijeli teret krize prebacili na leđa radnika. Posebno je zanimljiva činjenica da su među glavnim zagovornicima suspenzije većine prava radnika upravo dobro nam poznati tajkuni i tajkunčići. Tajkuni i tajkunčići koji su do tvrtki i trgovačkih društava došli pljačkom i grabežom u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način. Upravo oni koje su najveći i najglasniji protivnici našeg modela obračuna sa pljačkašima u pretvorbi i privatizaciji, uvođenjem instituta ovjere vlasništva i oduzimanjem svega nezakonito stečenog u pljački i grabeži zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način.

Sad bi oni štitili „svoje“ vlasništvo kresanjem radničkih prava: jednostranim smanjivanjem plaće, otpuštanjem, isključivanjem od primjene kolektivnih ugovora i isključivanjem iz odlučivanja radničkih savjeta i sindikata. Kresanje radničkih prava i svaljivanje krize na teret radnika, nećemo i ne smijemo dopustiti, dapače Vlada treba zaštiti prava radnika i preuzeti isplatu plaće. Kažimo im NE, zaštitimo prava radnika.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije