Povezite se

Kolumne

Imaju li zastupnici manjina legitiman opći politički mandat ?

Objavljeno

-

Piše: Pero Kovačević

Imaju li zastupnici nacionalnih manjina opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat?

Trebaju li zastupnici nacionalnih manjina činiti vladajuću većinu ,kako tvrdi Andrej Plenković? Na ova pitanje, analizu našeg izbornog rješenja o zastupljenosti manjina, odgovor na pitanje o zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u članicama Europske unije možete naći odgovore u ovoj analizi. Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina. Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Ova analiza će vam dokazati da zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru imaju dvadeset i dvije nacionalne manjine. Neke samostalno, neke zajednički, odnosno prema zakonu predstavlja ih ukupno osam zastupnika. Taj je zakon po mnogočemu jedinstven u Europi kao i u svijetu, stoga i ne čudi da se već godinama lome koplja o tome je li loš i treba li ga mijenjati ili je pak samo napredan. Što kažu propisi o izboru zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor? U skladu s odredbama članka 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.

Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina. Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Znači, Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata.

Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor osam zastupnika nacionalnih manjina i to – pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor; – pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor i – pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje raščlamba zadnjih održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

Za izbor tri zastupnika srpske nacionalne manjine glasovalo je samo 19 534 ili 14,10% birača od ukupno upisanih 138 539 birača u birački popis. Nešto bolji odaziv birača je za izbor ostalih pet zastupnika nacionalnih manjina i to kako slijedi: • za izbor zastupnika mađarske nacionalne manjine glasovalo je 5 212 birača od ukupno upisanih 9 981 birača u birački popis; • za izbor zastupnika talijanske nacionalne manjine glasovalo je 2 338 birača od ukupno upisanih 11 440 birača u birački popis; • za izbor zastupnika češke i slovačke nacionalne manjine glasovalo je 1 590 birača od ukupno upisanih 6 763 birača u birački popis; • za izbor zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine glasovalo je 3 832 birača od ukupno upisanih 14 757 birača u birački popis i • za izbor zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine glasovalo je 5 396 birača od ukupno upisanih 29 777 birača u birački popis. Broj osvojenih glasova izabranih zastupnika nacionalnih manjina dodatno pokazuje da nemaju osvojen legitimni mandat zastupnika s općim političkim mandatom. Naime, najmanje pet izabranih zastupnika nacionalnih manjina ne mogu imati legitimitet koji je u potpunosti legalan legitimitetu zastupnika izabranih na temelju općeg biračkog, pa je stoga politički, etički, pravno i zdravo razumski u kojoj mjeri oni mogu biti čimbenik, a poglavito presudan čimbenik u proceduri određivanja mandatara za sastavljanje vlade te glasovanju o izboru vlade.

Emina Lekaj Prljaskaj dobila je 1 345 glasova, Furio Radin dobio je 1 676 glasova, Vladimir Bilek 1 329 glasova, Veljko Kajtazi 2 010 glasova, Robert Jankovics 2 731 glas. Isto tako je upitan legitimitet dvojice izabranih zastupnika srpske nacionalne i to Mile Horvata koji je dobio 12 175 glasova i Borisa Miloševića koji je dobio 11 479 glasova. Nema dvojbe da oni u toj i takvoj proceduri ne bi trebali sudjelovati i izigravati i poništavati volju većinskog hrvatskog naroda jer tako diskriminiraju volju većine. Milorad Pupovac je jedini od izabranih zastupnika nacionalnih manjina s osvojenih 16 166 glasova za kojeg bi se moglo reći da je izborom stekao uvjetan legitimitet zastupnika s općim političkim mandatom. Zašto uvjetan, zato što je za tri predstavnika srpske nacionalne manjine ukupno glasovalo 19 534 birača, a svaki birač ima pravo glasovati za tri predstavnika.

Kako je pitanje zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina riješeno u članicama Europske unije?

Model sličan Hrvatskoj ima Slovenija, čiji se zastupnici talijanske i mađarske nacionalne manjine biraju također relativnom većinom u posebnim jedinicama. Slovenija je, dakle, uz Hrvatsku jedina zemlja Europske unije gdje postoje manjinski zastupnici. Međutim, to se odnosi samo na Talijane i Mađare, koji se smatraju autohtonim nacionalnim manjinama. Građani doseljeni iz drugih republika bivše države koji čine 20 posto stanovništva nisu priznati kao manjine jer se smatraju ekonomskim emigrantima. Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Isto tako i Švicarska i Turska nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu. Zanimljivo je da Italija u svom Ustavu (članak 67.) naglašava da ‘svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju‘. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta. Evo kakva su zakonodavna rješenja u nekim državama u vezi izbora predstavnika nacionalnih manjina i ostvarivanja prava na opći politički mandat, prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju.

