Iz ovih mjesta lani se nitko nije iselio u inozemstvo

Pixabay

Na listi gradova i općina iz kojih se najviše iseljavalo u inozemstvo vode veliki gradovi, što je razumljivo s obzirom na broj stanovnika

Što je zajedničko Škabrnji, Nerežišćima, Lastovu i Zažablju, općinama smještenim u Zadarskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svima njima zajedničko je to što se u prošloj godini iz njih nije u inozemstvo nije iselio ni jedan jedini stanovnik, piše Večernji list.
U vrijeme kad Hrvatsku na dan napusti i do stotinu ljudi, to je podatak vrijedan pažnje.

Iz Hrvatske se u 2016. iselilo 36.436 građana, objavio je ovih dana Državni zavod za statistiku. Među 127 gradova i 428 općina i četiri su jedinice lokalne uprave i samouprave iz kojih se u inozemstvo nije nitko iselio, i još osam njih sa samo jednim ekonomskim emigrantom.

Zanimljivo je da su to uglavnom općine i gradovi uz more.
Kako to već ponekad ide sa statistikom, ispalo je da nas već u prvoj općini koju smo kontaktirali uvjeravaju da ne štimaju.

– Nemamo iseljenih? Pa kako? Nemoguće! Bila bih najsretnija na svijetu da je podatak točan – čudi se načelnica Zažablja Maja Vrnoga. U općini, kaže, svatko svakoga poznaje.

– Ljudi odlaze, ali ostaju prijavljeni pa se možda zato podaci na terenu s onima na papiru ne slažu. Odlaze tamo gdje ima posla, prema Dubrovniku, a od inozemstva je najpopularnija Njemačka. Znam baš jednog momka koji je, ima već godina dana, otišao u Njemačku trbuhom za kruhom i sad sigurno tamo dobro zarađuje. Tamo i živi, samo što je ostao ovdje prijavljen.

Mi smo mala i siromašna općina koja se pokušava izboriti da stvori neke normalne uvjete za život jer smo za dosta stvari zakinuti. Nemamo dječjih igrališta, nemamo dječjeg vrtića, imamo tek dvije područne škole od prvog do četvrtog razreda. Većinom je ovdje starije stanovništvo. Nemamo industriju, ljudi se bave poljoprivredom i bore se da nekako plasiraju svoje proizvode. Uzgajaju papriku, rajčicu, krumpir, blitvu, špinat, kapulu, nešto malo maslina. Mandarina ovdje nemamo.

Nemamo, na žalost, ni turizma. Izlazimo na more, no nemamo turističku zajednicu, a ni smještajnih kapaciteta… – nabraja načelnica.

Načelnik Škabrnje Nediljko Bubnjar (HDZ) smatra da je razlog tome da se ljudi ne iseljavaju – ljubav.
– Imamo sreću što nam je Zadar blizu, a i cijela Dalmacija ima razvijen turizam pa se može donekle kvalitetno živjeti, za razliku od nekih drugih krajeva Hrvatske gdje je malo teže pa su ljudi prisiljeni otići. Nije patetika, ali kod većine ljudi prevlada ljubav. Nije lako napustiti svoju domovinu, bez obzira na tobož bolje uvjete i prihode koji ih vani čekaju. Matematika možda kaže da je bolje da odu, ali srce kaže drugo, pa ostaju iz emotivnih razloga – ističe.

Velik broj radnoaktivnih na posao putuje u Zadar, a na području same općine ima osamdesetak tvrtki, od kojih, kaže, neke stoje bolje, neke gore. Dodatni izvor prihoda stanovnicima je poljoprivreda.
Najveći iseljenički val u tom je kraju zabilježen 70-ih godina, kad se odlazilo uglavnom u Njemačku. Zanimljiv je i podatak da uz nula iseljenih u inozemstvo Škabrnja bilježi i nula doseljenih u tu općinu.

Slična je situacija i u Nerežišćima, koja lani nije imala emigranata, a godinu prije samo dvojicu, piše Večernji list.