Povezite se

Kolumne

Imamo li mi domovinsku sigurnost ?!

Objavljeno

-

Piše: Pero Kovačević

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je jučer nakon sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, čije su glavne teme bile aktualno stanje i poduzete aktivnosti vezane uz epidemiju koronavirusa u Hrvatskoj te aktivnosti nakon potresa u Zagrebu i okolici, izrazio zadovoljstvo radom sastavnica sustava domovinske sigurnosti u kontekstu epidemije koronavirusa i razornog potresa u Zagrebu te izvijestio da su im dane daljnje smjernice i zadaće.

Što je uopće domovinska sigurnost? Imamo li mi uopće sustav domovinske sigurnosti ili je riječ o spinovima Andreja Plenkovića i njegovih bliskih ministara.

Kao predsjednik stručnog tima predsjednika Tuđmana i Vlade RH 1991 za izradu Plana obrane i Plana osvajanja vojarni, više sam nego pozvan govoriti o ovoj temi. Budimo realni i kažimo punu istinu: Domovinska sigurnost ne postoji. Nemamo ni učinkovite nacionalne sigurnosti, a poglavito ne domovinske sigurnosti, kako ćemo se baviti nečime što ne postoji i prodavati narodu političke spinove. Godinama slušamo ministra Krstičevića i njegovog šefa Plenkovića, koji stalno ponavlja domovinska sigurnost, domovinska sigurnost ovo, domovinska sigurnost ono. Prisjetimo se samo recentnih izjava predstavnika Vlade Republike Hrvatske.

Premijer Andrej Plenklović je nakon održavanja međuresorne vježbe “Sigurnost 19” u svibnju prošle godine u Dalmaciji izjavio kako je ova vježba pokazala kako sustav domovinske sigurnosti i sinergija svih dionika uspješno djeluju u kriznim situacijama i na teško pristupačnom terenu. Potpredsjednik vlade za nacionalnu sigurnost i ministar obrane Damir Krstičević je rekao da je upravo taj sustav brend hrvatske vlade, naglasivši da se jedino kroz sustav možemo nositi sa svim modernim ugrozama. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio je kako sustav domovinske sigurnosti postaje sve koherentniji i učinkovitiji te kako sve više obraća pozornost na prevenciju. Sličnih izjava bilo je i u nizu drugih prilika.

Pa kako je onda moguće da se u ne jednoj nego dvije krizne situacije (ne zaboravite i mogućnost novog izbjegličkog vala preko kopnene balkanske rute) u službenim izjavama i medijskim analizama nigdje ne spominje sustav domovinske sigurnosti a niti je ovaj sustav aktivan. Potpuna neaktivnost navodnog sustava domovinske sigurnosti od trenutka izbijanja krize koronavirusa u Republici Hrvatskoj te moguće nove izbjegličke krize pokazuje kako je točna ocjena admirala Davora Domazeta Loše i moje malenkosti o nepostojanju sustava domovinske sigurnosti ispravna.

Pitajte Krstičevića, pitajte Plenkovića i njegovu ekipu, članove koordinacije Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti: što je domovinska sigurnost i neće vam znati odgovoriti. Niti sam Zakon o sustavu domovinske sigurnosti nema jasne definicije domovinske sigurnosti te kaže: sustav domovinske sigurnosti« znači sustav koji čine resursi unutarnjih poslova, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, civilne zaštite, vatrogastva, službe vanjskih poslova te drugih tijela koja organizirano i koordinirano obavljaju poslove i zadaće prepoznavanja, procjene, smanjenja i/ili uklanjanja sigurnosnih rizika od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Znači sustav domovinske sigurnosti čini sve i ništa.

Zato kažimo jasno sustav domovinske sigurnosti nije nestao, on jednostavno kao sustav nikad nije ni postojao.