CIPAR – VOULI TON ANTIPROSÓPON Tri mjesta uz ukupan broj zastupničkih mjesta (56) ili pet posto od ukupnih mjesta u Zastupničkom domu Republike Cipar pripada predstavnicima armenske, maronitske i latinske religijske skupine. Te se religijske skupine oslanjaju na grčku zajednicu i imaju pravnu obvezu izbora zastupnika u Zastupnički dom. U skladu s Izbornim zakonom Republike Cipar svi građani Cipra (uključujući pripadnike religijskih skupina) obvezni su glasovati. Ista procedura ili metoda glasovanja primjenjuje se i na predstavnike religijskih skupina. Sudjelovanje zastupnika, koji su veza između svoje skupine i države, savjetodavne je prirode. Uživaju iste privilegije kao i ostali zastupnici, sudjeluju u radu parlamentarnog Odbora za obrazovanje i prisustvuju plenarnim sjednicama. Iako mogu iznijeti svoja mišljenja vezana za određenu religijsku skupinu, nemaju pravo glasovati. Predstavnici religijskih skupina s pravom glasovanja su oni koje je izabrala čitava grčko-ciparska zajednica kojoj te skupine pripadaju.

MAĐARSKA – ORSZÁGGYÜLÉS Od 2014. godine nacionalne manjine mogu osvojiti mjesto s lista nacionalnih manjina tijekom općih izbora. Kandidati nacionalnih manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag još uvijek mogu djelovati kao nacionalni zagovornici bez prava glasa u parlamentu (drugim riječima, glasnogovornici) s pravom sudjelovanja u raspravi. U skladu s temeljnim mađarskim zakonom – Proglašavamo da nacionalne manjine koje žive zajedno s nama čine dio mađarske političke zajednice i konstitutivni su dio države“ – i Zakon XXXVI iz 2012. o Nacionalnoj skupštini 13 mjesta zagarantirano je za nacionalne manjine u mađarskom parlamentu uz 199 drugih zastupničkih mjesta. U sadašnjem sazivu parlamenta ukupno ima 198 zastupnika, a zastupljenost nacionalnih manjina je 6,2 posto. Zaključno, 198 zastupnika i 13 nacionalnih zagovornika (koji nisu zastupnici) zajedno rade, a postotak varira ovisno o tome pribrojimo li broj zagovornika zastupnicima ili ne.

RUMUNJSKA – CAMERA DEPUTATILOR U skladu s rumunjskim ustavom status manjina ovako je reguliran: ‘Organizacije građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, a ne prikupe dovoljno glasova za zastupanje u parlamentu, imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije’. Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, ‘pravo’ na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom, organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama dodaju se zastupničkim mandatima koji su proistekli iz predstavničke norme. Rumunjski parlament je dvodoman i sastoji se od Zastupničkog doma i Senata. Predstavnici nacionalnih manjina zastupljeni su u oba doma.

NJEMAČKA – BUNDESRAT Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament. Sve se svodi na to tko je pobijedio na izborima za državni parlament u jednoj od Laender (federalne države), pa stoga može oformiti zemaljsku vladu. U skladu s Člankom 51 njemačkog temeljnog zakona, Bundesrat se sastoji od predstavnika zemaljskih vlada koje ih imenuju i opozivaju. To znači da je preduvjet članstva u Bundesratu mjesto i pravo glasa u jednom od zemaljskih parlamenata. U Bundesratu ima 69 mjesta. U sadašnjem sazivu postoji jedan zastupnik Bundesrata koji zastupa državu Schleswig-Holstein koji je predstavnik nacionalne manjine, odnosno danske manjine u sjevernom Schleswig-Holstein (predstavnik svoje stranke Sudschleswigscher Wahlerverband SSW). Nisu definirana nikakva ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

NJEMAČKA – BUNDESTAG Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Za vrijeme trajanja 12. saziva njemačkog Bundestaga Zajedničko povjerenstvo za Ustav preporučilo je da se zaštita etničkih manjina uvrsti u Ustav u novom članku 20b koji bi glasio: ‘Država poštuje identitet etničkih, kulturnih i jezičnih manjina’. Međutim, zakonodavac ovu preporuku nije prihvatio. S druge strane, opći savezni zakoni sadrže brojne pravne propise koji služe zaštiti skupina obuhvaćenih Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina od 1. veljače 1995. Priznate manjine u Njemačkoj su Danci s njemačkim državljanstvom, Lužički Srbi, Frizi s njemačkim državljanstvom te Sinti i Romi. Valja istaknuti da Savezni izborni zakon (BWG) sadrži posebne propise za stranke nacionalnih manjina. Oni se odnose samo na stranke koje zastupaju interese nacionalnih manjina. ‘Povlasticu manjine’ mogu koristiti samo izvorne stranke manjina, ali ne i one koje za cilj imaju zastupanje više postojećih manjina.

Zaključak

Ova analiza i raščlamba i zakonodavna rješenja država koje imaju predstavnike nacionalnih manjina pokazuje da je nužno izmijeniti naše izborno zakonodavstvo u vezi izbora zastupnika u Hrvatski sabor i razraditi kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine stječe legitiman opći politički mandat, a kad su savjetodavno zastupljeni u Hrvatskom saboru bez prava glasa.

Kolumne

Hrvatsko pravosuđe treba žurno lustrirati

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje.

Činjenica da je glavni državnik odvjetnik Dražen Jelenić bio mason, te da je nakon ulaska u masonsku ložu imenovan glavnim državnim odvjetnikom dovoljno govori o stanju u hrvatskom pravosuđu i daje odgovor na pitanje zašto nam pravosuđe ne funkcionira, zašto se ne sankcionira pljačka i grabež u nas. Nesporno da Jelenić nije jedini mason u području pravosuđa, dapače Veljko Miljević, također mason ukazuje da nije mali broj masona u pravosuđu. Očito ih ima dosta kako u redovima državnih odvjetnika tako i sudaca na svim razinama. Ima ih u redovima državnih dužnosnika na svim razinama, kako sam kaže odvjetnik Veljko Miljević.

Nužno je provesti lustraciju hrvatskog pravosuđa i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa. Na tu činjenicu ukazuje i izvješća SOA-e. Iluzorno je očekivati od HDZ-a, SDP-a i njihovih trabanata da će to ikad učiniti, dapače radit će sve da se to nikada ne dogodi.

Nadam se da je sad svima jasno kako je sazrelo vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskog pravosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja danas glasi: nema kaznenog djela ako je nešto počinjeno u interesu partije-stranke odnosno masonske lože. Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa. Istovremeno sa provođenjem lustracije pravosuđa nužno je provesti financijsku i gospodarsku lustraciju –oduzimanje otetog. Mnogi me pitaju što je to financijska ili gospodarska lustracija, o kojoj govorim. Koji je njezin cilj? Kako se može provesti u djelo? Kako sankcionirati oteto i opljačkano?

Financijska ili gospodarska lustracija je najkraće rečeno, oduzimanje otetog i opljačkanog obiteljskog srebra u cilju uspostave načela vladavine prava. Cilj financijske ili gospodarske lustracije jest sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura. Sankcioniranje zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima. Sankcioniranje i povrat iznesene 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija. Sankcioniranje stjecanja imovine u korupciji. Financijsku ili gospodarsku lustraciju, odnosno oduzimanje otetog i opljačkanog, provodila bi neovisna Agencija za oduzimanje otete imovine. Agencija za oduzimanje otete imovine oduzimala bi oteto i opljčkano u skladu s pripremljenim Zakonom o sankcioniranju pljačke i grabeži u pretvorbi i privatizaciji i Zakonom o ovjeri zakonitosti stjecanja imovine. Mehanizmi u ova dva zakona za oduzimenje otetog i opljačkanog su cjeloviti i zahvaćaju sve oteto, počev od pretvorbe i privatizacije, gdje se uvodi institut “ovjere vlasništva” po načelu: koliko si platio u tom djelu si vlasnik, a ostalo se oduzima.

Sjetimo se, privatizacija je kupoprodajni ugovor u kojem država prodaje pravnoj ili fizičkoj osobi nešto, što bi on trebao platiti da bi postao vlasnik. Drugi mehanizam se odnosi na finacijsku ili gospodarsku lustraciju gdje se uvodi institut “ovjere zakonitosti stjecanja imovine”, sve nezakonito stečeno se oduzima.

Usporedo s financijskom ili gospodarskom lustracijom treba provesti i lustraciju pravosuđa i institucija koje su omogućile pljačku i grabež obiteljskog srebra i ne sankcioniranje niza počinjenih kaznenih djela. Posebno je bitna lustracija “kontaminiranog pravosuđa”, koje je omogućilo, udruženo sa svim negativnim silnicama, pljačku obiteljskog srebra po modelu ‘haaški rečeno’ udruženog zločinačkog pothvata. Naravno da bi se uz njih provodila i funkcijska lustracija. Bit funkcijske lustracije je istražiti tko je i kada omogućio privatizaciju i privatizirao, bez plaćanja, tko je opljačkao hrvatska poduzeća, tko je rasprodavao Hrvatsku i tko je u to vrijeme i na kojemu mjestu bio odgovoran. Znači, važno je tko je tada bio ministar ili zamjenik ministra, državni tajnik, direktor poduzeća itd. To se zove funkcijska lustracija.