Pandemija koronavirusa i potres u Zagrebu razotkrili su svu prazninu pojma i sustava domovinske sigurnosti. Naravno nešto niti ne može funkcionirati kad ne postoji. Da imamo sustav domovinske sigurnosti i tijelo koje zna što treba činiti imali bi zakonski pojam izvanrednih okolnosti,koji smo mimali do 2002. godine u Zakon u obrani, a onda ga je Račanova vlast ukinula. Naravno niti Milanovićeva niti Plenkovićeva vlada nisu reagirali na moje traženje da nam je nužno zakonsko reguliranje izvanrednih okolnosti i izvanrednog stanja, kako bi planski i organizirano pristupili svim ugrozama izvanrednih okolnosti. Da smo imali Plan izvanrednih okolnosti sustavno i organizirano bi imali odgovor što se čini, tko čini i kad u izvanrednim okolnostima. Sreća nam je da stručnjaci u Stožeru civilne zaštite Hrvatske uz ministra Beroša znaju svoj posao, tako da su u datoj situaciji napravili veliki posao. Kopirali su prave mjere iz Plana mjera pripravnosti Hrvatske (koji je dokument Plana Obrane iz 1991.) i primjenili. Da smo imali Plan za izvanredne okolnosti bilo bi nam svima lakše djelovati i ne bi bilo lutanja.

Kolumne

Što nam je činiti u procesuiranju ratnih zločina

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Ivan Penava, gradonačelnika i Miroslav Škoro ističu da im je procesuiranje ratnih zločina jedan od tri proriteta njihovog saveza. Godinama slušamo ista ili slična obećanja o potrebi procesuiranje ratnih zločina, ali bez konkretnog odgovora što će i kad učiniti da se konačno pređe sa riječi na djela te ustroji učinkovit sustav procesuiranja počinjenih ratnih zločina.

Dobio sam dosta vaših upita kojim opravdano izražavate nezadovoljstvo što nema vidljivog pomaka u procesuiranju počinjenih ratnih zločina i pitate me što bi trebalo učiniti. Budući se godinama bavim pitanjem procesuiranja ratnih zločina, a jedini sam iz Hrvatske imam status pravnog eksperta za nacionalno zakonodavstvo pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu i bio sam dio tima obrane generala koje je u Den Haagu branio i obranio generala i Hrvatsku ,držim da sam ovlašten i pozvan reći što nam je činiti.

Prvo valja odmah reći da se svaki počinjeni ratni zločin može vrlo lako rekonstruirati, naravno ako istragu rade i vode osobe koje su osposobljene te imaju dovoljna znanja i edukaciju za taj posao.

Prvo što je bitno to da se svaki počinjeni ratni zločin može učinkovito rekonstruirati.

Naime, postoje ratni dnevnici i druga dokumentacija koja to omogućava i pomoću kojih se jednostavno može za svaki počinjeni ratni zločin analitički doći do počinitelja .nalogodavaca i svih sudionika. Da bi sustavno i učinkovito pristupili procesuiranju ratnih zločina, trebamo u sklopu DORH-a osnovati posebno tužiteljstvo za ratne zločine. Tužiteljstvo treba ekipirati i krenuti raditi svoj posao. Javnost treba znati da DORH i druge institucije imaju na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju, odnosno sve dokaze izvedene na suđenjima na sudu u Haagu koji se odmah mogu uporabiti za procesuiranje ratnih zločina. Očito se ti dokazi ne koriste već su pospremljeni u nekom podrumu. Ponovno napominjem da sam prije dvije godinu javno sa svojim suradnicima iz Haaga ponudio stručnu pomoć i edukaciju kako bi nadležnim institucijama pokazali kako se treba raditi na konkretnim predmetima počinjenih ratnih zločina počev od Ovčara i dalje. Naravno da smo i dalje na raspolaganju ali je znakovito da nas ova vlast sustavno izbjegava. Zašto, prosudite sami.

Važno je znati, o čemu se kod nas sustavno šuti, puno je dokaza izvedeno pred Međunarodnim sudom u Den Haagu upravo u vezi počinjenih ratnih zločina na Ovčari i oni već dulje vremena stoje na raspolaganju DORH-u i policiji. Govorim o dokazima koje sam osobno vidio i imao pravo uvida njih kao pravni ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo (npr. predmet Milošević, Hadžić, Babić, Martić i tako dalje).

Istraga u vezi Ovčare i niza drugih počinjenih ratnih zločina tek treba postati ozbiljna i provedena po pravilima struke. Pravo je pitanje, zašto nije provedena i tko to sprječava, odnosno tko je to do današnjih dana činio. Evo vam kratkog odgovora što nam je činiti i kako trebamo prići pitanju procesuiranja ratnih zločina.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Spasimo kamene temeljce od propadanja!