Prema tome, želimo li konačno uspostaviti pravnu državu, provesti u djelo načelo vladavine prava, oduzeti oteto i opljačkano, onda moramo provesti financijsku ili gospodarsku lustraciju. Trebamo lustrirati pravosuđe i obaviti funkcionalnu lustraciju osoba, institucija, masonskih i interesnih krugova te lobija koji su omogućili podobnima otimanje i pljačku Hrvatske.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Plenkoviću javi se, tko je Jelenića predložio za glavnog državnog odvjetnika ?

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić uvjerava javnost da masoni nisu tajno društvo već udruga građana. Ide i korak dalje pa za N1 televiziju kaže kako je ušao u masonsku ložu:

“Moj prijatelj me je pitao… U jednu ruku, s obzirom da je geslo da samo ugledni ljudi mogu postati članovi masonske lože, moram priznati da mi je u tom trenutku to s jedne strane imponiralo da je netko prepoznao moju stručnost, moj rad i profesionalno zalaganje i da na taj način mogu doprinijeti radu udruge koja se zalaže za boljitak u društvu, u zajednici, počevši od obitelji, okruženja u kojem živite, od Republike Hrvatske, odnosno domovine.

Naravno Jelenić ne pomišlja dati ostavku. Postavljam pitanje Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade što kaže na činjenicu da je Jelenić u masone primljen sredinom ožujku 2018., a na dužnost glavnog državnog odvjetnika je imenovan sredinom travnja 2018??

Tko je u biti predložio Jelenića za glavnog državnog odvjetnika? Je li činjenica ulaska Jelenića u masone bila uvjet za imenovanje? Smijete li ga smijeniti?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Pero Kovačević objasnio Plenkoviću što je suverenizam

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Plenkoviću, evo što je suverenizam, a što Bruxelles i BORG grupa…

Na pisanje ove kolumne ponukala me jučerašnja izjava Andreja Plenkovića “da nema suverenističkije stranke od HDZ-a“. Naravno da mi je cilj odgovoriti mnogim koji uzimaju medijski prostor i govore o suverenizmu riječima Andreja Plenkovića,Dubravke Šujice i njegovih „poklonika“.

Plenkoviću, reći ću vam u najkraćim crtama i na najjednostavniji način što je to danas suverenizam i za što se mi zalažemo. Suverenizam znači svoj novac (dok ne odlučimo drukčije), neovisno pravosuđe, uređen pravni sustav, uređeno gospodarstvo, funcionalno uređena vojska, i opći (nacionalni) interes svih građana Hrvatske.

Cilj nam je da Hrvatski sabor donosi zakone u interesu hrvatskog čovjeka, ne u korist interesnih skupina i raznoraznih lobija. To znači da će se ovršni zakon donijeti u interesu hrvatskih građana, a ne ovršne mafije, da će se zakoni iz područja poljoprivrede donositi u interesu hrvatskih poljoprivrednika, a ne u korist agromafije i raznih kapitalističkih korporacija.

Suverenizam znači da će prijedloge zakona raditi najstručniji ljudi u Hrvatskoj, a ne “Borg grupa” ili lobisti interesnih skupina, da će institucije pravne države biti neovisne , stručne i profesionalne.
Jedan od najvažnijih ciljeva nam je stvoriti održivo gospodarstvo, to je jedini način da zadržimo mlade, pametne i školovane ljude, jer samo su oni budućnost našeg naroda i hrvatske države.

U Europskom parlamentu naši zastupnici Ruža Tomašić zalaže se za donošenje odluka u čijem su fokusu dobrobit i interesi hrvatskog naroda i hrvatske države, a ne raznih elitističkih grupa koje rade za tobožnje „nadnacionalne“ interese.

Cilj nam je ponovo osvijestiti važnost rada, razvijanje radne etike, rast potražnje i plaća unutar naših granica. Naši zastupnici neće ići u Bruxellles po svoje mišljenje, već će postupati u interesu hrvatskih građana i hrvatskih gospodarskih interesa. Bit će tamo za njih, a ne zbog sebe.

Eto, koliko su istinite riječi Andreja Plenkovića : “da nema suverenističkije stranke od HDZ-a“.
Njegov HDZ očito nije!?

Ucitavanje vijesti

Najčitanije