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Početak pred izborne kampanje za parlamentarne izbore ukazuje na to kako će i ova izborna kampanja, ponovno biti bogata polaganjima kamena temeljaca za raznorazne promidžbene aktivnosti vlastodržaca. Naime, izborne godine, a posebno izborne kampanje u nas su vrijeme polaganja raznoraznih kamena temeljaca, presijecanja vrpci i raznoraznih otvaranja već davno otvorenih i puštenih u promet cesta, škola, vrtića, liftova i tome slično. Poseban problem je sadržan u činjenici da je veliki broj kamena temeljaca bešćutno ranijih godina pokopano u zemlju, obraslo korovom i zaboravom, nitko o njima ne vodi računa. Nemamo niti udruge za brigu o tom bešćutno zakopanom kamenju.

Kako zaštiti kamenje?

Opet smo svjedoci da predsjednik Vlade, ministri te župani, gradonačelnici, načelnici i ostali vlastodršci bešćutno zakopavaju kamene temeljce u zemlju. Stoga, već dugo vremena razmišljam kako zaštiti i spasiti od propadanja kamene temeljce, koji se uvijek postavljaju u tijeku neke izborne kampanje.

Postavljanje kamena temeljaca u Hrvatskoj je posebno aktualno od 1992. godine. Koliko je kamena temeljaca za razno razne projekte postavljeno od 1992. do danas, teško je utvrditi, ali je sigurno da preko 80 posto njih bešćutno trune u zemlji. Zbog toga, a u cilju zaštite okoliša i spašavanja kamena temeljaca od propadanja pozivam sve koji za svoje područje življenja i stanovanja imaju podatke o takvim zaboravljenim kamenima temeljcima, podatke dostave meni ili redakciji ovoga portala.

Zašto to tražim, jednostavno zbog toga da iste kamene temeljce izvadimo van i spasimo ih od daljnjeg propadanja.

Bešćutan odnos

Na vađenje postavljenih i zaboravljenih kamena temeljaca pozvat ćemo njihove postavljače, predstavnike stranke koja je kamen bešćutno bacila u zemlju, te hrvatske građane koji su svjedočili činu bacanja kamena u zemlju. Ova akcija može imati neslućene domete, te njoj trebaju svjedočiti i predstavnici medija, prije svega onih koji su, onda, svjedočili bacanju kamenja u zemlju, te opet pročitati tekst kojim su obavijestili javnost da je kamen postavljen. Ogroman učinak ove akcije ”Spasimo kamen temeljac od propadanja” imat će i pozitivne zdravstvene učinke na bešćutno zatrpana kamenja, jer ona podsvjesno imaju traume i psihološke probleme, a uzrok je upravo taj bešćutni odnos prema kamenu.

Kako se će ove godine diljem zemlje postavljati novi kameni temeljci, stoga krenimo u spašavanje ranije bešćutno zakopanih kamena diljem Lijepe naše. Zamislite koliko kilometara cesta se može izgraditi od bešćutno zatrpanih kamena temelja!? Kameni temeljci im oprostiti neće.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Sretan ti 29. rođendan – Hrvatska vojsko !

Published

on

Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata; autor Marko Perić

Piše: Pero Kovačević

Hrvatska vojska odnosno oružane snage Republike Hrvatske 28. svibnja slave svoj 29. rođendan. Kao aktivni sudionik ustrojavanja obrambenog sustava Republike Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske prisjetit ću nas kako je stvarana Hrvatske vojska. Sudjelovati u tom procesu mi je bila istinska čast i ponos, biti dio tima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška, generala Janka Bobetka i Zvonimira Červenka i drugih.

Prisjetimo se kako je stvarana hrvatska oružana sila, kako je stvarana pobjedonosna Hrvatska vojska. Naime, 28. svibnja 1991. godine na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu prvi put u javnosti su predstavljene prve postrojbe Zbora narodne garde. Zbog toga se 28. svibnja obilježava Danom oružanih snaga RH. Prigoda je to da se prisjetimo kako je stvarana Hrvatska vojska. Hrvatska vojska, kao i cjelokupni obrambeni sustav stvarani su zapravo iz ničega, u posebno složenim ratnim okolnostima. Tada je istodobno trebalo zaustavljati neprijateljsku agresiju i od samog početka ustrojavati vlastitu oružanu silu pripravnu za borbu protiv svih onih koji su nasrnuli na Hrvatsku. Mnogi su se problemi rješavali u ”hodu”. Ali, drugog izbora nije bilo. Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunarodno priznanje, postupno su stvarani elementi obrambenog ustroja i sustava.

Ova, nimalo laka zadaća se ostvarivala kontinuiranim procesom u kojem se uvjetno može razlikovati nekoliko faza-razdoblja.

U prvoj fazi, obrana se organizira, unutar policijskog sustava i provodila se legalnim djelatnim i pričuvnim snagama MUP-a. Postrojbe MUP-a su ujedno i prve obrambene postrojbe Hrvatske. To je bilo i jedino moguće rješenje, dovijajući se takvoj mogućnosti u tadašnjim ustavopravnim okvirima u kojima se nalazila Hrvatska. U drugoj fazi potpuno je jasno da se samostalnost Hrvatske ne može obraniti bez borbe, što je značilo da Hrvatska mora odlučno i neodložno započeti sa stvaranjem svoje oružane sile i cjelovitog obrambenog sustava. Pitanje koje je i dalje predstavljalo prepreku, bilo je na koji način sustavu obrane i Hrvatskoj vojsci dati potrebni legalitet- pravnu osnovu. Rješenje je i dalje bilo u okvirima MUP-a i policijskih snaga, i to donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, 17. travnja 1991. godine. Tim se izmjenama djelatnost unutarnjih poslova proširuje i na provedbu obrambenih zadaća, te se unutar policijskih snaga Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je donio predsjednik Republike 20. travnja 1991. godine, ustrojavaju i prve postrojbe Zbora narodne garde.

Te postrojbe ustrojene su kao profesionalne oružane postrojbe s vojnim ustrojstvom za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća. Formalno su ustrojene unutar policijskog sustava, ali pod Zapovjedništvom Zbora narodne garde koje je bilo u sastavu Ministarstva obrane. Prve brigade Zbora narodne garde službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. godine, a Zapovjedništvo Zbora narodne garde osnovano je 21. travnja 1991. godine. Postrojbe Zbora narodne garde bile su ustrojene većinom od pripadnika policije za posebne namjene i dragovoljaca, koji su tada postali i prvi profesionalni vojnici Hrvatske vojske. Na taj način postrojbe Zbora narodne garde postale su jezgra i prvi početak Hrvatske vojske. Prve postrojbe Zbora narodne garde su 28. svibnja 1991. godine prvi put u Zagrebu predstavljene javnosti.

U proljeće 1991. godine započinje i samoorganiziranje hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske za obranu u dobrovoljačke postrojbe Narodne zaštite, koje su službeno ustrojene Odlukom tadašnjeg Vrhovnog vijeća od 30. lipnja 1991. godine. Treću fazu u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske čini razdoblje usvajanja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. godine. Time su konačno stvorene pravne osnove za ustrojavanje Hrvatske vojske i obrambenog sustava. U srpnju 1991. godine, radi bolje organizacije obrane, koordinacije snaga koje su u njoj sudjelovale te učinkovitog vođenja i zapovijedanja, osnivaju se Republički, regionalni i općinski krizni štabovi. Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Republike donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske:

• Plan obrane RH; • Plan uporabe oružanih snaga RH i • Plan osvajanja vojarni tzv „JNA“

Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima, a Hrvatska vojska stasa u respektabilnu oružanu silu i razvija sve tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Četvrta faza u razvoju Hrvatske vojske i obrambenog sustava je intezivna i ubrzana poduka svih njezinih pripadnika i postrojbi za oslobađanje privremeno okupiranih područja i izvođenje oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija: Bljesak, Oluja , Južni potez, Maestral… Učinkovitost obrambenog sustava na najbolji način potvrđuje vrijeme trajanja oslobodilačkih operacija: ”Bljesak” – 36 sati, ”Oluja”-84 sata.

To su ujedno bile i najveće operacije Hrvatske vojske. U operaciji”Oluja” sudjelovalo je 138.500 pripadnika HV, MUP-a i HVO . Sretan ti 29. rođendan.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije